Sjedište budućeg Carinskog tijela Europske unije biti će u Lilleu, gradu na sjeveru Francuske- odluka je to koju je ovih dana donio Europski parlament i države članice, ali i odluka koja je neugodno iznenadila Hrvatsku budući da su se u redovima premijera Andreja Plenkovića nadali da bi mogla biti prihvaćena zagrebačka kandidatura.
Ona je tvrde upućeni u tematiku dugo pripremana sa snažnim argumentima međutim, ali i sa snažnom konkurencijom u kojoj se našlo devet gradova. Bez obzira na čvrste argumente koje je hrvatska strana ponudila u svijetu europske diplomacije očito je prevagnulo snažno francusko lobiranje pa i geografska povezanost.
Izabrana praktičnija destinacija
Premda se Zagreb na razini EU uglavnom ističe kao čuvar najdublje vanjske kopnene granice neosporno je da je Lille praktičnija destinacija, objašnjava nam dobro upućena sugovornica ukazujući na to kako je najveća prednost ovog francuskog grada bila u tome što ga od Bruxellesa dijeli p0la sata vožnje vlakom.
”Grad je povezan sa lukama poput Antwerpena i Rotterdama što je Lilleu svakako bilo u koristi i profiliralo ga u favorita u ovoj utrci za tijelo koje se bavi protokom robe”, objašnjavam nam sugovornica iz Bruxellesa dodajući da se ovime još jednom potvrdila čuvena institucionalna gravitacija EU.
”Hrvatskoj i premijeru Andreju Plenkoviću je ovo bilo dosta značajno. No, kada se upuštate u takvo nešto uvijek morate imati na umu europsku politiku. Uglavnom se nove agencije bez obzira na obećanja o decentralizaciji prema novim članovima vraćaju u središte Europe kako bi se lakše postizala komunikacija sa Europskom komisijom”, objašnjava naša sugovornica koja drži da postojeća situacija ipak nije ogroman poraz za premijera Plenkovića.
”On je možda ovim diplomatski poražen u Hrvatskoj na domaćem terenu gdje se gubitak sjedišta Carinskog tijela proglašava nekim velikim problemom. Za Plenkovića je ovo vrlo vjerojatno samo jedna usputna prepreka u širem kontekstu njegovih ambicija”, tumači naša sugovornica priznajući da u jednu ruku postojeća situacija ipak predstavlja udar na narativ o Plenkovićevom golemom utjecaju u Bruxellesu kao i o bliskosti sa vodećim ljudima Europskog parlamenta i Europske komisije.
Uzaludna sjajna kandidatura
”Možemo mi sada pričati da je naša kandidatura bila sjajna. To niti nije sporno. Problem je u tome što se na domaćoj razini gubitak sjedišta Carinskog tijela kosi sa slikom Plenkovića kao svemoćnog pregovarača koji Hrvatskoj može osigurati važne institucije”, smatra ova sugovornica iz Bruxellesa koja drži da je u konačnici u ovoj priči najveći problem ipak decentralizacija. ”Ovime se slabe argumenti o tome da EU ima pretenziju širiti se na istok i jug.
Time što je agencija otišla u Lille kojeg se praktički može opisati kao predgrađe Bruxellesa potvrđuje se da na razini EU stare članice ipak drže sve konce u rukama te da je Hrvatska mala zemlja bez velikog utjecaja”, objašnjava nam sugovornica nadalje. Čini se dakle da bi Plenkovićevi kritičari iz ovih okolnosti mogli doći do zaključka da je njegov utjecaj na razini EU ipak više osoban nego od institucionalne koristi za Hrvatsku.
S druge pak strane naša se sugovornica pita je li Plenković uopće dovoljno snažno lobirao za ovaj konkretan cilj ili su mu prioriteti bili usmjereni na neke druge teme.
”Na hrvatskoj političkoj sceni o ovoj se temi gotovo da i nije govorilo. Plenković joj nije previše davao na značaju, a oporba to nije ni doživjela. Dok se trebalo lobirati Plenković je u javnosti istupao sa sasvim drugim temama. Više je govorio o Ukrajini nego o lobiranju za sjedište Carinskog tijela pa je Zagreb u konačnici ostao na razini simboličnog, a ne stvarnog favorita”, smatra naša sugovornica uvjerena u to gubitak ovog tipa može poslužiti kao zalog za neke buduće dogovore.
Nije prvi put
”Plenković će možda ovu situaciju iskoristiti da za briselskim stolom zatraži ustupke u nekim drugim poljima primjerice kod fondova, ili imenovanja objašnjavajući da je Hrvatska zakinuta bez obzira na sve ispunjene kriterije. Moguće je da će se ovaj poraz pretvoriti u polugu za neku iduću pobjedu. No, ništa od toga nije sigurno niti se treba uzimati zdravo za gotovo”, tvrdi naša sugovornica. Nije ovo prvi put da se Hrvatska nalazi u ovakvoj situaciji.
Ne tako davno neuspješno smo se kandidirali i za Europsku agenciju za lijekove. Usporede li se ove dvije kandidature nije teško zaključiti da se Hrvatska bez obzira na Plenkovićevo stalno i naglašeno proeuropsko vodstvo još uvijek teško probija na razini EU kada je u pitanju ”udomljavanje” važnih europskih institucija. Europska agencija za lijekove je inače bila teškaš, odnosno jedna od vodećih agencija s tisućama zaposlenih i ogromnim proračunom. Zagreb je u toj priči bio potpuni autsajder koji je snage odmjeravao sa Milanom, Kopenhagenom i Amsterdamom koji je u konačnici i pobijedio. Carinsko tijelo novo je i manje pa se vjerovalo da Zagreb ovdje ima nešto realnije šanse uz ostalo i zato što se radilo o novoj instituciji, a ne o preseljenju postojeće.
Gubitak od Lillea upravo je zato bolniji jer je argument decentralizacije to jest širenja na nove članice bio na strani Zagreba. U Slučaju Agencije za lijekove hrvatska metropola bila je eliminirana već u prvom krugu zbog manjka infrastrukture i slabe moći Hrvatske koja je doduše u to doba bila relativno nova članica. Ovoga puta Zagreb je lobiranju pristupio sa sjajnom kandidaturom, no očito da ni to nije bilo dovoljno pa se stoga EUCA djelovati u Francuskoj dok će se ovdje u Hrvatskoj propitkivati europski utjecaj premijera Plenkovića koji u Bruxellesu evidentno ima granice. Plenković Hrvatskoj može osigurati europski novac preko fondova. Može nam osigurati podršku za strateške ciljeve kao što su Schengen i Euro, ali mu je zato teško dovesti kući fizičku instituciju koja jamči prestiž i nova atraktivna, dobro plaćena radna mjesta.
