Jedan od najkontroverznijih projekata hrvatske infrastrukture zasigurno je projekt dionice željezničke pruge Dugo Selo – Križevci. Naime, godinama su ga pratila velika kašnjenja i pomicanje rokova te nagomilani troškovi koji su pokrivani i europskim novcem. Tako se još 2019. pisalo da kasni najmanje dvije godine, dok je HŽ Infrastruktura i početkom 2026. projekt i dalje vodila kao radove “u provedbi”.
Uz kašnjenja, projekt su pratili i dodatni troškovi te novi zahvati na istoj trasi. Tportal je krajem veljače 2026. objavio da se za preostale radove na postojećem kolosijeku pokreće nova nabava vrijedna 25 milijuna eura bez PDV-a, a HŽ je kao cilj završetka projekta navodio sredinu 2026. godine. U javnosti se o toj dionici govorilo kao o važnom europskom željezničkom kraku koji je opterećen problemima u izvođenju, probijenim rokovima i financijskim repovima, a dodatnu težinu cijeloj priči dali su i sporovi između izvođača i podizvođača. 7dnevno doznaje detalje teških optužbi što ih je zagrebački poduzetnik Ante Žužul, vlasnik tvrtke Crveno jezero građenje, u sudskom sporu iznio protiv HŽ Infrastrukture i DIV Grupe u vlasništvu Tomislava Debeljaka.
Debeljak se nerijetko u javnosti spominje upravo zbog velikih projekata koji su kasnili, ili je za njih tražen dodatni novac ili su završavali u ozbiljnim financijskim problemima. Najviše se spominju Brodosplit, koji je godinama bio tema zbog državnih potpora, sporova s državom i kasnijih problema s likvidnošću, ali i željeznička dionica Dugo Selo – Križevci, na kojoj su se problemi DIV Grupe prelili na kašnjenja radova i sporove s kooperantima.
U središtu spora
Uz to, u medijima se problematiziralo i Debeljakovo širenje na inozemna brodogradilišta, uključujući norveški Kleven, koje se također navodilo kao primjer upitne održivosti takvih pothvata.
Dobili smo uvid u dokumentaciju s Trgovačkog suda u Zagrebu na kojem je tvrtka Crveno jezero građenje od HŽ Infrastrukture tražila isplatu 215.691,28 eura. U tužbi su tvrdili da su kao podizvođač ostali bez tog iznosa na projektu rekonstrukcije i dogradnje drugog kolosijeka na dionici Dugo Selo – Križevci jer je HŽ sav novac isplatio glavnom izvođaču – DIV Grupi. Tužba im je nedavno nepravomoćno odbijena, no još imaju mogućnost žaliti se Visokom trgovačkom sudu.
U središtu spora bilo je pitanje je li HŽ Infrastruktura, kao naručitelj velikog infrastrukturnog projekta, bila dužna izravno platiti tvrtki Crveno jezero građenje radove koje je ona obavila za DIV Grupu, te je li HŽ svojim postupanjem toj tvrtki prouzročio štetu. Žužulova tvrtka u tužbi je iznijela vrlo teške optužbe. Tvrdili su da je HŽ “svjesno povrijedio svoju ugovornu i zakonsku obvezu” kada je isplatio pune iznose situacija glavnom izvođaču DIV Grupi, “a da prethodno nije utvrdio da bi taj glavni izvođač podmirio obveze prema svojim podizvođačima koji su obavljali radove obuhvaćene tim situacijama”. Drugim riječima, novac je trebao biti isplaćen izravno onome tko je radove obavio.
Tako je Crveno jezero građenje navelo da ga je DIV angažirao za obavljanje usluge radova građevinskom mehanizacijom, koje su i obavili između travnja i studenoga 2021. godine. Sve je bilo obavljeno prema projektu i uputama HŽ Infrastrukture te glavnog izvođača. Nakon završetka radovi su, prema tužbi, uredno prihvaćeni bez ikakvih primjedbi, te su obračunati u građevinskim situacijama koje je DIV izdao HŽ-u.
Foto: Nikola Vilic / CROPIX
Ugovorna pravila
Žužul je na sudu tvrdio da je HŽ morao postupiti drugačije, odnosno da nije smio platiti radove DIV Grupi. Pozvao se na opće uvjete ugovora u kojima je stajalo da se “već prilikom izdavanja situacije glavnog izvođača mora tražiti dokaz o podmirenju obveza prema njegovim podugovarateljima, koji su isporučili za njega tamo situirane radove ili usluge”. Uz to se pozvao i na tada važeći Zakon o javnoj nabavi, navodeći da je “javni naručitelj obvezan neposredno plaćati podizvođaču za izvedene radove, isporučenu robu ili pružene usluge“. U tužbi se dalje izričito tvrdilo da su “sva primjenjiva i zakonska i ugovorna pravila nalagala HŽ Infrastrukturi kao naručitelju da nipošto ne smije platiti izravno glavnom izvođaču one radove koje su obavili njegovi podugovaratelji, osim ako se već kod izdavanja situacije ne pruži dokaz o tome da je te obveze glavni izvođač već ranije podmirio svojim podizvođačima”. U svim drugim slučajevima, smatraju, naručitelj je bio dužan platiti izravno podizvođaču.
Crveno jezero građenje ustvrdilo je da je od ukupne vrijednosti svojih radova od 1,970.220,46 tadašnjih kuna od DIV-a naplatilo samo 345.094,50 kuna, dok je ostatak, 1,625.125,96 kuna, ostao nepodmiren. Upravo taj iznos tražili su u sudskom procesu od HŽ Infrastrukture. No tužba nije stala samo na tvrdnji da je HŽ prekršio ugovorne i zakonske obveze. Tvrtka je vrlo otvoreno ustvrdila da je DIV postupao “sa svjesnom intencijom prijevare u gospodarskom poslovanju, tj. oštećenja vjerovnika“. U tužbi se navodi da je DIV “već ranije imao namjeru naplatiti od glavnog izvođača iznose koji pripadaju njegovim podugovarateljima, te iste prijevarno zadržati za sebe ili njima podmiriti obveze različite od onih zašto su primljeni”.
Žužul je pritom naglašavao da je Debeljak sve to učinio “znajući za vlastitu prezaduženost i pogodovanje vjerovnicima u vrijeme dok je još moglo slobodno raspolagati svojim prihodima”, te da je naplatu odgađao “putem prigovora rješenjima o ovrsi, te konačno otvaranjem postupka predstečajne nagodbe”. Po toj logici, predstečajni postupak bio je završni korak kojim je vjerovnicima, među njima i Crvenom jezeru, “dano do znanja da već postoje svi stečajni razlozi, odnosno da će vjerovnici trajno ostati nenamireni”.
Formalni status
Žužul je u tužbi otišao i korak dalje pa je naveo da je HŽ Infrastrukturi još prije parnice poslao dopis u kojem je upozorio da se “ovdje nije radilo samo o građanskopravnoj povredi u postupanju tuženika, već i o povredi dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa opisane u Kaznenom zakonu”. Za odgovor HŽ Infrastrukture na taj dopis Žužul je tvrdio da je njime državna kompanija “u bitnome priznala da je vršila isplate glavnim izvođačima protivno svojim obvezama, te da će ubuduće takve obveze poštovati”.
Šteta mu, međutim, nije nadoknađena pa je sve završilo na sudu. HŽ Infrastruktura cijelo je vrijeme sve negirala. Uvjeravali su sud kako Žužulova tvrtka nije imala ni formalni status podizvođača, jer član konzorcija DIV Grupa “nije niti ispostavila odgovarajući zahtjev za uvođenje te tvrtke kao podizvođača, niti je to regulirano odgovarajućim dodatkom ugovora kao u slučaju drugih podizvođača”. Naime, HŽ je isticao da su u jednom od dodataka ugovoru bili točno definirani inicijalni podizvođači kao i podizvođači, a na tom popisu Žužulove tvrtke nije ni bilo.
Uvjeravali su da HŽ Infrastruktura nije bila dužna plaćati podizvođačima, niti je to bilo definirano natječajem, a još su dodali da potrebe za radovima Žužulove tvrtke nije ni bilo. HŽ je istaknuo da “za cijelo vrijeme provedbe projekta nije izvršeno niti jedno izravno plaćanje jer bi to predstavljalo povredu ugovornih odredbi”. Uz to, pozvali su se i na dopis Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture iz travnja 2015., iz kojeg, kako tvrde, proizlazi da “za postojeće i buduće ugovore o javnoj nabavi, a koji se financiraju iz EU fondova, nema obveze da naručitelj neposredno plaća podizvođačima“. Podsjetili su i da je nad DIV Grupom otvoren predstečajni postupak te da je upravo ondje Žužulova tvrtka prijavila svoje potraživanje. Zbog toga se, po njihovu mišljenju, u ovom slučaju nije moglo pozivati na Zakon o obveznim odnosima, nego na Stečajni zakon kao lex specialis prema kojem Crveno jezero građenje može svoj dug riješiti samo u predstečajnom postupku.
Nema imena
Tijekom postupka sud je saslušao niz svjedoka iz HŽ Infrastrukture, nadzora i DIV Grupe, pregledao građevinske dnevnike, narudžbenice, račune, situacije, zapisnike sa sastanaka i nalaz financijske vještakinje. Na osnovi svega toga sud je utvrdio da su strojevi Žužulove firme i njegovi radnici doista obavljali poslove na gradilištu. U presudi se izričito navodi da je “na razini sigurnosti utvrđeno da su strojevi Crvenog jezera građenje i njegovi radnici obavljali poslove na gradilištu”, iako imena te tvrtke nigdje u ispravama nema, niti je ona postala imenovani podizvođač niti je s njom sklopljen dodatak ugovoru.
Upravo takav zaključak suda bio je ključan za odbijanje Žužulove tužbe. “Ugovor, pa tako i opći uvjeti primjenjuju se samo na ugovorne stranke, a Crveno jezero građenje nije bio stranka”, navedeno je u prvostupanjskoj presudi. Sud je dodatno zaključio da čak ni imenovani podizvođači nisu morali biti izravno plaćeni, jer je naručitelj imao mogućnost, a ne obvezu tako postupati. Kad je riječ o Zakonu o javnoj nabavi, sud je zaključio da “ne postoji zakonska odredba po kojoj je HŽ Infrastruktura, kao naručitelj, bila dužna plaćati podizvođačima za izvršeni rad“, jer je takva mogućnost za ovaj projekt bila isključena u skladu sa zakonom i pravilima projekta financiranog iz fondova EU-a.
Sud je odbacio i zahtjev za naknadu štete. U obrazloženju se navodi da Crveno jezero građenje nije dokazalo da se na njih primjenjuju ugovorne odredbe, odnosno da je uopće ugovorena obveza HŽ Infrastrukture da plaća izravno podizvođače. Drugim riječima, iako je sud prihvatio da su strojevi i radnici Crvenog jezera doista radili na projektu i iako je u drugom postupku pravomoćno utvrđeno da DIV toj tvrtki duguje novac, Trgovački sud zaključio je da HŽ Infrastruktura za taj dug ne odgovara. U konačnici je odbijen cijeli tužbeni zahtjev za 215.691,28 eura, a sud je praktično zauzeo stav da Crveno jezero svoj novac mora tražiti od DIV-a, s kojim je bilo u ugovornom odnosu, a ne od HŽ-a kao naručitelja projekta.
