Tri igrača otpisao je Gattuso odmah pri dolasku, jedan od njih je u međuvremenu pronašao novi klub, a dvojica su ostala samostalno trenirati na Poljudu.
Yassine Benrahou i Leon Dajaku odvojeni su od momčadi, dva mjeseca rade po posebnom programu, dok se portugalski stoper Francisco Ferro vratio u domovinu i već je debitirao u prvenstvu za Estrelu Amadoru u domaćem porazu s Famalicaom (0:3). Stoga Ferro više i nije tema vezana uz Hajduk, ali Benrahou i Dajaku svakako jesu. Razlog je jednostavan, obojica imaju dugogodišnje ugovore i Bijeli moraju uskoro pronaći rješenje za “neposlušni dvojac”.
Zašto “neposlušni” nije teško objasniti. Obojica posjeduju igračku kvalitetu da bi pomogli momčadi, međutim, njihov nemarni odnos prema obvezama očito ih je koštao udaljavanja iz momčadi. Nije nikakva tajna kazati da su Gattusovi prethodnici imali problema s Benrahouom i Dajakuom. Ponajviše Ivanković, u čijem su mandatu obojica zatečeni kako se fotografiraju u šetnji gradom Hvarom dok su istovremeno liječili prijavljene ozljede.
Krilni napadač pristigao iz Sunderlanda prošlog ljeta, nekadašnja velika nada Bayerna, u godinu dana igranja HNL-a upisao je 23 nastupa, postigao četiri pogotka uz tri asistencije. Znakovito je da je od tih nastupa čak 17 puta ulazio s klupe i to je ono što se nije sviđalo 23-godišnjem igraču s njemačkom putovnicom. Slučajno ili ne, ali kod Karoglana je, primjerice, uglavnom bivao ozlijeđen kad bi shvatio da nije u prvoj postavi za prvoligaški dvoboj. Slično se ponavljalo i u kratkom mandatu Jure Ivankovića.
Benrahou je također imao problema s ozljedama, ali i uklapanjem u momčadske sheme igre i pristupa. Marokanac je prošle sezone upisao 24 utakmice u HNL-u, od kojih je u 15 navrata bio starter. Najviše, 7, kod Leke, zatim 5 kod Karoglana i 3 u mandatu Ivankovića.
Zabilježio je Benrahou 2 pogotka i 4 asistencije u hrvatskom prvoligaškom nogometu prošle sezone, što jasno sugerira da nije imao ulogu igrača prevage, ali je znao biti od koristi za momčad.
U “tuđi novčanik” nećemo zavirivati, koliko su plaćeni Dajaku i Benrahou nije fokus teme, ali jasno je da su nogometaši koji ne igraju uvijek najskuplji za klub. Hoće li se vratiti u momčad ili će uskoro pronaći nove klubove, delikatno je pitanje na koje evidentno nitko nema precizan odgovor. Svi ga traže, ali nisu taj odgovor pronašli. Međutim, također je jasno da bi obojica u ovom trenutku igrom mogli pomoći sebi i Hajduku. Činjenica je da nisu prošli pripreme s momčadi, da nisu u ritmu utakmica, ali lakše bi pronašli novi klub ako igraju. Ako se pokazuju na terenu. Hajduku nedostaje krilo, defenzivni vezni Kalik igra krilnog napadača dok je Dajaku u posebnom programu. Kalik nije krilo, kao što ni Pukštas nije “desetka”.
Benrahou je prirodni playmaker, plemeniti igrač koji ima problema s postavljanjem u momčadske okvire. Ne samo u Hajduku, sličnih je problema imao i ranije. Prije pet godina je nakon samo 10 utakmica za Bordeaux morao na posudbu u Nimes zbog fotografije s obilježjima PSG-a. Nimes ga je šest mjeseci kasnije otkupio za 1,5 milijuna eura, ali i pustio u Hajduk tri godine poslije kada je ušao u posljednjih šest mjeseci ugovora. Na Poljudu se u godinu i pol nije potvrdio kao nositelj igre, dapače, živio je samo od epizodnih bljeskova. Ali, s treniranjem u izolaciji neće Hajduku donijeti dobru zaradu. Ni Benrahou, ni Dajaku. Brzo će kraj ljetnog mercata, ako obojica dočekaju početak rujna na Poljudu bit će zanimljivo vidjeti kakva im je daljnja sudbina, kako će izaći iz ove pat pozicije odnosa s Hajdukom.
