Dajte nam ovakvog nogometa, mogli bismo ga gledati danima! U Velikoj Gorici svjedočili smo vjerojatno najboljoj utakmici ove sezone, nogometnoj fantaziji, uživali smo i divili se majstorijama na terenu.
Dinamo se, prema očekivanju, plasirao u finale Kupa, ali za spektakl u Turopolju itekako je zaslužna i Carevićeva momčad. U prvom dijelu domaćini su dvaput vodili, odličnom strategijom dali su misliti Modrima i uveli ih u probleme, u nekim trenucima i u nervozu. Konačno, Gorica je triput pogodila mrežu Dinama, a jedan pogodak joj je poništen zbog zaleđa, valjda ne većeg od centimetra. Ali ni tri pogotka nisu bila dovoljna čak ni za minimalni poraz, na kraju su Carevićevi bojovnici stradali uvjerljivo. Ali kako se može nego uvjerljivo stradati od ovakvog Dinama?
Ljudi moji, što je Kovačević napravio od ove momčadi! Nogometnog monstruma, čudovište, plavog Godzillu koji ruši sve pred sobom, nemilosrdno gazi i trpa mreže. Dugo smo prebirali po sjećanjima, ali ne možemo se sjetiti ovakve nevjerojatne efikasnosti, ne možemo se sjetiti da su Modri takvim ritmom zabijali pogotke, da im se baš nitko ne može oduprijeti. Pazite ovaj podatak. U tri posljednje utakmice Dinamo ima prosjek od šest pogodaka po utakmici! Lokomotiva 5:0, Osijek 7:0, Gorica 6:3… Nestvarno, zar ne? Istina jest da Dinamo u svom rosteru ima najkvalitetnije igrače, ali opet, tko se mogao nadati da će igrati baš tako, uvjerljivo, dominantno, nezaustavljivo. Hvalimo trenera Kovačevića u drugom dijelu sezone, ali zaslužio je svaku pohvalu, slapove hvalospjeva.
Živimo u vremenu kad Modri nude najbolje partije posljednjih godina, kad njihovi navijači mogu uživati, kupati se u zadovoljstvu i nakon svake utakmice pljeskom ispratiti svoje ljubimce. Sad, nakon svega ovoga što smo dosad vidjeli, s velikim nestrpljenjem čekamo svaku novu utakmicu Kovačevićevih jurišnika.
Valjalo bi s ovog veličanstvenog polufinala, koje može biti na ponos hrvatskom nogometu i koje bi trebalo služiti kao reklama za naš klupski nogomet, mnogo toga lijepog izdvojiti. Ali posebno se mora izdvojiti nešto što će se za sva vremena urezati u sjećanje i ostati kao zaustavljena slika. Pogodak Dinama za 2:2, peta Zajca, peta Belje, ‘rašlje’ najboljeg igrača utakmice Mihe Zajca… Bilo je to remek-djelo na razini najvećih nogometnih umjetnika.
Kapa do poda Modrima, čestitke i Gorici, idemo sanjati da ćemo uskoro opet gledati nešto tako oku drago, srcu milo, nogomet za sladokusce.
