Posljednjeplasirani Vukovar u ponedjeljak će u osječkom Gradskom vrtu ugostiti prvenstvenog lidera, nogometaše Dinama (18 sati). Razlika između prvog i zadnjeg je golemih 45 bodova (Dinamo 66, Vukovar 21), a jednu od četiri pobjede koje su Vukovarci upisali u ovome prvenstvu, ostvarili su jesenas baš protiv Dinama (1:0). No, tada se igralo u Vinkovcima, a na klupi Vukovara bio je Silvijo Čabraja. Bio je to, ujedno, jedan od četiri ovosezonska poraza Plavih…
Čabraja je napustio Vukovar, a na njegovo je mjesto nedavno ustoličen Tomislav Stipić (46). Stoga će se sad trener Plavih Mario Kovačević (50) sučeliti s trenerom s kojim u biografiji ima jednu čvrstu zajedničku točku: obojica su, naime, svojedobno trenirali koprivnički Slaven Belupo.
Na klupi „farmaceuta” duže se zadržao Stipić, koji je odradio dvije sezone u Koprivnici, od 8. listopada 2019. do 16. lipnja 2021. godine. Kovačević je, pak, jednu sezonu bio trener spomenutoga kluba, u Koprivnicu je došao 3. rujna 2024., a otišao je 4. lipnja prošle godine, preselivši u Dinamo.
I to bi zacijelo bila i jedina situacija koja povezuje dvojicu trenera. Osim sklonosti gotovo suprotnim modnim izričajima, kao i različitoj verbalnoj komunikaciji i njihov je trenerski pristup posve drukčiji. Kovačević je strateg koji se, kao „klupski vojnik”, čvrsto drži provođenja taktičke discipline. O čemu govori i inzistiranje na 4-3-3 sustavu igre, kojeg je uveo Dinamov predsjednik Zvonimir Boban, čovjek koji je i doveo Kovačevića u Maksimir, pa je bilo logično i da stane iza njega tijekom jesenske krize i sačuva mu leđa. I posao…
Stipić je, pak, ostao zapamćen po nekim neuobičajenim metodama rada u Slavenu Belupu. Primjerice, na trening-utakmici sa Sesvetama, svojim je igračima stavio – čepiće u uši!?
– Cilj je bio da igrači odigraju ono što vide i razvijaju neverbalnu komunikaciju, kako bismo ostvarili automatizam na terenu, da u svakom trenutku „osjete” gdje su im suigrači – pojasnio je tada Stipić.
Sesvećani su, usput, pobijedili 4:2, pa taj eksperiment baš i nije uspio…
A o svojoj nogometnoj filozofiji kaže:
– Najvažnije je da se na tom zajedničkom poslu zna tko koga mora slušati, tko je radnik, a tko poslovođa. Trener je vođa čiju viziju igrači trebaju prepoznati i onda će dati sve od sebe na treninzima i utakmicama – Stipićeva je logika.
S njim nikad nije bilo dosadno, pa je tako nakon pobjede protiv Istre u Puli (5:1) konobario u jednom koprivničkom kafiću od 12 do 20 sati.
– Živim i radim u ovom gradu, želim upoznati ljude i biti blizak s njima – objašnjavao je Stipić.
Kovačević još nije konobario, zacijelo ni neće. Prvi pravi trenerski posao imao je u Varaždinu, teška bolest ga je potom odvojila od travnjaka. Na sreću, izliječio se i nastavio je s trenerskim poslom u Koprivnici. A prije Varaždina trenirao je manje klubove i s njima je u nižim ligama osvajao prva mjesta, njegov je uspon bio postupan i to se svidjelo Bobanu.
Kovačevićev trenerski put vezan je isključivo uz Hrvatsku, dok je Stipić radio u nekoliko zemalja (Švicarska, Latvija, Bugarska i Maroko), osvojivši dvapu latvijski Kup, s oba kluba koja je trenirao (Auda i Riga).
Sad Stipić vodi grčevitu borbu za ostanak s Vukovarom i uspije li u toj „nemogućoj misiji”, bit će to uspjeh na razini osvajanja spomenutih Kupova. A Dinamov je trener jednu ruku već stavio na pokal namijenjen prvaku i bit će mu to prvi trofej u karijeri. Ima priliku osvojiti i dvostruku krunu, jer će Dinamo u finalu Kupa igrati s Rijekom.
