Nakon dana ispunjenih prijetnjama, ultimatumima i sve žešćom ratnom retorikom, između Sjedinjenih Američkih Država i Irana dogovoreno je dvotjedno primirje koje bi trebalo otvoriti prostor za nastavak pregovora i privremeno zaustaviti daljnju eskalaciju jednog od najopasnijih sukoba posljednjih mjeseci.
Američki predsjednik Donald Trump objavio je da pristaje na obustavu bombardiranja i napada na Iran na razdoblje od dva tjedna, pod uvjetom da Teheran pristane na ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca. Riječ je o jednom od najvažnijih svjetskih pomorskih pravaca, ključnom za opskrbu naftom i plinom, zbog čega je svaka prijetnja njegovu zatvaranju odmah izazivala nervozu na tržištima i zabrinutost među američkim saveznicima.
Dogovor o privremenom prekidu vatre potvrdile su i iranske vlasti, dok je Izrael također pristao na dvotjedno zatišje kada je riječ o izravnom odnosu prema Iranu. Ipak, vrlo brzo postalo je jasno da to ne znači i potpunu stabilizaciju regije. Izraelski dužnosnici poručili su da se obustava vatre ne odnosi na Libanon, dok su i nakon objave primirja zabilježeni novi raketni i dron napadi u više zemalja Zaljeva te na području Izraela.
FOTO: Bijela kuća
Tko je pobjednik?
Iran je primirje pokušao prikazati kao vlastitu političku pobjedu. Tamošnje vlasti tvrde da je Washington na kraju prihvatio okvir pregovora koji je predložio Teheran, uključujući plan u deset točaka. S druge strane, Trump je sporazum proglasio “velikim danom za svjetski mir” i “potpunom pobjedom” Sjedinjenih Država. Upravo u toj dvostrukoj interpretaciji vidi se i krhkost cijelog dogovora: obje strane pokušavaju pokazati da nisu popustile, nego da su protivnika prisilile na ustupke.
Geopolitički analitičar Denis Avdagić smatra da ono što je danas objavljeno iz iranske perspektive treba uzeti s velikom dozom opreza. “Jučer objavljene točke čine mi se realnijima nego ovo što je danas izašlo što se tiče uvjeta od strane Irana. Ovo što je danas izašlo više mi izgleda kao nešto za unutarnju politiku ili spašavanje obraza, no to je sve skupa manje bitno”, rekao je Avdagić.
Po njegovoj ocjeni, današnji razvoj događaja ne treba promatrati kao konačan dogovor, nego kao početak nove faze. “Imamo 15 točaka koje je Trump objavio, a ovo je samo primirje, faza u kojoj bi trebalo vidjeti može li doći do dogovora i kako”, ističe.
Posebno upozorava na dio ranijih prijedloga koji se odnose na moguću naplatu prolaza kroz Hormuški tjesnac. “Jučer što je izašlo, to s naplatom prolaza kroz Hormuški tjesnac, to bi bilo strašno. Što je sljedeće, da će Italija naplaćivati prolazak kroz Jadran?”, upozorava Avdagić. Dodaje kako bi takvo rješenje bilo problematično i kad bi bilo financijski prihvatljivo pojedinim brodarima. “Da je dva posto vrijednosti, možda bi bilo prihvatljivo brodarima, ali ne bi smjelo biti međunarodnoj zajednici.”
Avdagić smatra da je unatoč svim nepoznanicama današnji rasplet ipak najbolji mogući ishod u ovom trenutku. “U svakom slučaju, danas smo dobili najbolju opciju jer je suprotno bila daljnja eskalacija, a sad je pitanje što će biti s pregovorima”, kaže. Po njegovoj ocjeni, trenutna situacija zapravo nas vraća na pozicije prije otvorene vojne eskalacije. “Vraćamo se zapravo na ono gdje smo bili prije napada. Za to je ovo dobar početak.”
Problemi tek dolaze
No, upozorava i da će pravi problemi tek doći na stol. Ako se otvore ozbiljni pregovori, neka će pitanja biti lakše riješiti od drugih. “Ako je potreba i da se Iran formalno odrekne nuklearnog oružja, mislim da im to neće biti problem, ali drugo, ne možete od njih tražiti da se odreknu dronova”, kaže Avdagić.
Drugim riječima, eventualni dogovor neće se moći graditi na maksimalističkim zahtjevima, nego na onome što je politički i sigurnosno provedivo. Zbog toga i iranski plan u deset točaka, koji se danas spominje u medijima, Avdagić doživljava više kao politički signal nego kao stvarni temelj sporazuma. “Ima tu puno pitanja, a ono što danas izlazi kao deset točaka čini mi se kao nešto što je naknadno pušteno ili popis dobrih želja. Posve je nerealno uopće razmišljati da će SAD razmatrati ratne reparacije”, poručuje.
Reakcije iz svijeta u međuvremenu su uglavnom išle u smjeru opreza i podrške deeskalaciji. Saudijska Arabija, Oman, Irak, Japan, Kina i niz drugih država pozdravili su prekid vatre i pozvali na trajno diplomatsko rješenje. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres poručio je da sve strane moraju poštovati uvjete primirja kako bi se otvorio put trajnijem miru.
Tržišta su na vijest o primirju reagirala pozitivno. Cijene nafte naglo su pale, a burze u Aziji i Europi snažno su porasle. Ulagači su procijenili da dvotjedni predah smanjuje rizik od šireg regionalnog rata koji bi teško pogodio opskrbne lance, energente i inflaciju. To je važna vijest i za Europu, koja posljednjih mjeseci ionako osjeća posljedice vanjskih sigurnosnih i energetskih udara.
Ipak, temeljni problemi ostaju otvoreni. Iran i dalje inzistira na svojim sigurnosnim i strateškim interesima, SAD traži jamstva oko plovidbe i regionalne stabilnosti, a Izrael ne pokazuje spremnost da širi prekid vatre na druga bojišta. Ako se u iduća dva tjedna ne otvori prostor za ozbiljan i održiv dogovor, aktualno primirje moglo bi ostati tek kratka stanka između dvije faze istog sukoba.
Za sada je jasno tek jedno: svijet je dobio predah, ali ne i jamstvo mira. Primirje između SAD-a i Irana može biti početak smirivanja situacije, ali jednako tako i tek privremena stanka u kojoj svi pokušavaju kupiti vrijeme za sljedeći potez.
