Hormuški tjesnac, ključna pomorska arterija kroz koju prolazi oko 20 % svjetske trgovine sirovom naftom i ukapljenim prirodnim plinom (LNG), bio je blokiran tijekom eskalacije sukoba između SAD-a, Izraela i Irana u veljači 2026. godine. Dvotjedno primirje dogovoreno 7. i 8. travnja 2026. između američkog predsjednika Donalda Trumpa i iranske vlade, uz posredovanje Pakistana, omogućilo je ponovno otvaranje tjesnaca pod koordinacijom iranskih oružanih snaga. Ali nakratko jer je Iran uslijed izraelskog napada na Libanon, ponovno odlučio zatvoriti tjesnac.
Prvi brodovi već pokušavaju izaći iz Perzijskog zaljeva, no vlasnici i osiguravatelji ostaju oprezni. Ovaj rad analizira geopolitički kontekst krize, uvjete primirja, trenutačne pomorske operacije te šire ekonomske implikacije. Privremeno rješenje donosi olakšanje tržištima energenata, ali ne rješava strukturne rizike energetske sigurnosti. Analiza se temelji na izvješćima vodećih svjetskih medija i pomorskih publikacija.
Eskalacija u veljači: Blokada koja je paralizirala globalno energetsko tržište
Hormuški tjesnac predstavlja jedan od najvažnijih geostrateških uskih grla u svjetskoj pomorskoj trgovini. Širine svega 21 milje na najužem dijelu, tjesnac povezuje Perzijski zaljev s Indijskim oceanom i omogućuje prijevoz približno 20 milijuna barela nafte dnevno, što čini petinu globalne pomorske trgovine naftom. Oko 84 % te nafte namijenjeno je azijskim tržištima, uključujući trećinu kineske potrošnje, dok Qatar izvozi 12–14 % svjetskog LNG-a preko istog puta. Uz naftu i plin, tjesnacom prolazi 30–35 % globalnog izvoza uree i 20–30 % amonijaka, što ga čini vitalnim za svjetsku poljoprivredu i industriju gnojiva.
Kriza 2026. godine, dio šireg iransko-američkog sukoba, dovela je do de facto zatvaranja tjesnaca nakon američko-izraelskih zračnih udara 28. veljače 2026. Iranska revolucionarna garda (IRGC) zabranila je prolaz brodovima povezanim sa SAD-om, Izraelom i njihovim saveznicima, uz izravne napade na trgovačke brodove (21 potvrđeni incident do 12. ožujka). Posljedica je bila pad prometa za 70–90 %, više od 150 usidrenih brodova, skok cijena nafte (Brent premašio 100 USD/bbl, s vrhuncem od 126 USD) i poremećaji u lancima opskrbe.
Diplomatski manevar: Trumpov ultimatum i pakistansko posredovanje
Dvotjedno primirje predstavlja taktičko rješenje koje omogućuje ponovno pokretanje pomorske trgovine, ali otvara pitanja o dugoročnoj stabilnosti i utjecaju na globalnu energetsku sigurnost.
Sukob je eskalirao nakon neuspjelih pregovora o iranskom nuklearnom programu 2025.–2026. godine. Američko-izraelski napadi (operacija Epic Fury) 28. veljače doveli su do smrti vrhovnog vođe Alija Khameneija i iranske odmazde raketama i dronovima na američke baze, Izrael i zaljevske države. IRGC je 1. ožujka objavio zatvaranje tjesnaca, uz napade na brodove (npr. MT Skylight, MKDVYOM, Sonangol Namibe) i postavljanje mina. Do 26. ožujka Iran je dopuštao prolaz samo brodovima iz Kine, Rusije, Indije, Iraka, Pakistana i nekih azijskih država, uz naplatu naknada.
SAD su odgovorile uništenjem iranskih minopolagača i prijetnjama uništenjem civilne infrastrukture. Američki predsjednik Trump je 7. travnja postavio ultimatum: otvaranje tjesnaca do 20:00 sati ili „cijela civilizacija će umrijeti noćas“. Posredovanjem pakistanskog premijera Shehbaza Sharifa i načelnika stožera Asima Munira postignut je dogovor o dvotjednom primirju.
Prema Trumpovoj objavi na Truth Socialu i potvrdi iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija, primirje stupa na snagu uz sljedeće uvjete:
- Dvotjedna obustava američkih napada na Iran.
- Potpuno, trenutačno i sigurno otvaranje Hormuškog tjesnaca pod koordinacijom iranskih oružanih snaga.
- Početak pregovora 10. travnja u Islamabadu na temelju iranskog 10-točkovnog plana (SAD ga smatra „radnom osnovom“).
- SAD će pomagati u upravljanju prometom u tjesnacu.
Tržišna reakcija: Pad cijena nafte i neizvjesna budućnost opskrbe
Iranska strana ističe da će prolaz biti moguć „uz tehnička ograničenja“ i koordinaciju s IRGC-om. Primirje ne obuhvaća Libanon, a Iran zadržava kontrolu nad tjesnacem.
Prema izvješću TradeWinds (ažurirano 8. travnja 2026.), vlasnici tankera i osiguravatelji intenzivno analiziraju uvjete dogovora dok prvi brodovi kreću prema izlazu iz zaljeva. Već prije formalnog primirja zabilježeni su ograničeni prolazi (francuski kontejnerski brod CMA CGM Kribi, japanski LNG tanker Sohar LNG, omanski tankeri), ali sada se očekuje veći val kretanja preko 800 usidrenih plovila. Osiguravatelji ostaju oprezni zbog rizika od ponovne eskalacije i visokih premija war-risk osiguranja.
Najava primirja dovela je do oštrog pada cijena nafte: Brent je pao za oko 13 % na 94,80 USD/bbl, a WTI za više od 15 % na 95,75 USD/bbl. Burzovni indeksi u Aziji porasli su (Nikkei +5 %, Kospi +6 %). Međutim, cijene ostaju više nego prije sukoba (oko 70 USD u veljači). Potpuni oporavak proizvodnje energenata u Zaljevu trajat će mjesecima zbog oštećenja infrastrukture (procjena štete preko 25 milijardi USD).
Strukturni rizici ostaju: ovisnost Azije o Hormuzu, ranjivost lanaca opskrbe gnojivima te mogućnost ponovnog zatvaranja. Dugoročno, kriza naglašava potrebu diversifikacije ruta (npr. saudijski East-West pipeline) i ulaganja u alternativne izvore energije.
Zaključak
Dvotjedno primirje predstavlja diplomatski uspjeh posredovanja i taktičku pobjedu za SAD (ponovno otvaranje vitalne arterije), ali i strateški dobitak za Iran (zadržavanje kontrole nad tjesnacem i ulazak u pregovore). Prvi brodovi koji izlaze iz zaljeva simboliziraju početak normalizacije pomorske trgovine, no oprez vlasnika i osiguravatelja ukazuje na krhkost primirja. Geopolitičke implikacije nadilaze trenutačni sukob: kriza je ponovno potvrdila ranjivost globalne energetske sigurnosti i potrebu za multilateralnim mehanizmima zaštite pomorskih ruta. Budući pregovori u Islamabadu odredit će hoće li ovo primirje prerasti u trajni mir ili samo odgodu nove eskalacije.
Milo Miklaušić, kap.

