Velika Dinamova želja u ljetnom prijelaznom roku je mladi osječki napadač Anton Matković, o tome se piše već dosta dugo. Očekivali smo mladog napadača u udarnoj postavi Tomislava Radotića, ali ušao je na startu drugog poluvremena.
Možemo sad o statistici, ali ona neće kazati ništa o njegovoj stvarnoj vrijednosti. No dobro, u 45 minuta igre, Matković je jednom ušao u dribling, nije mu uspjelo. Sedam puta je izgubio posjed lopte, na njemu su napravljena tri prekršaja.
Niti jednom nije pucao po golu Filipovića, niti jednom nije uputio centaršut. Naravno da ta statistika izgleda grozno.
Netko bi mogao postaviti pitanje; ‘hej zar bi zaista takvog igrača trebalo dovesti u Dinamo‘? Bilo bi to posve pogrešno pitanje. Matković je ušao u igru na poluvremenu kad je Osijek već gubio 0:3 i kad je bio nokautiran, bez kapi krvi. Njegovo suigrači predali su se već nakon onog briljantnog pogotka Luke Stojkovića.
U takvom okružju, kad ti suigrači izgledaju kao da nisu jeli nekoliko dana, što je Anton mogao pokazati? Da je za Osijek igrao Vinicius, vjerojatno bi mu učinak bio sličan Matkovićevom.
Kad igraš u momčadi koja je toliko kvalitativno slabija od suparnika, logično je da ne možeš napraviti nešto više, nešto po čemu bi mogao ostati zapamćen. Zamislimo sad da je u subotu Matković igrao za Dinamo protiv Osijeka.
Zar mislite da statistika ne bi bila puno bolja, možda bi zabio i koji pogodak od tih sedam koliko je Kovačevićeva momčad zabila Radotićevoj, možda bi upisao koju asistenciju. Matkovića se ne može suditi po ovoj subotnjoj utakmici u kojoj se zagrebačka mačka šalila s osječkim mišem.
