Predstojeći izbori u Mađarskoj sve se češće nazivaju ključnim političkim događajem godine u Europi, a sada je sve jasnije da njihov ishod neće ostati unutar granica te zemlje. Riječ je o izborima koji mogu odrediti ne samo smjer Mađarske, nego i odnose unutar Europske unije, energetsku politiku kontinenta i sigurnosnu stabilnost regije u kojoj se nalazi i Hrvatska.
U središtu političke borbe ponovno je Viktor Orban i njegov Fidesz, koji već 16 godina drži vlast, ali ovog puta situacija je znatno neizvjesnija. Politička scena svela se gotovo na dvostranački sustav, s jedne strane Orban i njegova stranka, a s druge nova politička opcija TISA koja okuplja bivše kadrove bliske vlasti, ali s jasnijim proeuropskim smjerom.
Kako objašnjava politički analitičar Davor Gjenero, riječ je o sudaru dviju vizija države i Europe. TISA, kaže, predstavlja vrijednosni povratak na politiku kakvu je Fidesz vodio prije zaokreta prema iliberalnoj demokraciji, dok Orban ostaje ozbiljan i konzistentan politički igrač koji odluke donosi na temelju analiza, a ne impulsa. Upravo zato su ovi izbori neizvjesniji nego ikada prije. No ono što ih čini posebno važnima za Hrvatsku nije samo politički aspekt, nego konkretne posljedice koje bi se mogle osjetiti na svakodnevnom životu građana. Prije svega, riječ je o energetici i cijenama goriva koje su izravno povezane s politikom Mađarske prema Rusiji.
Poseban položaj
Mađarska već godinama ima specifičan položaj unutar Europske unije zahvaljujući povlaštenom uvozu ruskih energenata, prije svega nafte i plina. Takav model omogućava joj kupnju po nižim cijenama i ostvarivanje profita na regionalnom tržištu, što utječe i na cijene u susjednim državama, uključujući Hrvatsku. Ako Orban ostane na vlasti, očekuje se nastavak takve politike i dodatno zaoštravanje odnosa s Bruxellesom. “U tom slučaju Mađarska bi mogla postati snažno oruđe u rukama Donalda Trumpa i Vladimira Putina protiv europske administracije”, upozorava Gjenero. To bi značilo produženu neizvjesnost na tržištu energenata i nastavak političkih blokada unutar EU.
Takav scenarij ne bi donio stabilnost, nego upravo suprotno – dodatne pritiske na tržište i moguće oscilacije cijena goriva koje bi na kraju osjetili građani Hrvatske. Energetska politika u ovom slučaju postaje političko oružje, a ne alat stabilnosti. S druge strane, pobjeda opozicije otvorila bi potpuno drugačiji smjer. Mađarska bi se tada mogla uskladiti s europskom strategijom prekida energetskih veza s Rusijom do 2027. godine, što bi prema izjavama EU birokrata trebalo dugoročno stabiliziralo tržište i smanjiti ovisnost o ruskim energentima.
Za Hrvatsku bi to, tvrde stručnjaci, značilo jačanje vlastite pozicije u energetskoj mreži, posebno kroz LNG terminal na Krku, ali i potencijalno stabilnije cijene energenata. Ipak, prijelazno razdoblje moglo bi donijeti određene poremećaje, dok se tržište ne prilagodi novim uvjetima. Osim energetike, izbori u Mađarskoj imaju i širi politički kontekst. Ako Orban ostane na vlasti, odnosi između Budimpešte i Bruxellesa mogli bi dodatno eskalirati, što bi usporilo donošenje ključnih odluka unutar EU. To uključuje i pitanja fondova, sigurnosti i zajedničkih politika koje su važne i za Hrvatsku.
U slučaju pobjede opozicije, situacija bi se, smatraju stručnjaci, smirila, a Bruxelles bi dobio stabilnijeg partnera. To bi omogućilo brže donošenje odluka i veću političku predvidljivost unutar Unije, što je prema eu fanovima u redovima hrvatskih političara ključno za manje države poput Hrvatske. No, postoji još jedna dimenzija koja se često zanemaruje, a za Hrvatsku može biti izuzetno važna – politički i povijesni odnosi između Zagreba i Budimpešte. Upravo tu stručnjaci upozoravaju na potencijalne sigurnosne implikacije.
Stručnjak za međunarodne odnose i bivši ministar Božo Kovačević upozorava kako aktualna politika Viktora Orbana nije bila bez ozbiljnih kontroverzi kada je riječ o odnosima sa susjedima. “Orban i njegova stranka zapravo nisu skrivali teritorijalne pretenzije, ne samo prema Hrvatskoj nego i prema drugim državama. To nije nešto što se može olako ignorirati i nadam se da bi izgledna promjena vlasti u Mađarskoj značila odustajanje od takvih koncepcija”, ističe Kovačević.
Takve poruke dodatno podižu važnost izbora jer pokazuju da se ne radi samo o unutarnjoj politici, nego i o potencijalnim tenzijama koje mogu imati šire regionalne posljedice. Za Hrvatsku, koja dijeli granicu s Mađarskom i ima snažne gospodarske veze, stabilni odnosi nisu samo političko pitanje, nego konkretan nacionalni interes. Kovačević pritom upozorava da čak i eventualna promjena vlasti ne znači automatsko rješavanje otvorenih pitanja između dviju država. “Što se tiče odnosa Hrvatske i Mađarske, tu je neriješeno pitanje odnosa MOL-a i INA-e i o tome ne možemo sa sigurnošću predvidjeti hoće li novi premijer imati drugačije stajalište”, naglašava.
Drugim riječima, ključni gospodarski spor koji traje godinama ostaje otvoren bez obzira na izborni ishod, iako bi promjena političke klime mogla otvoriti prostor za fleksibilniji pristup. Važno pitanje je i kako će se Mađarska pozicionirati unutar Europske unije nakon izbora. “To će ovisiti o tome kako će novi premijer definirati nacionalni interes. Orban je očito ostvarenje mađarskih nacionalnih interesa smatrao nečim što je u suprotnosti s interesima EU”, objašnjava Kovačević.
Takav pristup doveo je do brojnih sukoba s Bruxellesom, a otvoreno je pitanje hoće li nova vlast krenuti drugačijim putem. “Moguće je napraviti drugačije, ali još nemamo jasnu predodžbu kako će se novi akteri postaviti”, dodaje. Posebno osjetljivo pitanje ostaje odnos prema Ukrajini i Rusiji. Orbanova politika često je bila obilježena izraženim antagonizmom prema ukrajinskom vodstvu, što je izazivalo napetosti unutar EU. “Pretpostavljam da novi premijer neće biti tako isključiv i antiukrajinski raspoložen kao Orban”, kaže Kovačević.
On smatra da je takva retorika imala i unutarnjopolitičku funkciju. “Orbanu je izgradnja animoziteta prema Zelenskom služila za podizanje tenzija unutar Mađarske. Nadam se da će novi premijer biti ‘normalniji’, jer nije normalno imati teritorijalne pretenzije prema zemlji koju je i onako netko drugi već napao”, zaključuje.
U konačnici, izbori u Mađarskoj nisu samo politički događaj, nego test smjera kojim će Europa ići u narednim godinama. Hoće li prevladati politika konflikta i blokada ili suradnje i stabilizacije među EU elitom, pitanje je koje će se vrlo brzo osjetiti i izvan granica Mađarske. A Hrvatska, iako nije u središtu tog političkog sukoba, nalazi se dovoljno blizu da će posljedice – bilo kroz cijene goriva, političke odluke ili sigurnosne odnose – itekako osjetiti na svojoj koži.
