Dobrodošla vijest o prekidu vatre u izraelsko-američkom ratu protiv Irana, na dvotjedno razdoblje kako bi se otvorila trgovina kroz Perzijski zaljev, dok se iranski režim koleba od juriša za koji je Donald Trump prijetio da će izbrisati civilizaciju, najviše odgovara jednom čovjeku – Vladimiru Putinu.
Ostatak svijeta ostao je uzdrman i osiromašen nezakonitim sukobom.
Iranski vojni kapacitet je možda osakaćen, a njegovo teokratsko vodstvo ostalo šćućureno u bunkerima. Ali ugled Sjedinjenih Država je taj koji je ozbiljno, vjerojatno nepopravljivo, narušen.
Amerika je sada slabija nego što je ikad bila i prekid vatre je znak da se Trump želi izvući iz iranske zbrke dok je ta šteta “vjerojatna”, a ne sigurna.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koji je suočen s optužnicama Međunarodnog kaznenog suda za zločine protiv čovječnosti, pristao je za sada odustati od daljnjeg bombardiranja Irana.
Iz njegove perspektive, rat u Iranu nije gotov. Izraelska ekstremno desna vlada, koja uključuje ministre koji su dali genocidne izjave protiv Palestinaca u Gazi, želi vidjeti kraj teheranskog režima i vladavine Korpusa čuvara islamske revolucije.
IRGC je preživio. Ajatolasi ostaju glavni. A iranski sustav “mozaičke obrane” u stilu pobunjenika, koji delegira autonomiju nižim zapovjednicima, znači da su njegovi planovi da preživi političko odrubljivanje glave uspjeli.
Ali Izrael i SAD sigurno su unazadili iranski raketni program. Njegov prijeratni kapacitet otkriven je napadima na Izrael koji su uključivali projektile koji su isporučivali kazetne bombe.
Netanyahu je uspio uvjeriti Trumpa da se pridruži njegovom ratu protiv Irana jer je, kako je tvrdio, Teheran bio tjednima udaljen od proizvodnje nuklearnog oružja. Ta je izjava u veljači bila laž. Trump je tvrdio da je iranski nuklearni kapacitet “izbrisan” prošlog ljeta. Ipak, sada je više izbrisano.
Ali ultranasilan odgovor Izraela na zločine 7. listopada koje su počinili militanti predvođeni Hamasom i drugi iz Gaze 2023., s ubojstvom više od 70 000 ljudi u enklavi i potpunim uništenjem infrastrukture za 2,2 milijuna ljudi tamo, pokazuje da Izrael vjeruje da je sigurnije boriti se u vječnom ratu nego tražiti mir.
Dakle, Izrael je napao Hezbollah, ogromnu libansku miliciju koju podupire Iran, u Libanonu. Hezbollah, “Božja stranka”, nema razloga postojati u Libanonu osim da se bori protiv Izraela.
Izraelske obrambene snage tjeraju stanovništvo južnog Libanona da napusti svoje domove i vjerojatno će se vratiti stalnoj okupaciji juga zemlje. To će jamčiti budućnost Hezbollaha razlog postojanja.
U međuvremenu je izraelski parlament vratio smrtnu kaznu – za Palestince koji ubijaju Židove. Na Zapadnoj obali pod izraelskom okupacijom, Palestincima sude vojni sudovi, koji imaju stopu osuda od oko 99 posto.
Što znači da će optuženi za ubojstvo gotovo sigurno biti obješeni – oblik sudske prakse koji se povezuje s despotima, a ne zemljom koja se pretvara da je demokracija. (Demokracija ne uskraćuje politička prava ili državljanstvo pet milijuna ljudi kojima je vladala između 59 i 78 godina, na temelju njihove etničke pripadnosti.)
Moderni položaj Amerike u svijetu dosegao je vrhunac u jednokratnoj administraciji republikanskog predsjednika, Georgea HW Busha (starijeg).
Vodio je svijet kroz raspad Sovjetskog Saveza, ponovno ujedinjenje Njemačke, nuklearni sporazum Start I, izgradio je koaliciju za izbacivanje Saddama Husseina iz Kuvajta nakon invazije iračkog diktatora, započeo proces koji je doveo Sjevernoameričku zonu slobodne trgovine u SAD i Meksiko, i svrgnuo Manuela Noriegu u Panami.
Također je bio sudomaćin, sa sovjetskim čelnikom Mihailom Gorbačovom, Madridske konferencije kada je upotrijebio pritisak SAD-a da po prvi put dovede Arape i Izraelce na pregovore, inzistirajući: “Došlo je vrijeme da se okonča arapsko-izraelski sukob.”
To je dovelo do sada već nepostojećeg procesa iz Osla tijekom kojeg je nada u mirno rješenje s dvije države za Izraelce i Palestince prvo procvjetala, prije nego što je desetljećima nestala.
Iznad svega, vodio je multinacionalnu invaziju na potpuno muslimansku naciju, Somaliju, odobrenu od strane UN-a, koja je okončala namjerno smrtonosno izgladnjivanje stotina tisuća ljudi radi profita od strane lokalnih gospodara rata. Bila je to misija plemenitih namjera koja je uspjela, au kojoj, usput rečeno, Velika Britanija nije sudjelovala ni na kojoj razini.
Od tada je reputacija SAD-a koji pokušava učiniti svijet boljim, demokratskijim mjestom opala zbog ratnog debakla u Iraku i fijaska u Afganistanu, ali pod Trumpom je pala.
Trump je izvršio invaziju na Venezuelu i hvalio se da je to učinio zbog profita. Podupirao je Netanyahua u Gazi i čak podržao prijedlog o prisilnom uklanjanju većine stanovništva u činu koji bi bio zločin protiv čovječnosti.
Što se tiče Irana, zaprijetio je da će “cijela jedna civilizacija umrijeti večeras”, a njegov “tajnik rata” izdao je naredbe koje izravno potiču na ratne zločine.
“Nastavit ćemo pritiskati, nastavit ćemo gurati, nastaviti napredovati. Nema popustljivosti, nema milosti za naše neprijatelje”, rekao je Pete Hegseth, dok je iranska kampanja počela.
Ključ za dokazivanje genocida je zlonamjernost unaprijed – plan, a ne ishod, ključan je za optužbu – Trump i Hegseth pokazali su namjeru da izbrišu civilizaciju i narede trupama da krše ratne zakone (“bez obzira” znači ne uzimati zarobljenike niti se predati). To znači da su otvoreni za optužbe za ratne zločine i gore.
Sve je to jasno američkim NATO saveznicima koji se sada spremaju za vrijeme kada će Trump napustiti tu organizaciju. Mnogi možda smatraju da je njihovim nacijama daleko bolje da se drže podalje od ludila koje je zahvatilo Ovalni ured.
Američki zaljevski saveznici sada vide Washington kao obavezu. Na udaru su vatre jer imaju goleme američke vojne baze na svom terenu preko Perzijskog, ili Arapskog, zaljeva od Irana i kakav god bio ishod primirja, neće zahvaljivati Trumpu što je započeo rat u njihovoj vili.
Što napušta Rusiju. Početno povećanje cijene nafte donijelo je Kremlju dodatnih 7-10 milijardi dolara prihoda. Do sada je ta brojka vjerojatno oko 15-25 milijardi dolara prema mojim izračunima.
Putin vidi NATO kao najveću prijetnju za sebe. Njegova invazija na Ukrajinu imala je povratne rezultate kada su se Finska i Švedska pridružile savezu.
Sada sjedi u Kremlju i uživa u prijetnjama koje je Trump uputio da će napasti Kanadu i Grenland (obje su dio NATO-a) i napustiti savez jer njegovi članovi ne vide smisla u njegovom ratu u Iranu.
Prekid vatre u Iranu nudi predah, ali ne i lijek za kraj razuma.
