Udruga Naš Hajduk oglasila se povodom priča o obnovi ili izgradnji novog Hajdukova stadiona, a njihovo priopćenje kaže:
Uoči sjednice Gradskog vijeća na kojoj će se raspravljati o budućnosti Poljuda, kao suvlasnici kluba obraćamo se javnosti radi zaštite interesa Hajduka, njegovih članova, navijača, zaposlenika i svih koji svakodnevno rade za dobrobit kluba. Smatramo da je nužno izdvojiti nekoliko ključnih tema koje daju cjelovitu i uravnoteženu sliku o ovoj problematici.
U posljednje je vrijeme niz ljudi, stručnih i manje stručnih, izricao sudove o Poljudu. U medijskom prostoru dominirale su dvije pozicije. Prva ni u jednom aspektu nije uključivala Hajduk i njegovu budućnost. Druga je otvoreno interesna. Ono što u cijeloj raspravi posebno upada u oči jest da nijedan dionik javnog diskursa nije ponudio konkretan i argumentiran prijedlog što Hajduk realno može postići na tek saniranom, ali za suvremeni profesionalni nogomet arhaičnom atletskom stadionu.
U vremenima kada klubovi veliki dio svojih prihoda grade na raznovrsnoj ponudi usluga i sadržaja nužno vezanih uz modernu infrastrukturu, Hajduk se gura u poziciju u kojoj ga ta suvremena strujanja zaobilaze. Time ga se, zapravo, osuđuje na sekundarnost i stagnaciju. Valja napomenuti i da znatan dio onih koji najgorljivije sudjeluju u javnoj raspravi nisu redoviti posjetitelji Poljuda, Hajdukovih utakmica niti nogometnih događanja uopće, što smatramo relevantnom činjenicom za ispravno vrednovanje izrečenih stavova.
Druga pozicija s koje se nastupa u ovoj raspravi otvoreno je interesna i kao takva ne može biti mjerodavna. Predvodnik takve grupacije je Nenad Fabijanić, arhitekt koji polaže prava na Poljud i čiji je interes isključivo vezan uz tu građevinu. Istodobno, u Zagrebu je član Ocjenjivačkog suda za novi Maksimir, tijela koje radi prema jasno definiranim kriterijima prema kojima budući stadion mora sadržavati sve što moderno zdanje zahtijeva: od komercijalne infrastrukture do posjetiteljskog iskustva, i to upravo kako bi klub maksimizirao svoje prihode i dugoročno bio konkurentan. Radi se, dakle, o jednom standardu za Zagreb i drukčijem za Split, i to iz usta iste osobe.
Osim poslovnog, prisutan je i obiteljski interes. Naime, Fabijanićev sin Juraj jedan je od osnivača i sportski direktor futsal Dinama, a ujedno zastupa GNK Dinamo u Skupštini Zagrebačkog nogometnog saveza. Sama po sebi, obiteljska veza nije nužno sporna. Sporno je nešto drugo: kada ista osoba u jednom gradu zagovara sve ono što moderni stadion mora biti, a u drugom brani status quo koji upravo to onemogućuje, govorimo o dvostrukim mjerilima koja nisu prihvatljiva ni u kakvoj ozbiljnoj stručnoj raspravi. S punim pravom postavljamo pitanje, zašto za neke vrijede jedna pravila, a za druge sasvim drukčija?
Ne postavljamo to pitanje iz suparništva ni jala, nego je ovo elementarna pretpostavka ravnopravnog natjecanja u modernom nogometu. Jer ako je novi Maksimir opravdan time što moderan stadion klubu otvara nove prihode, nove sadržaje i novo iskustvo za navijače, a jest, onda je taj argument jednak i za Hajduk. Jednak i za Split, i za sve druge gradove u Hrvatskoj.
Treća pozicija koja se nameće kao jedino ispravno polazište jest ona strogo arhitektonske struke. Podsjećamo još jednom da je taj status kulturnog dobra dobiven u trenutku kada je Grad kao vlasnik bio nemoćan osigurati dostatna sredstva za njegovo uzdržavanje, a stadion je bio prepušten propadanju. Danas, s odmakom, vidimo da čak ni provedena ulaganja nisu učinila Poljud primjerenim domaćinom suvremenih nogometnih, sportskih ili zabavnih sadržaja. Zašto očekivati da će epilog biti bolji u budućnosti?
Klub, ali i grad, bez adekvatnog, modernog stadiona hendikep je koji ne pogađa samo Hajduk, pogađa Split kao grad neodvojiv od kluba, kao globalnu turističku destinaciju koja zbog skučenih pogleda neće moći ponuditi nogometne, sportske i zabavne sadržaje svjetskih razmjera, niti iskustvo doživljaja dostojno ambicija koje ovaj grad ima. Ima li itko pravo na to?
Uoči sutrašnje sjednice, kada se sve sumira, ostaje jedno pitanje na koje javnost zaslužuje odgovor: tko će o Poljudu govoriti bez interesa, iz Hajdukove perspektive i s pogledom prema budućnosti? I tko će, napokon, primat dati klubu i ljudima, umjesto da klub i ljude podčini građevini?
