Kako će se ovo nerazmrsivo klupko na kraju razvezati nemoguće je prognozirati. Tim više što se Trumpov pokušaj njegovog razmrsivanja silom, prema uzoru na Aleksandra Makedonskog koji je, prema legendi, mačem presjekao Gordijski čvor i nakon toga zavladao svijetom – barem za sada pokazao nedjelotvoran. Ali prava igra tek sada počinje
U prvoj dekadi svibnja očekuje se službeni posjet Kini američkog predsjednika Donalda Trump, gdje bi ga trebao dočekati njegov domaćin – kineski čelnik Xi Jinping. Ovaj se posjet već trebao dogoditi krajem ožujka, ali je na Trumpov zahtjev bio odgođen zbog neočekivane eskalacije američko-izraelskog rata protiv Irana koji ne samo što nije završio u predviđenom roku, već nije niti osigurao ključne prvotne ciljeve, istodobno nanijevši i vrlo ozbiljne gubitke američkim bazama na Bliskom istoku (što se nije dogodilo nikada u povijesti) i općenito državama koje omogućuju američke napade na tu zemlju sa svog teritorija.
U takvim okolnostima Trump si nije mogao dozvoliti susret s moćnim kineskim vođom koji itekako pozorno prati sve što se na Bliskom istoku proteklih pet tjedana događa – i to u vrijeme kada se planira odrediti buduća trgovinska suradnja dviju gospodarski najmoćnijih država svijeta. Trump nužno mora na sastanku osigurati da Kina deblokira izvoz svojih rijetkih zemnih elemenata SAD-u, a sada će, očito, za taj kineski ustupak Washington Pekingu nedvojbeno morati dati puno više nego što je to prvotno planirao (prije rata s Iranom).
Jer Pentagon je u škripcu što se tiče zalihe rijetkih zemnih elemenata nužnih za proizvodnju oružja. O tome je prošli tjedan izvijestio i tamošnji ugledni medij Foreign Policy. Prije svega je riječ o volframu (pogledaj video ispod). Evo citata samo dviju rečenica iz istog teksta koje to potvrđuju:
„Baraž streljiva koje su američke snage ispalile na Iran otkrio je koliko je američki ratni stroj ovisan o moćnom metalu za koji vjerojatno nikada niste čuli: volframu. Srebrni metal poznat je po svojoj iznimnoj gustoći i najvišoj točki taljenja od svih čistih metala. Te su ga osobine učinile bitnim za američku obrambenu industriju, koja pokreće sve, od oklopno-probojnog streljiva do raketnih mlaznica.“
Ali vratimo se mi našoj temi.
Završni ples u Pekingu od kojeg će se mnogima zavrtjeti u glavi
Nedavno smo pisali, pozivajući se na američke i britanske medije, kako Kina, svjesna Trumpovog „zaglavljivanja“ u ratu s Iranom, od SAD-a očekuje znatne ustupke o kojima prije toga nije mogla ni sanjati. Prema kineskim izvorima riječ je, između ostalog, o potpunom ukidanju ili ublažavanju američkih sankcija na kineske proizvode uvedene od strane Trumpove administracije, kao i ponovnom omogućavanju kineskih investicija u SAD-u.
Hoće li se i oko čega dvije strane dogovoriti na predstojećem summitu na vrhu u Pekingu (a o nečemu se moraju jer se sastanci takve vrste ne događaju bez prethodnog usklađivanja dogovora na nižim razinama, u protivnom ne bi imali nikakvoga smisla jer bi poprimali karakter turističkih obilaska kulturnih znamenitosti i prirodnih ljepota za što državnici ovakvoga kova nemaju vremena) saznat ćemo relativno brzo. Osim toga, “šlag na tortu“ ovi velikih geopolitičkih igara i nadmudrivanja samo dva-tri tjedna kasnije od Trumpovog stavit će i posjet ruskog vođe Vladimira Putina Pekingu, koji, usprkos nužnog fokusiranja na Ukrajinu i dalje projicira ruske globalne interese čak i na iznenađujući način, poput onog najnovijeg na Madagaskaru koji je donedavno bio u čvrstom francuskom zagrljaju.
Ključni globalni trio zaigrao je svoj veliki i konačni ples i kolo čekajući kojem će se od njih prvom zavrtjeti u glavi tj. tko će prvi ispasti iz igre. Moguće je da navedeni trio zavrti i kolo u kojem će se čitavom svijetu zavrtjeti u glavi, a oni ostati čvrsto na nogama. Povijest je ne jednom pokazala da se velike sile u uvjetima ravnoteže snaga na kraju međusobno dogovore, a da tada ceh redovito plaćaju oni manji i slabi.
Trump dopušta kraj rata i ako Hormuz ostane zatvoren! Tko će kome na kraju ‘ljubiti stražnjicu’
Šalje li Kina Iranu oružje?
Trumpu je zbog svega navedenoga sada primirje s Iranom nužnije nego ikad ranije, kako bi u Peking stigao „zaliječenih rana“ (što će biti nakon toga nitko ne zna – osim što će, potpuno sigurno, ukoliko se dvotjedno primirje održi i preraste u konačni sporazum o prekidu rata – i jedna i druga strana javno proklamirati svoju pobjedu nad onom drugom).
Kako god bilo, Trump se u Pekingu sigurno neće moći osjećati kao novi globalni imperator, tvorac novog „pravednog mira“ za sve, i osoba koja je „s pravom polučila“ Nobelovu nagradu za mir iako mu je istu poklonila stvarna dobitnica te nagrade (sada znamo i zašto je bila dobitnica iako za nju do tada objektivno gotovo nitko u svijetu nije ni čuo) – venecuelanska oporbena političarka María Corina Machado u znak zahvalnosti što je njenom narodu početkom siječnja „donio slobodu“ vojno-obavještajnom operacijom uklanjanja Nicolasa Madura i naknadnim američkim ovladavanjem venecuelanskom naftom (za sada još uvijek isključivo punim nadzorom njenog izvoza tj. određivanjem kome ju Caracas smije a kome ne smije izvoziti).
Ali priprema li Peking Trumpu novo neugodno iznenađenje? Naime, kako danas piše CNN (medij Trumpu izrazito nesklon ali vrlo utjecajan) američke obavještajne službe ukazuju na to da se Kina Iranu priprema isporučiti nove sustave protuzračne obrane u sljedećih nekoliko tjedan. Medij se pritom poziva na tri izvora upoznata s nedavnim obavještajnim procjenama.
Bio bi to provokativan potez s obzirom na to kako je Peking rekao da je pomogao u postizanju krhkog sporazuma o primirju između Irana i SAD-a, a sve to stavlja u kontekst gore navedenog Trumpovog posjeta Kini.
Obavještajni podaci također naglašavaju kako Iran možda koristi primirje kao priliku za nadopunu određenih sustava naoružanja uz pomoć ključnih stranih partnera, i da postoje naznake da Peking radi na usmjeravanju pošiljki kroz treće zemlje kako bi prikrio njihovo pravo podrijetlo.
Ručni protuzračni sustavi – MANPAD
Izvori navode da se Peking priprema za transfer protuzračnih sustava koji se ispaljuju s ruke, poznatih kao MANPAD, a koji su predstavljali asimetričnu prijetnju američkim vojnim zrakoplovima u niskom letu tijekom petotjednog rata i mogli bi se ponovno pojaviti ako se primirje raspadne.
Glasnogovornik kineskog veleposlanstva u Washingtonu rekao je: „Kina nikada nije dala oružje nijednoj strani u sukobu; sporne informacije su neistinite.“
„Kao odgovorna velika zemlja, Kina dosljedno ispunjava svoje međunarodne obveze. Pozivamo američku stranu da se suzdrži od iznošenja neutemeljenih optužbi, zlonamjernog povezivanja i senzacionalizma; nadamo se da će relevantne strane učiniti više kako bi pomogle u deeskalaciji napetosti.“
Trump je tijekom konferencije za novinare u ponedjeljak naznačio da je borbeni zrakoplov F-15, oboren iznad Irana prošli tjedan, pogođen “ručnom raketom s ramena, s toplinskim navođenjem”, a Iran je rekao da je koristio “novi” sustav protuzračne obrane kako bi pogodio zrakoplov, bez pružanja više detalja. Nije jasno je li taj sustav proizveden u Kini.
Prosudba
Isporuka MANPADS-a Iranu označila bi eskalaciju kineske podrške toj zemlji otkako su SAD i Izrael pokrenuli zajedničku vojnu kampanju u veljači. Kineske tvrtke nastavile su prodavati Irancima sankcioniranu tehnologiju dvojne namjene koja im omogućuje nastavak izgradnje oružja i poboljšanje navigacijskih sustava, rekli su izvori, ali izravan transfer sustava naoružanja kineskoj vladi označio bi novu razinu pomoći.
Izvori za CNN također su rekli da bi Kinezi mogli argumentirati da su sustavi protuzračne obrane obrambene, a ne ofenzivne prirode, što bi razlikovalo njihovu podršku od ruske, jer Moskva je pružala podršku Teheranu tijekom cijelog rata u obliku dijeljenja obavještajnih podataka koji su pomogli Iranu da proaktivno cilja američke trupe i imovinu na Bliskom istoku.
Iran već dugo ima uspostavljene vojne i ekonomske odnose s Kinom i Rusijom, kao i dugoročne sporazume o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu, a ujedno je i član je BRICS-a i Šangajske organizacije – SCO u kojima Kina i Rusija imaju najvažniju ulogu.
Iran je opsežno pomagao Rusiji u ratu protiv Ukrajine osiguravanjem dronova Shahed, a također izvozi Kini čak oko 90 posto svoje sankcionirane nafte što traje i sada – usprkos ratu.
Naime, i kineski i ruski brodovi, uz brodove još nekoliko Iranu prijateljskih zemalja (Indija, Pakistan, Malezija, Irak) izuzeti su od iranske blokade Hormuškog tjesnaca kojeg je Teheran stavio pod svoj vojni i jurisdikcijski nadzor nakon što je protiv njega 28. veljače pokrenut rat.
S druge strane Kini uopće nije u interesu ono što mnogi misle – slaba Amerika! Naime, njoj treba stabilni i gospodarski jak SAD s obzirom na izrazito izvozni karakter kineske proizvodnje i činjenicu da joj je Amerika ključni trgovinski partner (zapravo vrijedi i obratno usprkos krajnje oštroj protukineskoj retorici Washingtona, ali koji njome prije svega želi osigurati po sebe povoljnije trgovinske uvjete), tim više što Europa (prije svega EU) u tom smislu za Kinu postaje nesigurna s obzirom na sadašnje krajnje složeno globalno geopolitičko stanje i snažni utjecaj Washingtona na vanjskopolitičke i trgovinske odluke Bruxellesa.
Tko im je smjestio: Porazom Irana Izrael bi dobio regionalnu, a SAD globalnu vlast. Vrijedilo je pokušati
Kako će se ovo, naizgled gotovo nerazmrsivo klupko (prije svega s Iranom, ali tu je – ne zaboravimo – još i Ukrajina) na kraju odmotati nemoguće je prognozirati. Tim više što se Trumpov pokušaj njegovog razmrsivanja silom, prema uzoru na Aleksandra Makedonskog koji je, prema legendi, mačem presjekao Gordijski čvor i nakon toga zavladao svijetom – pokazao, barem za sada, nedjelotvoran.
Ali prava igra tek sada počinje.
