Gorica je jedna od rijetkih ekipa koja je ovog proljeća uspjela pobijediti Hajduk. Bilo je to 31. siječnja u drugom kolu proljetnog dijela sezone, a koje će posebno pamtiti Michele Šego, inače i dalje prvi strijelac Hajduka. Igrala se 26. minuta kada je morao napustiti igru zbog ozljede gležnja nakon što mu je par minuta ranije noga upala u rupu na travnjaku, kako je kasnije objašnjavao Garcia. I definitivno se može reći da je to trenutak koji je obilježio proljeće prvog topnika Bijelih.
Nakon sjajne jeseni i zimskih priprema očekivalo se da će Šego nastaviti tamo gdje je stao, ali to se nije dogodilo. Možda i zbog te ozljede koja na kraju nije bila teška, Šegu je izostavila tek iz utakmice protiv Belupa… Ali, od tada mu je status toplo-hladan. Malo je starter, malo rezerva, s tim da u posljednje vrijeme prevladava ovaj potonji status. U prvenstvu je nakon Gorice započeo u tri utakmice (Rijeka, Dinamo i Istra), dok je u ostalim susretima ulazio s klupe. I bez obzira na to što u posljednje dvije utakmice ima gol i asistenciju, kao da nije “to to”.
Nepravedno bi bilo reći da se ugasio, ali očit je blagi pad njegovih izdanja. A kad za konkurenta imaš jednog Marka Livaju, nije lako zadržati poziciju. Obzirom da se kapetan Bijelih u posljednje vrijeme odlučio baš igrati nogometa, a krilne pozicije su u ovom trenutku kuvertirali Brajković i Rebić, jasno je onda da je Šego tu postao četvrta napadačka opcija. Protiv Istre je započeo na krilu i čak upisao asistenciju, ali tada nije mogao Ante Rebić koji se uoči Gorice vratio i očekuje se u prvoj postavi, baš kao i Marko Livaja te Roko Brajković. I tako bi onda Šego opet mogao preseliti na klupu. Eto, prije dva i pol mjeseca je početkom proljeća i dalje bio udarna opcija za Garcijin vrh napada, ali mu se onda dogodilo to nesretno propadanje gležnja koje je, pokazuje se, jako utjecalo na njegov status i izvedbe. I dogodilo se to baš protiv Gorice u Turopolju.
Ne, ne zaboravlja se da Šego ove sezone iza sebe ima jesen karijere, jesen u kojoj je postigao čak 10 zgoditaka kao središnji napadač. No, taj je učinak sada već ostario, a Garcia je trener kod kojeg se stalno moraš pokazivati i dokazivati. I ne može se čak reći da Šego nije dobivao prilike. Igrao je i nakon tog kobnog gostovanja u Turopolju kao špica, upisao čak i neke asistencije, ali može se definitivno njegovo proljeće složiti “od Gorice do Gorice”. U prva dva proljetna kola je protiv Istre i Gorice zasluženo bio starter. Trpao je i igrao sjajno i tijekom zimskih priprema, ali ispostavilo se da su ti golovi zapravo jedni od posljednjih koje je Šego zabio. Zapravo, u službenim utakmicama je od kraja jeseni zabio tek 1 gol, i to u golijadi protiv Vukovara po ulasku s klupe. Vjerojatno je posljedično i pao u hijerarhiji napadačke linije, iako čak i nisu njegove izvedbe generalno toliko kritične.
“Problem” je u nabujaloj konkurenciji koja je Šegu pretekla. Ne, nije njega Garcia posjeo na kraj klupe. Šego je i dalje dio Urugvajčeva užeg izbora od 15-ak igrača i to će definitivno ostati i do kraja sezone. Ne zaboravlja Garcia da je ove sezone Šego kao središnji napadač pokazao koliko koristan može biti za njegov sustav, ali jednostavno mora honorirati ljude koji su u ovom trenutku u boljoj formi od najboljeg strijelca Hajduka koji na kontu ima 11 zgoditaka. Problem je što se tek jedan dogodio ovog proljeća.
Proljeća koje je Šego započeo kao jedan od najsigurnijih startera. Ali, tu dolazimo do one famozne poslovice “Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane”. Šegi se, eto, smrknulo baš protiv Gorice kada je nesretno ozlijedio taj gležanj, a od tada još nije pronašao onaj jesenski ritam. I, realno, bilo bi veliko iznenađenje da se protiv Gorice na Poljudu najbolji strijelac Hajduka nađe u prvih 11.
Glavni kandidati za taj trozubac su trenutno isprofilirani kroz Brajkovića, Livaju i Rebića. A Michele Šego je tu trenutno četvrta opcija. Michele Šego čije se proljeće zaista u rasponu od Gorice do Gorice može opisati sljedećom putanjom: Starter, ozljeda, rezerva.
