- Iako se i među mnogim demokratima – nakon Trumpovog brzog i učinkovitog svrgavanja Nicolasa Madura i pokrenute operacije blokade komunističke Kube koja je duga desetljeća „trn u oku“ svim američkim administracijama pojavila nada da Trump može i Iran „baciti na koljena“ i jednom zauvijek riješiti to pitanje u sklopu šireg američkog geopolitičkog obračuna s Kinom i Rusijom – nada je brzo splasnula. Čim je postalo jasno da je iranski narod (neovisno volio ili ne volio svoju vlast) spreman i na borbu i na žrtvu.
- Kako je rat odmicao Trump je postajao sve nervozniji. Stoga je, po onoj „klin se klinom izbija“, oštrinu svoje retorike postupno podizao na razinu zbog koje su ga u svijetu društvenih mreža, ali i ne samo tamo, počeli uspoređivati i s Hitlerom, kojeg, inače – istinski mrzi.
- Ulogu u osiguranju primirja i pokušaju njegovog pretvaranja u konačni sporazum više nego ikada dosad dobit će Kina i Rusija kao bliske partnerice Irana. To će pak i jedna i druga sigurno znati dobro naplatiti – i Trumpu ispostaviti račune.
Svijet može barem privremeno odahnuti! Potpuna eskalacija u američko-izraelskom ratu protiv Irana za sada je izbjegnuta, a 5-tisućljetna civilizacija ipak nije izbrisana s lica zemlje od strane civilizacije koja je izmislila hamburger. Jer Sjedinjene Države i Iran proglasile su dvotjedno primirje i – naravno – svatko svoju pobjedu nad onim drugim.
Primirju je prethodila međusobna retorika koja je proteklih dana bila izrazito mračna, prijeteća, ubojita, razorna, a sa strane Donalda Trumpa gotovo i psihički neuravnotežena – o čemu se slažu mnogi u svijetu – od političara i medija, do običnih ljudi. Makar je to, prema mom mišljenju, ipak bila „samo“ njegova strategija zastrašivanja, pomoću koje je vjerovao kako ipak može ostvariti određene benefite u ratu u kojeg je neplanirano zaglibio puno dublje i duže negoli je to želio i planirao, i iz kojeg povoljni izlaz jednostavno nepostoji. Preciznije, nadao se kako tom nečuvenom retorikom može pronaći neku izlaznu strategiju kojom bi spasio i svoj i američki obraz u svijetu.
Međutim, kako Iran nije od onih koji se boje i saginju leđa pod Trumpovim prijetnjama, na što je potonji navikao od početka prošle godine kada je i saveznike i veliki dio svijeta ustrašio carinskim prijetnjama, trgovinskim ratovima i općenito svojom hinjenom „nepredvidljivošću“ kao snažnim pregovaračkim alatom poglavito kada u rukama još ima i snažnu američku vojnu moć – Trump je postajao sve nervozniji. Stoga je, po onoj „klin se klinom izbija“, oštrinu svoje retorike postupno podizao na razinu zbog koje su ga u svijetu društvenih mreža, ali i ne samo tamo, počeli uspoređivati ni manje ni više nego s Hitlerom, kojeg, inače – istinski mrzi.
‘Epski bijes’ ili epski promašaj? Izlazak SAD-a iz rata s Iranom je neizbježan. Štete goleme, posljedice dugoročne
Urodilo plodom – barem privremeno
Ta je Trumpova prijeteća i razorna retorika na kraju ipak urodila svojevrsnim kompromisom između Washingtona i Teherana – i to na način da u tome uopće nije sudjelovao Izrael kao neposredno u rat uključena strana. To je pak sigurno unaprijed dogovorena taktika Washingtona i Tel Aviva s obzirom da je Izrael po Iran iritirajući čimbenik čija bi nazočnost za pregovaračkim stolom samo otežala, a vjerojatno i onemogućila postizanje kompromisa. Osim toga, navedena taktika daje združenom dvojcu prednost jer omogućuje da Izrael nastavi igrati ulogu prijeteće „batine“ ukoliko Iran ne bude „dovoljno kooperativan“ i tijekom, i nakon isteka dva tjedna.
U svu ovu, suludu situaciju kroz pokretanje rata protiv Irana – koji se nije trebao niti smio dogoditi jer za tako nešto nije bilo potrebe (Iran je bio daleko od mogućnosti izgradnje atomske bombe, a vodili su se i pregovori u kojima je Iran davao do znanja kako je spreman na kompromise po traženim američkim zahtjevima), dok se tragedija koja mu se u ratu dogodila teško može pravdati borbom za prava iranskih žena i demokratizacijom društva tj. po onoj srušit ćemo vas do temelja da bi se demokratizirali i žene dobile veća prava) – Trump je odnedavno unio i vjersku dimenziju, stavljajući ni više ni manje nego Boga u službu rata i američko-izraelskih nacionalnih interesa.
Zapravo, slušajući molitve pastora oko njega, a poglavito nedavni govor njegovog ministra rata Petea Hegsetha visokim vojnim dužnosnicima u kojem je citirao starozavjetne biblijske tekstove (Petoknjižje Starog zavjeta obuhvaća i židovska Tora), dok se, iako kršćanin, nije primarno držao Evanđelja (Novog zavjeta) i nauka Gospodina Isusa Krista koji poziva na mir sve ljude i narode svijeta – postalo je jasno kako je ludilo i službeno zavladalo i da se, ukoliko se neki izlaz uskoro ne pronađe – ne samo Iran, već i svijet u cjelini nalazi u velikoj opasnosti. Više ne samo energetskoj odnosno gospodarskoj, već i u smislu stvarne egzistencije.
Demokrati vide svoju priliku
Iako se i među mnogim demokratima – nakon Trumpovog brzog i učinkovitog svrgavanja Nicolasa Madura i pokrenute operacije blokade komunističke Kube s planiranim ovladavanjem tim otokom koji je duga desetljeća „trn u oku“ svim američkim administracijama pojavila nada da Trump može i Iran „baciti na koljena“ i jednom zauvijek riješiti to pitanje u sklopu šireg američkog geopolitičkog obračuna s Kinom i Rusijom – nada je brzo splasnula. Čim je postalo jasno da će iranski otpor biti i snažan i dug tj. da je iranski narod (neovisno volio ili ne volio svoju vlast) spreman i na borbu i na žrtvu.
Stoga sada očekujem brzi preustroj svih demokrata i ponovo svrstavanje u jednu vrstu – u jedinstveni političko-medijski front protiv Trumpa i svih onih koji ga podržavaju.
Još su se jučer (dok sporazuma s Iranom nije bilo) pojavile vijesti kako se među američkim demokratima sve se više govori o mogućnosti stavljanja pitanja Trumpovog na glasovanje u Kongresu ili slanja pisma Kabinetu u kojem se poziva na primjenu 25. amandmana na Ustav SAD-a, o čemu je za medij Axios rekao jedan od vodećih predstavnika Demokratske stranke u Kongresu. Rasprave o Trumpovoj mogućoj smjeni intenzivirale su se među demokratima zbog njegovih izjava o Iranu, dodao je izvor.
Ali ni to nije sve! Do ne tako davno velika Trumpova predizborna saveznica, popularna među MAGA Amerikancima, koja mu je puno pomogla svojim predizbornima javnim svrstavanjem uz njega (Trump ju je prije nekoliko mjeseci grubo odbacio jer ga je javno kritizirala zbog neobjavljivanja failova iz afere Epstein što je obećao u kampanji) – bivša kongresnica Marjorie Taylor Greene (r) – pozvala je na primjenu 25. amandmana na Ustav SAD-a – odnosno postupka za smjenu ili privremenu zamjenu predsjednika ako je fizički ili mentalno nesposoban vladati ili se smatra nesposobnim za vladanje. Slično je učinila i kongresnica Rashida Tlaib (d) koja je također pozvala na Trumpovu smjenu nakon njegovih prijetnji Iranu da će uništiti njegovu civilizaciju ako Teheran ne pristane na sporazum o deblokadi Hormuškog prolaza.
Sada demokrati idu još i dalje. Nakon sinoćnjeg sporazuma o primirju, rekli su da je Trump pristao dozvoliti Iranu zadržavanje kontrole nad Hormuškim tjesnacem, nazvavši to “nevjerojatnom katastrofom”. Izjavio je to demokratski senator Chris Murphy iz Odbora za vanjske odnose u intervjuu za CNN.
„Donald Trump je u biti pristao dati Iranu kontrolu nad Hormuškim tjesnacem. Ovo je nevjerojatno. Ako ovaj sporazum uistinu da Iranu kontrolu nad tjesnacem, to bi imalo katastrofalne posljedice za cijeli svijet. Donald Trump je poduzeo vojnu akciju koja, barem zasad, čini se da je Iranu dala kontrolu nad ključnim plovnim putom koji nisu imali prije rata“, rekao je Murphy.
Američki zastupnik podnio zahtjev za opoziv Trumpa
Kratki zaključak
Nakon svega ovoga što se dogodilo jasno je kako postoje samo dva moguća scenarija daljnjeg razvoja stanja:
Prvi je da će postignuto primirje zaživjeti kroz međusobne kompromise i dovesti do konačnog sporazuma o trajnom završetku rata;
I drugi, da će zbog potpuno suprotstavljenih stavova primirje biti kratkog daha tj. da će predstavljati samo zatišje pred buru i oluju o čijim se posljedicama može samo nagađati.
U sakom slučaju dva će tjedna brzo proći, pod uvjetom da primirje ne propadne i prije toga.
U tom će kontekstu (pokušaju smirivanja tenzija i završetku rata) više nego ikada dosad ulogu dobiti Kina i Rusija kao bliske partnerice Irana. To će pak, kao što sam još na početku ovog rata spomenuo – i jedna i druga sigurno znati dobro naplatiti i ispostaviti račune. Prije svega Trumpu, koji već u prvoj dekadi svibnja mora u službeni posjet Pekingu nakon što ga je već jednom (krajem ožujka) odgodio zbog rata s Iranom koji se oteo kontroli. Na novu odgodu više jednostavno nema pravo.
Blic analiza Zorana Metera: Krvavo nebo nad istokom: Trump vraća Iran u kameno doba. Evo što slijedi
Usput, nedugo nakon Trumpa, u Peking, Xi Jinpingu stiže (vjerojatno krajem svibnja) i ruski predsjednik Vladimir Putin pa čitava ova „velika igra“ koja to već odavno nije – postaje sve intrigantnija, a itekako će imati reperkusije i po Europu.
