E sad bi stvarno bilo dosta – tako su nekako zaključili na Pantovčaku prije nego što je predsjednik Zoran Milanović objavio odluku o otkazivanju summita Procesa Brdo – Brijuni, motiviran istupima srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Vučićeve izjave hrvatski je predsjednik ocijenio nespojivima s ciljevima ove regionalne inicijative te je poručio da one narušavaju međudržavne odnose i izravno ugrožavaju mir i stabilnost u ovom dijelu Europe.
Upućeni kažu kako je predsjednik odluku donio još prije nekoliko tjedana, no kap koja je prelila čašu Milanovićeva strpljenja bila je Vučićeva tvrdnja da se Hrvatska umiješala u lokalne izbore u Srbiji, što su na Pantovčaku ocijenili kao neprihvatljivu provokaciju. Teško je povjerovati, ali Milanovićevi najbliži suradnici tvrde da mu se nije svidjelo ni to što je Vučić razgovarao s ruskim predsjednikom Putinom. Možda mu to ne bi ni zamjerio da se u tom razgovoru nije spominjao savez između Zagreba, Prištine i Tirane, što je protumačio kao zlonamjerno izvrtanje činjenica.
Mogućnost otkazivanja summita, koji se trebao održati u svibnju u Hrvatskoj, spominjala se i prije posljednjih Vučićevih eskapada, no tada se razmatrala i opcija da se jednostavno srpskog predsjednika ne pozove na taj sastanak. Odlukom da otkaže summit, koju je objavio tek nakon što su završeni lokalni izbori u Srbiji kako ne bi pomogao Vučiću i njegovoj stranci, Milanović je jasno i nedvosmisleno poručio kako Aleksandar Vučić ne može doći u našu zemlju sve dok ne promijeni spornu retoriku.
Dodatno jačanje
Iako je Proces Brdo – Brijuni multilateralni forum, hrvatski je predsjednik kao supredsjedatelj zaključio da bi Vučićeva nazočnost na tom događaju bila kontraproduktivna za svrhu procesa pa ga je otkazao. Time je prekinuo uobičajene diplomatske prakse te inicijative koja je nastala s ciljem jačanja suradnje i ubrzanja euroatlantskih integracija država Zapadnog Balkana. Milanović je, tvrde upućeni, svjestan posljedica te vrlo dobro zna da potez koji je povukao nosi političke i diplomatske rizike. Nije teško zaključiti da hrvatski predsjednik riskira gubitak povjerenja ostalih lidera tzv. Zapadnog Balkana, koji ovaj susret vide i kao ključnu platformu za uspostavu dijaloga.
Jednostrano otkazivanje može se percipirati i kao nesposobnost Hrvatske da upravlja regionalnim tenzijama, objašnjavaju nam predsjednikovi suradnici, no dodaju kako je iz Milanovićeva dosadašnjeg djelovanja jasno da on ne mari za razna međunarodna tumačenja, niti ga zabrinjava što bi ga zbog ovog poteza mogli kritizirati iz Europske unije, kojoj je cilj da se i preko ove inicijative ubrzaju europske integracije država regije. U Bruxellesu bi, dakle, ovaj manevar hrvatskog predsjednika mogao biti dočekan na nož i protumačen kao pokušaj opstrukcije stabilizacijskih procesa, što bi onda oslabilo hrvatski utjecaj kad je riječ o podršci susjednim zemljama na njihovu europskom putu. Odluka koju je Milanović donio sasvim sigurno neće stabilizirati hrvatske odnose sa Srbijom. Upravo suprotno, Vučića će potaknuti da zaoštri protuhrvatsku retoriku. Dugoročno, nastavak sukoba i nemogućnost postizanja zajedničkih deklaracija (što je, doduše, bio problem i prije) u pitanje dovodi i smisao daljeg postojanja Procesa Brdo – Brijuni pod hrvatsko-slovenskom palicom.
Da bi Hrvatska trebala paziti što radi, Vučić je izjavio još prije, odmah nakon najave mogućeg povlačenja pozivnice, pa se može pretpostaviti da će otkazivanje pokušati okrenuti u svoju korist na domaćoj sceni, u Srbiji, gdje će ponovno ojačati nacionalistički narativ. Otkazivanje summita vrlo će vjerojatno iskoristiti kao potvrdu svoje priče o neprijateljima iz Hrvatske, ali i za promicanje oštrih stavova o pitanjima Kosova te o pitanjima koja se odnose na položaj Srba u regiji. No upravo bi to Srbiju ipak moglo odvesti u diplomatsku izolaciju.
Izazivač tenzija
Otkazivanjem regionalnog skupa zbog Vučićevih izjava može se pojačati negativna percepcija o srpskom predsjedniku u Bruxellesu, smatraju Milanovićevi suradnici. Oni od europskih čelnika očekuju da potez hrvatskog predsjednika shvate kao poruku da Vučić nije konstruktivan partner, nego onaj tko izaziva tenzije u regiji. Tomu u prilog ide i činjenica da je Vučić insinuirao da hrvatski građani dolaze u Srbiju kako bi sudjelovali u prosvjedima kojima je cilj rušenje vlasti.
Stoga mu je otkazivanje summita savršen paravan za skrivanje pravih problema koji muče Srbiju, a to su u prvome redu gospodarska kriza i nizak životni standard. Lakše je ratovati s Milanovićem nego se boriti s unutarnjim nedaćama. Priče o Milanoviću poslužit će mu kao argument pred građanima Srbije, a onda i pred EU-om, gdje će govoriti kako Hrvatska ne želi Srbiju u europskom društvu, a time će i opravdati okretanje Kini i Rusiji.
No propao mu je plan da dođe na summit Brdo – Brijuni i odglumi regionalnog lidera. Milanović mu je to onemogućio, izolirajući ga pritom unutar regije i zatvarajući mu važna diplomatska vrata. Doduše, u isti mu je mah digao rejting u Srbiji, gdje će Vučić nastaviti sa svojom populističkom retorikom, koja, istini za volju, nije strana ni našem predsjedniku.
