Japan je odlučno krenuo u borbu protiv nasilnika koji putem društvenih medija napadaju sportašice i sportaše, tako što je osnovan tim za za praćenje poruka i povećana suradnja s platformama društvenih medija.
Uvredljive, nasilne, pa čak i izravne prijetnje pogađaju sportaše, utječući na njihove izvedbe, mentalno zdravlje, uzrokujući strah za sigurnost, a ponekad ih i dovodeći do napuštanja karijere.
“Čak i jedan negativan komentar može biti vrlo štetan”, rekao je za AFP dužnosnik Japanskog olimpijskog odbora (JOO) Misa Chida.
“Neki sportaši ne žele vidjeti ove uvredljive komentare i odlučuju se kloniti društvenih medija, ali to također znači da propuštaju 99% poruka podrške”, istaknuo je Chida, koji je bio član delegacije zadužene za praćenje društvenih medija tijekom Olimpijskih igara Milan-Cortina u veljači.
Šest članova u Milanu i 22 u Tokiju pratilo je uvredljive poruke usmjerene na japanske sportaše 24 sata dnevno, koristeći i ručne pretrage i alate umjetne inteligencije.
Surađivali su s Metom, vlasnikom Instagrama, Facebooka i WhatsAppa, kao i s japanskom tvrtkom LINE Yahoo.
Isti sustav za japanske sportaše bit će implementiran na Azijskim igrama, koje će se održati u Nagoyi od 19. rujna do 4. listopada, a bit će proširen i na sportaše iz svih zemalja sudionica.
“Sada razumijemo kakve se vrste komentara pojavljuju svakodnevno i koliko utječu na sportaše”, izjavio je čelnik JOO-a Hirofumi Takeshita.
Međunarodni olimpijski odbor (MOO) uspostavio je takav program na više od 35 jezika za Olimpijske igre u Parizu 2024., a slične inicijative pojavile su se i u nogometu i tenisu.
“Kako raste svijest o ovim inicijativama među sportašima i dužnosnicima, tako raste i osjećaj psihološke sigurnosti”, kaže Chida.
Među tim inicijativama je i ona odvjetnika Shuna Takahashija, koji od 2024. vodi udrugu od sedam članova posvećenu zaštiti sportaša od kibernetičkog nasilja.
Iako svoju udrugu vidi kao “sigurno utočište” za sportaše, također vjeruje da se mnogi boje govoriti o ovom problemu.
“Misle da bi pokazivanje njihove ranjivosti moglo navesti trenera da ih stavi na klupu ili da bi ih drugi mogli doživljavati kao slabe. Mnogi sportaši odrastaju s idejom da uvijek moraju biti jaki i ne žele da ih se drugačije doživljava.”
Odvjetnik je podržao profesionalnog igrača bejzbola koji je prošle godine podnio tužbu protiv ‘online’ nasilnika.
Taiki Sekine, koji je primio poruke poput “Nadam se da će ti cijela obitelj poginuti u nesreći“, postigao je nekoliko izvansudskih nagodbi, ali je u najtežim slučajevima podnio i kaznene prijave.
Takahashi vjeruje da pravne radnje imaju “odvraćajući učinak” na ‘online trolove’, od kojih su mnogi samo tinejdžeri.
“To ih tjera da shvate rizik koji preuzimaju“, kaže.
Iako Japan sada ima proaktivan pristup u sprečavanju ‘online’ uznemiravanja, oni koji su uključeni vjeruju da još uvijek ima puno toga za učiniti.
Slično je i s brojkama s Olimpijskih igara Milan-Cortina, gdje je japanski nadzorni tim zatražio uklanjanje otprilike 2000 objava, a dobio gotovo 600 s platformi društvenih medija koje se često optužuju za labavu provedbu.
Predsjednik JOO-a zadovoljan je suradnjom s “vrlo kooperativnim” tehnološkim divovima, iako priznaje da njihova percepcija onoga što je uvredljivo ne odgovara uvijek onoj sportskog svijeta.
“Postoji jaz (u percepciji), ali jaz koji smo uspjeli identificirati. To je bolje od neidentificiranog jaza koji nikada ne bi bio premošten. Sada kada znamo gdje leže razlike, možemo raditi na njihovom smanjenju”, nada se Takeshita.
