Svake godine hrvatska tijela vlasti objavljuju izvješća o stanju okoliša. Puna su podataka, tablica i grafikona. Dostupna su svima. I gotovo ih nitko ne čita.
Ovo je pokušaj da neke od tih podataka iznesemo na svjetlo dana — ne zato da bismo krivili institucije ili prozivali nadležne, nego jednostavno zato što javnost ima pravo znati što se događa s vodom koju svakodnevno spušta niz odvod.
Jer tu počinje priča koju rijetko tko priča do kraja.
Što sve svakodnevno šaljemo u kanalizaciju? Ostaci lijekova koje nismo popili, kemikalije iz sredstava za čišćenje, kozmetika, ulja, mikroplastika s odjeće koja se pere, deterdženti, dezinficijensi — i još mnogo toga. U modernom kućanstvu kanalizacija prima gotovo sve. I dok zamišljamo da negdje postoji čarobni uređaj koji sve to uredno pročisti prije nego što voda ode dalje — stvarnost je nešto drugačija.
Dio te vode — u Hrvatskoj veći nego što mnogi misle — u more odlazi uz minimalno ili nikakvo pročišćavanje.
U tome nema ni krivaca ni heroja. Svi smo mi zagađivači, svaki put kad otvorimo slavinu i pustimo vodu niz odvod. I upravo zato je vrijedno razumjeti kamo ta voda zapravo odlazi.
Zagađenje mora komunalnim otpadnim vodama
Jadransko more predstavlja iznimno osjetljiv i ekološki vrijedan ekosustav, no podaci iz Registra onečišćavanja okoliša (ROO) za 2021. godinu upućuju na zabrinjavajuće stanje upravljanja komunalnim otpadnim vodama koje završavaju u njemu. Od ukupno 128 ispusta komunalnih otpadnih voda na Jadranskom vodnom području (JVP), čak 91 ispust kao konačni prijemnik navodi more — što čini gotovo 71 % svih jadranskih ispusta.
Posebno alarmantan podatak jest da od tih 91 ispusta u more, njih 26 (29 %) ispušta komunalne otpadne vode bez ikakvog pročišćavanja, dok ih čak 46 (51 %) primjenjuje tek prethodni stupanj pročišćavanja — koji podrazumijeva isključivo mehaničko uklanjanje krupnih čestica, pijeska i plutajućih tvari, bez ikakve biološke ili kemijske obrade. Sumarno, dakle, punih 80 % ispusta koji se ulijevaju u Jadransko more ne provodi nikakvu biološku obradu otpadnih voda. Na tim ispustima godišnje se u more ulije oko 28,4 milijuna m³ komunalnih otpadnih voda koje su prošle tek predobradu ili ostale nepročišćene.
U apsolutnim količinama onečišćujućih tvari to znači da se samo iz ispusta s prethodnim stupnjem pročišćavanja na JVP u more godišnje ispušta više od 6,8 milijuna kg ukupnih suspendiranih tvari, oko 13,8 milijuna kg kemijske potrošnje kisika (KPK), više od 6 milijuna kg biokemijske potrošnje kisika (BPK₅), te gotovo 1,5 milijuna kg ukupnog dušika i oko 166.000 kg ukupnog fosfora. Ovi se pokazatelji izravno povezuju s eutrofikacijom priobalnih voda — procesom kojim prekomjerni unos hranjivih tvari (dušika i fosfora) uzrokuje nekontrolirani rast algi, smanjenje koncentracije kisika u moru i posljedično ugrožavanje morskih organizama.
Demografski kontekst: Broj stanovnika u priobalnom pojasu
Kako bi se razumjela razmjera problema, nužno je sagledati i populacijski kontekst. Prema podacima Popisa stanovništva iz 2021. godine, u primorskim županijama (Primorsko-goranska, Istarska, Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska) ukupno živi oko 1,2 milijuna stalnih stanovnika. Međutim, ključna specifičnost jadranskog pojasa jest iznimno naglašena sezonska varijabilnost — ljeti, u vršnim turističkim tjednima, broj korisnika komunalne infrastrukture višestruko raste i može dosegnuti i do 3–4 puta veće opterećenje od projektnog. Taj Tzv. turistički ekvivalent stanovnika (ES) premašuje kapacitete mnogih postrojenja dimenzioniranih za znatno manji broj korisnika, što dodatno pogoršava kvalitetu pročišćavanja i u onim sustavima koji uređaje posjeduju.
Normativni okvir Europske unije (Direktiva 91/271/EEZ o odvodnji i pročišćavanju komunalnih otpadnih voda) propisuje da sve aglomeracije veće od 2.000 ES moraju najkasnije do 31. prosinca 2023. godine osigurati sustav prikupljanja i transporta komunalnih otpadnih voda, dok aglomeracije veće od 10.000 ES moraju imati i odgovarajući stupanj pročišćavanja — u pravilu najmanje drugi (II) stupanj. Mnoge hrvatske primorske aglomeracije te rokove, prema podacima iz 2021., još uvijek nisu ispunile.
Stupnjevi obrade: što znače za more?
Razumijevanje tehnoloških razlika između stupnjeva obrade ključno je za procjenu stvarnog utjecaja na morski okoliš.
Prethodni stupanj (fizičko filtriranje rešetkama, taložnicima i pjeskolovom) uklanja jedino krupne i grube onečišćivače, ali ne smanjuje organsko opterećenje (BPK, KPK), hranjive tvari (fosfor, dušik) ni mikrobiološko onečišćenje. Takva voda u moru uzrokuje potrošnju kisika, zamućenje i unos patogena.
Prvi (I) stupanj — fizikalni i/ili kemijski postupci koji talože suspendirane tvari — smanjuje BPK₅ za najmanje 20 % i ukupne suspendirane tvari za najmanje 50 %, no i dalje propušta pretežiti dio nutrijenata i mikroorganizama. Na JVP je 2021. godine prvim stupnjem obrađeno čak 35,5 milijuna m³ otpadnih voda, što je 42 % ukupno ispuštenih količina na tom vodnom području — što ga čini dominantnom metodom obrade na Jadranu, u oštroj suprotnosti sa zahtjevima EU direktive.
Drugi (II) stupanj — biološka obrada sa sekundarnim taloženjem — postiže smanjenje BPK₅ za najmanje 70 %, KPK-a za najmanje 75 % i suspendiranih tvari za 90%, čime se dramatično smanjuje organsko i mikrobiološko opterećenje prijemnika. Na JVP je samo 15,8 milijuna m³ (oko 19 % ispuštenih količina) obrađeno ovim stupnjem — daleko ispod razine propisane europskim propisima.
Treći (III) stupanj — koji uz biološku obradu uklanja i hranjive tvari (fosfor i dušik) — na JVP je gotovo zanemariv, s tek 615.820 m³ godišnje (0,7 % ukupnih količina). Ovaj stupanj pročišćavanja posebno je važan za zaštitu od eutrofikacije zatvorenih uvala i akvatorija s ograničenom izmjenom vode.
Suvremeni kontekst i perspektive
Neriješeno pitanje pročišćavanja komunalnih otpadnih voda u hrvatskom priobalju nije samo ekološki problem — ono ima izravne posljedice za turizam, javno zdravlje i biodiverzitet. Jadransko more, kao poluzatvoreni bazen s relativno sporim izmjenama vode, posebno je ranjivo na kumulativno organsko i nutrijentno opterećenje. Zabrana kupanja, pojava toksičnih cvjetanja algi i degradacija morskog dna samo su neki od vidljivih simptoma koje nekontrolirano ispuštanje komunalnih otpadnih voda može prouzrokovati.
Istovremeno, dinamika izgradnje novih uređaja u primorskom pojasu nužno mora uzeti u obzir i pitanje upravljanja muljevima — nusproizvodom biološke obrade čije se količine povećavaju proporcionalno s razvojem sustava pročišćavanja. Ispuštanje muljeva u morski okoliš zakonski je zabranjeno, a EU se strateški usmjerava prema njihovom korištenju kao vrijednog bioresursa u kružnom gospodarstvu — što zahtijeva sustavno planiranje već u fazi projektiranja novih postrojenja.
Milo Miklaušić, kap.
PROČITAJTE JOŠ:
JADRAN NA ČEKANJU Dok turizam cvjeta, trećina ispusta i dalje bljuje sirovu kanalizaciju u more – Imamo najnižu stopu pročišćavanja voda u EU!
Unatoč milijardskim ulaganjima kroz EU aglomeracije, Hrvatska i dalje drži začelje Europske unije po stopi pročišćavanja otpadnih voda. Dok se na papiru grade moderni biološki pročistači, stvarnost na terenu otkriva da se veliki dio fekalija i dalje rješava isključivo „razrjeđivanjem“ u dubinama Jadrana. Biste li se kupali na ovakvoj plaži?
FOSFOR Skriveno blago iz kanalizacije: Njemačka prednjači, Hrvatska zaostaje – Stiže li revolucija u upravljanju otpadom?
Fosfor je poput skrivenog blaga u našim kanalizacijama: ključni nutrijent za poljoprivredu, ali i ograničeni resurs koji se brzo troši. Svake godine, milijuni tona fosfora završavaju u mulju iz otpadnih voda, a umjesto da ga bacamo, mogli bismo ga reciklirati i spasiti svjetske zalihe fosfata. U Europi, gdje su rezerve

Literatura:
ROO baza podataka (roo.azo.hr),
Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN 26/20),
Direktiva 91/271/EEZ te UWWTD SIIF Croatia National Node (uwwtd.eu).
Demografske podatke vezane za broj stanovnika poželjno je potkrijepiti izvorom DZS-a (Popis 2021.).

