Previše se fokusa pridaje utjecaju američkih rezova pomoći, a nedovoljno činjenici da zemlje poput Kine i Indije nastavljaju pružati vrlo malo inozemne pomoći, rekao je čelnik Norveškog vijeća za izbjeglice (NRC), jedne od najvećih svjetskih humanitarnih skupina. The Independent.
U opsežnom intervjuu održanom u sjedištu nevladine organizacije u Oslu, Jan Egeland, glavni tajnik NRC-a, također je upozorio da se ne pridaje dovoljno pozornosti klimatskoj krizi i sugerirao da su trenutni planovi za povećanje vojne potrošnje NATO-a na pet posto BDP-a na račun inozemne pomoći “velika strateška pogreška” koju će zemlje zažaliti.
G. Egeland – koji je prije bio UN-ov šef humanitarne pomoći u 2000-ima, a kao državni tajnik u norveškom ministarstvu vanjskih poslova u 1990-ima – rekao je da je NRC bio pod ozbiljnim utjecajem kada je predsjednik Trump uništio američke programe pomoći inozemstvu, pri čemu se globalni broj zaposlenih u nevladinoj organizaciji smanjio s 15.000 na 14.000 kao rezultat toga.
“Sve do prošle godine SAD je bio naš najveći donator, a slijedila ga je norveška vlada. Zatim je američko financiranje zamrznuto preko noći”, rekao je. Mjeseci koji su uslijedili bili su krajnje kaotični, dodao je gospodin Egeland, s nalozima za zaustavljanje i ponovno pokretanje američke vlade koji su često dobivani nekoliko puta za iste programe.
.jpg)
Unatoč tome što je SAD nedavno ponovno signalizirao potporu inozemnoj pomoći nakon godinu dana globalnog preokreta, g. Egeland je rekao da ostaje “veliki upitnik” oko razine financiranja koju će NRC dobiti od SAD-a u budućnosti.
Veliki humanitarni projekti, uključujući jedan koji osigurava novčane transfere za tisuće žrtava rata u Ukrajini i drugi koji osigurava besplatno brašno za 500 pekara u Sudanu kako bi mogle proizvoditi subvencionirani kruh, sada su trajno prekinuti za 2026., nakon što smo primili nekoliko naloga za zaustavljanje i ponovno pokretanje tijekom 2025. godine.
No dok su akcije SAD-a uzrokovale haos za nevladine organizacije poput NRC-a, Egeland vjeruje da jednako treba kritizirati industrijalizirane azijske zemlje koje – osim Japana i Južne Koreje – trenutačno pružaju minimalnu inozemnu pomoć.
“Mora postojati puno agresivniji poziv ne samo SAD-u, već i drugim zemljama poput Kine i država jugoistočne Azije”, rekao je. “Mislim da možemo biti previše opsjednuti onime što je Trump radio u proteklih nekoliko sati i možemo zanemariti širu sliku.
“Kako je moguće da Indija može izvesti slijetanje na Mjesec na tamnu stranu Mjeseca, ali ne može pružiti pomoć za naše operacije u Sudanu”, nastavio je. “Rusija ima stotine milijardi za vođenje besmislenog rata u Ukrajini, ali nema novca za naše napore pomoći”,
Norveška je, dodao je g. Egeland, zemlja od samo 5,5 milijuna ljudi, bez mjesta u Vijeću sigurnosti UN-a niti u G20, ali je ipak postala deveti najveći svjetski donator humanitarne pomoći, kao rezultat njezine kontinuirane predanosti pružanju inozemne pomoći u vrijednosti od jednog posto njezinog bruto nacionalnog dohotka (BND). Država se možda obogatila na nafti u posljednjim desetljećima, ali druge jednako bogate zemlje doprinose znatno manje.
UN-ov cilj za inozemnu pomoć je da bogate zemlje pruže pomoć u vrijednosti od 0,7 posto BND-a. Ujedinjeno Kraljevstvo, nasuprot tome, treba pružati samo 0,3 posto BND-a nakon rezova koji su najavljeni prošle godine.
Još uvijek često klasificirane kao “zemlje u razvoju” u nekim okvirima UN-a, Kina i Indija nisu formalno obvezne prema sporazumima kao što je Konvencija o klimi iz 1992. da pružaju inozemnu pomoć siromašnijim zemljama, iako su njihova gospodarstva značajno porasla otkad su te klasifikacije napravljene.
Prošle je godine Kina dala 16 milijuna dolara (12 milijuna funti) doprinosa planovima humanitarne pomoći koje koordinira UN, dok Indija nije doprinijela ništa. Norveška i Ujedinjeno Kraljevstvo pridonijele su 921 milijun dolara, odnosno 1,9 milijardi dolara.
‘Živjet ćemo za žaljenje zbog smanjenja pomoći’
G. Egeland također je upozorio da strategija koju su usvojile zemlje, uključujući UK, Njemačku i Francusku, o smanjenju inozemne pomoći kako bi se znatno povećala vojna potrošnja neće postići zadane ciljeve stabilizacije sigurnosne situacije u Europi.
“Razumijem da se zemlje osjećaju ugroženima zbog onoga što Rusija radi u Ukrajini, ali ako zaboravimo što je potrebno za stabilnost u drugim dijelovima svijeta, doživjet ćemo da to zažalimo”, rekao je.
Potencijalni cilj koji su zemlje NATO-a dogovorile s Donaldom Trumpom o trošenju pet posto BDP-a na obranu g. Egeland opisao je kao “astronomski” i “bez presedana”.
“Morate se vratiti u prethodne svjetske ratove da biste vidjeli kako se tako nešto troši”, rekao je. “Tražimo stabilnost u Europi, ali zapravo samo postajemo sve introvertniji i nacionalističniji.”
Održavanje inozemne pomoći trebalo bi se smatrati interesom bogatih nacija, a ne samo nesebičnosti, nastavio je.
Tijekom europske migracijske krize 2015., djelomice izazvane građanskim ratom u Siriji, mnogi zapadni političari očekivali su vrijeme kada će rat završiti, a Sirijci se moći vratiti kući, rekao je gospodin Egeland. Ali sada kada je rat završio, do sada je uloženo malo novca da se pomogne obnovi Sirije, pa Sirijci onda moraju ostati u Europi.
Jednako tako, g. Egeland je opisao nedavni posjet izbjegličkom kampu u istočnom Čadu, gdje su sudanske izbjeglice opisale svoju namjeru da prijeđu u Europu na malim brodovima zbog potpunog nedostatka ekonomskih mogućnosti tamo gdje su se nalazili i unatoč rizicima koje će putovanje uključivati.
“‘Skupljamo dovoljno novca da preputujemo Mediteran’, rekli su mi. To je bilo unatoč činjenici da su na društvenim mrežama pratili 20 prijatelja koji su pokušali krenuti na to putovanje prethodne godine, od kojih se 19 utopilo”, rekao je g. Egeland.
“Rekao sam im da su te smrti jasno signal da ne bi trebali ići”, nastavio je gospodin Egeland. “Ali rekli su mi: ‘Ovdje smo toliko dugo čekali da se nešto dogodi, ali ništa se nije dogodilo. Da, putovanje bi moglo biti opasno, ali postoji tračak nade, dok ovdje nema ničega.'”
Govoreći o klimatskoj krizi, gospodin Egeland također je prozvao licemjerje političara koji i dalje pozivaju na klimatske akcije u javnosti, dok smanjuju pomoć za klimatske programe u inozemstvu.
“U većini dijelova svijeta postoji ista pozitivna retorika oko klimatskih promjena, ali zapravo kada je riječ o ljudima koji su najviše pogođeni klimatskom krizom, umjesto da primaju više novca da prežive, oni zapravo primaju manje”, rekao je.
Njegovi su komentari uslijedili neposredno prije nego što je Ujedinjeno Kraljevstvo objavilo da će smanjiti svoju potporu klimatskim promjenama na 6 milijardi funti u sljedeće tri godine – otprilike 2 milijarde funti godišnje, što je pad od 2,3 milijarde funti godišnje prema prethodnom petogodišnjem aranžmanu – u potezu koji je opisan kao “velika izdaja”.
G. Egeland je nastavio: “Ako želimo izbjeći nekontrolirane migracije potaknute sukobima i klimatskom krizom, i ako želimo izbjeći nekontrolirane epidemije koje dolaze od raseljenih ljudi u najmanje razvijenim zemljama, tada moramo pružiti više podrške.”
Gledajući unaprijed, upozorio je da očekivana daljnja rezanja znače da postoji rizik da bi se svijet mogao vratiti u “mračne dane 1980-ih” kada je svijet doživio “biblijske gladi” koje su ubile mnoge tisuće.
“Trenutno izbacujemo vrlo gladne ljude kako bismo dali prednost onima koji su na rubu gladi. Moramo izbaciti toliko ranjivih zajednica i jako sam zabrinut kakve bi posljedice svega ovoga mogle biti”, rekao je gospodin Egeland.
Ovaj je članak nastao u sklopu časopisa The Independent Ponovno promišljanje globalne pomoći projekt
