Kremlj samo konstatira ono što već i mala djeca znaju
Putin se nalazi u velikom procijepu: ili će i dalje odbijati vojnu eskalaciju zbog očuvanja globalnog mira uz trpljenje osobnog i nacionalnog poniženja, ili će, u svrhu izvlačenja iz gliba u kojem se našao skupa sa svojom zemljom iskoristiti sva raspoloživa sredstva za ostvarenje ciljeva koji mogu zadovoljiti ruske interese, ali onda uz preuzimanje rizika potpune eskalacije sa SAD-om
Operacija ukrajinskih oružanih snaga u regiji Kursk pripremana je uz sudjelovanje obavještajnih službi Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Poljske, objavila je u srijedu ruska Vanjska obavještajna služba (SVR), a prenosi tamošnji medij Izvestija.
“Prema dostupnim podacima, operacija ukrajinskih oružanih snaga u regiji Kursk pripremana je uz sudjelovanje obavještajnih službi Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Poljske. Postrojbe koje su sudjelovale u tome prošle su borbenu koordinaciju u središtima za obuku u Velikoj Britaniji i Njemačkoj,” – prenosi objavu SVR-a ruski medij.
U priopćenju je navedeno kako “vojni savjetnici iz država NATO-a pružaju pomoć u upravljanju postrojbama ukrajinske vojske koje su izvršile invaziju na ruski teritorij te u korištenju zapadnog oružja i vojne opreme od strane Ukrajinaca”.
“Zemlje saveza također predaju ukrajinskoj vojsci satelitske obavještajne podatke o raspoređivanju ruskih trupa u području operacije”, – zaključuje se u priopćenju SVR-a.
Nedavno je i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio za tamošnje medije da se Kijev nikada ne bi odlučio napasti regiju Kursk da mu Sjedinjene Države za to nisu dale dozvolu.
Prosudba
Bez sumnje u pogrešku možemo konstatirati kako ruske državne službe, institucije i vodeći političari već dugo samo konstatiraju faktično stanje u i oko ukrajinskog rata – prije svega u odnosu na pažljivo dozirano eskalirajuće sudjelovanje zapadnih zemalja u istome, a za što već – narodski rečeno, znaju i mala djeca i ptice na grani.
Međutim, osim konstatiranja činjenica i upozoravajuće i ponekad prijeteće retorike, u praktičnom smislu Kremlj poduzima vrlo malo ili ništa kako bi se takvim postupcima zapada – na koja ruski SVR upozorava i u ovom tekstu – suprotstavio. I to usprkos svim pogaženim ruskim crvenim crtama preko kojih Moskva navodno nikada neće dati prijeći.
Tko bi, naime, još na samom početku ruske invazije mogao pomisliti da će ruski državni vrh samo uz glasnu političku retoriku promatrati ukrajinske napade dronovima na glavni grad Moskvu, ili pak ukrajinske napade dalekometnim zapadnim raketama na ruske strateške energetske i vojne objekte, a da ne govorimo i o nedavno pokrenutoj prvoj velikoj ukrajinskoj vojnoj ofenzivi na matični ruski teritorij (međunarodno priznat) – u ruskoj zapadnoj regiji Kursk koja po ruske građane ima veliku povijesnu i sentimentalnu vrijednost? Poglavito u kontekstu čuvene bitke kod Kurska (najveće tenkovske bitke u povijesti, ali i one zračne) između sovjetskih i njemačkih snaga u Drugom svjetskom ratu, od 4. srpnja do 23. kolovoza 1943. godine. Iako je sama bitka završila sportskim terminom rečeno neodlučno (uz goleme gubitke na obje strane), značila je prijelomnu prekretnicu nakon koje su njemačke snage bile u stalnom povlačenju pred nadiranjem onih sovjetskih.
Sada, međutim, pograničnim dijelom te ruske regije krstare ukrajinski vojnici sa svojom mehanizacijom, američke rakete HIMARS uništavaju ključne mostove za pokrete ruskih snaga u kurskoj regiji, strani specijalci i instruktori iz NATO zemalja slikaju se na toj ruskoj zemlji, a novinari zapadnih medija ulaze na taj teritorij bez akreditacije službenih ruskih tijela zbog čega je sve rusko MVP jučer u svoje prostorije pozvalo i američku veleposlanicu u Rusiji radi uručivanja oštrog prosvjeda.
Prosvjedi, upozorenja i verbalne prijetnje ruskih dužnosnika i državnih institucija očito malo koga više interesiraju ili brinu na Zapadu, prije svega u Washingtonu – zaokupljenom primarno predsjedničkim izborima i uvjerenog kako Moskva neće poduzeti ništa „nepromišljeno“ prema Americi i njenim interesima. To pak sve više frustrira rusku javnost bez obzira što ona većinski čvrsto stoji iza predsjednika Vladimira Putina.
Ali hoće li tako biti i dalje ako se slična politika s obje strane barikada nastavi? Da ne govorimo koliko sve ovo negativno utječe na ruski ugled u svijetu. Za onaj njegov zapadni dio Moskvu nije previše briga jer je s njim ionako u ratu, ali nedvojbeno je ju je briga ako to bude slučaj u zemljama Globalnog juga ili kako ih u Rusiji radije zovu – „globalne većine“. Jer o suradnji s njima sada u potpunosti ovisi. A gubitnike ili slabe u svijetu politike i međunarodnih odnosa nitko ne voli.
Ali Moskva, iz svog kuta gledišta, ima mi jednu olakotnu okolnost za svoje ponašanje: tvrdi, naime, kako svojom suzdržanošću prema potezima Zapada sprječava kataklizmu Trećeg svjetskog i nuklearnog rata u koju svijet nepromišljeno gura Washington. Možda to i je tako, ali koliko će ta ruska suzdržanost na kraju po Rusiju imati uspjeha i kako će je percipirati i honorirati Globalni jug drugo je pitanje.
U svakom slučaju morali bismo biti sretni zbog ruske suzdržanosti (netko će reći kukavičluka) i nadati se da je druga strana neće iskorištavati do u beskraj, jer svačija čaša strpljenja se može napuniti. Ali isto tako i analitički amateri znaju da se rat ne pokreće ako ga nisi u stanju dobiti i u tu svrhu iskoristiti sva raspoloživa sredstva ukoliko to stanje zahtijeva.
Meter: Bitka za Kursk! Tko je u Rusiji opako pogriješio i vlast doveo u prvo krizno stanje od početka SVO
Putin se nalazi u velikom procijepu: ili će i dalje odbijati vojnu eskalaciju zbog očuvanja globalnog mira uz trpljenje osobnog i nacionalnog poniženja, ili će, u svrhu izvlačenja iz gliba u kojem se našao skupa sa svojom zemljom iskoristiti sva raspoloživa sredstva za ostvarenje ciljeva koji mogu zadovoljiti ruske interese, ali onda uz preuzimanje rizika potpune eskalacije sa SAD-om
Izbor mu, priznat ćete – nije lak, iako je za to najvećim dijelom sam kriv. Njega se, naime, u Rusiji prvoga o svemu pita.
