U tužnom danu za Dinamo i sve njegove navijače kada je preminuo Srećko Bogdan Čeči, član legendarne Ćirine šampionske generacije iz 1982. godine, aktualni sastav Modrih došao je na kup gostovanje u Veliku Goricu. Sunčan i vjetrovit dan u turopoljskoj ravnici dočekao je aktere i pristalice oba kluba, a tribine su se brzo punile jer važnost polufinalne utakmice je bila prevelika. Gorica je lovila svoje prvo finale, a Dinamo nije želio propustiti mogućnost za osvajanje dvostruke krune nakon što je lani promašio oba trofeja.
Među više od četiri tisuće posjetitelja očekivana je bila dominacija navijača Zagrepčana, uvijek je to tako u kraju jugoistočno od glavnog grada, ali i domaćini imaju jezgru najvjernijih Good Boysa, među kojima ima i dosta “girlsa” i mlađih članova, koji će kroz neko vrijeme u budućnosti formirati respektabilnu navijačku grupaciju. Baš kao što je i Gorica kroz osam prvoligaških sezona treći put došla među četiri najbolja kluba u najmasovnijem hrvatskom natjecanju, a prvi put je polufinalnoj utakmici bila i domaćin.
Prepuna je bila i svečana loža, tražilo se i u njoj mjesto više, iako nije bilo Zvonimira Bobana, kojeg za Veliku Goricu veže debi u dresu Dinama u prosincu 1985. kada je tadašnji Radnik u prijateljskoj utakmici ugostio Dinamo. Boban je tada dao dva gola u pobjedi 5:3.
Silvio Marić, Goran Vlaović i još neki bivši igrači su se pojavili, kao i legendarni Zorislav Srebrić, nekad i trener na obje strane, kao i dožupan Zagrebačke županije Ervin Kolarec, koji je igrao za Dinamo i Radnik. Sadašnji Ilija Karamatić i bivši predsjednik Nenad Črnko predvodili su domaću delegaciju, a domaći bubnjevi pratili su ritam gostujućih gdje je bio jubilarni transparent BBB-a povodom 40 godina od osnivanja.
Glavni sudac Duje Strukan i službeni spiker su prije početnog zvižduka pozvali na minutu šutnje za Srećka Bogdana, cijeli stadion je ustao i odao počast Čečiju, a onda je na terenu počeo spektakularni susret, borba bez rukavica za ulazak u finale.
