Godinama je život u velikim gradovima bio sinonim za uspjeh – bolje plaće, više prilika, sadržaji i infrastruktura koju manja mjesta jednostavno nisu mogla ponuditi. No posljednjih godina taj se obrazac počinje mijenjati, a danas, u vremenu globalnih kriza i nesigurnosti, sve više ljudi preispituje ima li smisla ostati u urbanim središtima. Pitanje koje se sve češće postavlja nije više gdje je lakše živjeti, nego gdje je dugoročno pametnije biti.
Trend odlaska iz gradova u manje sredine u Hrvatskoj je započeo prije nekoliko godina, ponajviše među mladim obiteljima koje su tražile mirniji i kvalitetniji život. No danas taj trend dobiva novu dimenziju – više se ne radi samo o kvaliteti života, već i o sigurnosti, održivosti i osjećaju kontrole nad vlastitim životom. Ono što je nekad bio izbor, danas sve više postaje potreba.
Jedna obitelj koja je napustila Zagreb i preselila u Samobor opisuje taj potez kao životnu prekretnicu. Kažu nam da su tamo i prije odlazili kako bi pobjegli od gradske gužve, ali da su vrlo brzo shvatili kako žele ostati. Privukla ih je priroda, ali još više ljudi i osjećaj zajedništva koji u velikim gradovima često nedostaje.
Veliko iznenađenje
“Kada smo doseljavali, doživjeli smo pravo iznenađenje. Ljudi koje nikada prije nismo vidjeli pomagali su nam nositi namještaj, slagati ga, pa čak i uređivati kupaonicu. Ne zato što su morali, nego zato što su htjeli pomoći”, prisjećaju se. Upravo tada su, kažu, znali da su donijeli ispravnu odluku.
Glavni motiv bio je djeci omogućiti drugačije djetinjstvo – slobodnije, zdravije i bliže prirodi. “Htjeli smo da mogu otići u park, penjati se po drveću, igrati se bez straha. A mi da konačno imamo mir”, objašnjavaju. U početku se činilo da su pronašli savršen balans između grada i prirode. No s vremenom se situacija počela mijenjati. Kako je sve više ljudi donosilo istu odluku, manji gradovi počeli su se ubrzano širiti, a infrastruktura nije pratila taj rast. Ono što je nekad bila prednost, polako se počelo pretvarati u problem.
“Danas, kada nas pitaju ima li smisla doseliti, više ne odgovaramo isto kao prije”, priznaju. Vrtići su prekapacitirani, zdravstveni sustav slab, a za većinu ozbiljnijih pregleda i dalje se ide u Zagreb. Uz to, javni prijevoz često je nepouzdan, skup i tehnički problematičan.
Sele i zbog skupoće stanova
Cijene nekretnina dodatno su zakomplicirale situaciju. “Stanovi i kuće su nerealno skupi, a zgrade niču kao gljive poslije kiše, iako je jasno da grad nema kapaciteta za takav rast”, ističu. Uz to, mijenja se i vizura grada, koji polako gubi svoj prepoznatljiv identitet.
“Od pitoresknog gradića s kućama crvenih krovova, dobivamo moderne ‘kocke’ koje ne pripadaju tom prostoru. Nije nam jasno zašto netko dolazi u takvo okruženje i onda ga potpuno mijenja”, dodaju. Zbog svega toga, razmišljaju o novom koraku – odlasku još dalje, izvan urbanih zona.
Upravo tu dolazimo do ključnog pitanja – ima li smisla otići još dalje, na selo, i je li to dugoročno održiva opcija? Profesor s Agronomskog fakulteta Ivo Grgić smatra da se nalazimo usred velikog povijesnog obrata koji mijenja način razmišljanja o prostoru i životu. “Trendovi se mijenjaju u Hrvatskoj kao i u svijetu. Nekada je stanovništvo odlazilo iz ruralnih područja zbog dohotka i ‘svjetla velegrada’. Gradovi su nudili budućnost koju selo nije moglo ponuditi, osobito u zemljama bivšeg socijalizma gdje se takav odlazak čak i poticao”, objašnjava.
Druga vremena
Istovremeno, ekonomija tog vremena zahtijevala je veliku radnu snagu, koju su upravo ruralna područja osiguravala. “Nastao je problem asimetričnog razvoja. Danas u Hrvatskoj imamo situaciju gdje 60 posto stanovništva živi u gradovima, dok su ogromni prostori ostali prazni”, kaže Grgić.
No situacija se danas ubrzano mijenja, a između ostalog i potaknuto europskim fondovima i razvoju infrastrukture. “Ruralni prostor se sve više približava urbanom, posebno u blizini velikih gradova. Danas ako želite raditi u Zagrebu, problem nije dolazak, nego promet unutar samog grada”, ističe.
To otvara potpuno novu perspektivu za život izvan urbanih središta. “Ruralni prostor danas ima sve ono o čemu se nekada maštalo i postaje vrlo primamljiv, osobito za mlade generacije koje nisu opterećene starim obrascima razmišljanja”, dodaje. Ekonomija takvog života također ide u prilog selu. “Vrlo pristojnu kuću možete izgraditi na tisuću kvadrata zemlje, s dodatnim sadržajima, za cijenu jednosobnog stana u Zagrebu. To je realnost koju mnogi tek sada počinju shvaćati”, kaže profesor.
Naravno, takav život zahtijeva određene prilagodbe. “Morate se odreći dijela komocije i naučiti ponovno živjeti s prirodom i ljudima. Ali korist je višestruka”, objašnjava. Upravo ta promjena načina života mnogima postaje ključna prednost.
Postalo trend
“Kada jedna obitelj dođe u takvu sredinu, dolaze i prijatelji, upoznaju taj način života, osjete miris svježe hrane i prirode. I tada se u njima javlja želja za takvim životom”, ističe. Ono što je nekad bilo marginalno, danas postaje trend. Veliku ulogu u svemu imaju i lokalne zajednice koje mogu olakšati takav prijelaz. “Općine i gradovi mogu ponuditi zemljišta po simboličnim cijenama ili se odreći dijela prihoda. Sve će se to dugoročno vratiti kroz razvoj i potrošnju”, kaže Grgić.
Promjene su vidljive i na generacijskoj razini. “Današnja mladež se odvikla od prirodnih mirisa, ali vrlo brzo shvate da se upravo u tome krije kvaliteta života. To je povratak nečemu što smo zaboravili”, dodaje. Dodatni poticaj dolazi i iz promjena na tržištu rada. “Velik dio poslova danas se može raditi od kuće, iz vlastitog dvorišta ili vrta. To potpuno mijenja logiku života i rada”, objašnjava.
Za Grgića, povratak na selo nije korak unatrag, nego naprijed. “To je povratak prirodi od koje smo se odvikli. Zaboravili smo kako miriši ljetni dan nakon kiše, kako izgleda duga, kako miriši zelje iz susjedne kuće”, kaže.
U tom kontekstu, otkriva nam Grgić, razvijaju se i konkretne inicijative poput projekta “Marshallov plan za Hrvatsku”, koji stavlja fokus na ruralni razvoj, poljoprivredu i povratak dijaspore. Cilj nije samo potaknuti ljude na promjenu, nego im i konkretno pomoći u tom procesu.
“Ne želimo nuditi samo lijepe riječi, nego ljude voditi kroz sustav koji ih je dosad tjerao da odlaze. Projekt je već predstavljen i na državnoj razini, a postoji i načelna podrška premijera”, zaključuje.
Na kraju, ostaje pitanje koje sve više ljudi postavlja – je li sada pravi trenutak za odlazak iz grada ili smo već zakasnili? Jer iskustva pokazuju da ni bijeg iz grada ne garantira mir, ali za mnoge postaje jedina alternativa koju još imaju.
