► Najavu piše: Tomislav Juranović
Tako je to u nogometu… Prije par mjeseci razgovaralo se o problemima, teškoj situaciji, Kovačevićevu statusu, a danas? Danas su na meniju ružičasti baloni, hvalospjevi i – lov na rekorde…
I to ne jedan, već nekoliko njih. Primarno, naravno, onaj golgeterski: naime, u posljednjih osam kola trebaju još 11 pogodaka kako bi nadmašili generaciju iz sezone 2014./15., koja je postigla 85 golova, dok je ova današnja zasad na 75. Onda, sa 112 golova ove sezone u svim natjecanjima, ovaj Dinamo s 14. pozicije najefikasnijih plavih generacija otkad je Hrvatske gađa i legendarnog Ćiru Blaževića, čiji je Dinamo 1993./94. zabio 133 pogotka. Ostalo mu je devet utakmica do kraja da pokuša nadmašiti i tu brojku… Kad smo kod trešnje suparničkih mreža, onda ova škvadra Marija Kovačevića u jednoj koloni ne ganja, nego brani tron: Modri su, naime, još samo dvaput u HNL-u imali na proljeće prosjek od tri ili više. Rekordna je bila sezona 1993./94. kad su zabili 52 gola u 17 proljetnih utakmica, dakle 3,06 po utakmici. Sezonu ranije postigli su 45 u 15 proljetnih dvoboja, točno tri po utakmici. Sadašnja bilanca prije Vukovara je impresivna: ovoga proljeća Dinamo u SHNL-u ima prosjek od 3,7 golova po utakmici…
U toj je priči, naravno, i Dion Drena Beljo, koji je zasad s 22 prvenstvena gola u lovu na Eduarda da Silvu i Gorana Vlaovića: Dudu je u sezoni 2006./07. zabio nevjerojatna 34 gola, dok je na drugom mjestu Goran Vlaović s 29 pogodaka iz sezone 1993./94.
Zanimljiv je, ipak, i bodovni saldo…
Nedodirljiv će svakako ostati Nenad Bjelica koji je u sezoni 2018./19. osvojio prvenstvo s rekordnih 92 boda otkad je Liga 10, a društvo iz Maksimira, pritom, može doći nadomak: ako, naime, pobijedi sve takmace do kraja, bit će tek druga generacija ne samo maksimirske već hrvatske lige koja će otključati magičnu granicu…
– Naš cilj je osvojiti tih 90 bodova – kazao je nedavno i Niko Galešić, otkrivajući, očito, motivaciju plave svlačionice.
Bjelica je te sezone ujedno napokon razbio europske mitove i odveo Plave do europskog proljeća, ali je pritom izgubio Kup, što Kovačeviću otvara mogućnost da ga nadmaši u broju trofeja. S obzirom na to da su oba trenera sezonu započela s rekonstruiranim momčadima, nije krivo staviti ga u tu vrstu usporedbe. Osim Bjelice, gledajući u retrovizor, nedostižan je, naravno, i Zoran Mamić, koji je jedini ostvario sezonu bez prvenstvenog poraza u sezoni 2014./15., uz osvajanje dvostruke krune. Fascinantan je i niz Branka Ivankovića, koji je imao 34 prvenstvene utakmice bez poraza na klupi kluba iz Maksimira, uz 28 uzastopnih pobjeda, iako se to razlilo na dvije sezone, a impresivne nizove imali su i Ćiro Blažević, Otto Barić, pa i Josip Kuže…
Što se tiče postotka osvojenih bodova, Mario Kovačević je u top 10, ali ima prostora za napredak: Ivanković je od 2006. do 2008. imao prosjek 2,40, slijedi Zvonimir Soldo s 2,39, onda Kruno Jurčić i Vahid Halilhodžić s 2,38, zatim Bjelica s 2,31, Mamić u dva navrata s 2,25 i 2,23, Mario Cvitanović imao je 2,22, Josip Kuže i Sergej Jakirović s 2,20, Cico Kranjčar imao je 2,19, Željko Kopić 2,16, a Kovačević je sada u rangu s Antom Čačićem s prosjekom od 2,12…
Sve je, dakle, jasno: Mario Kovačević nakon smirivanja jesenskih turbulencija doći će nadomak jednima od najkonkretnijih trenera Dinama u modernoj povijesti. Iako neće javno istaći da ga to “pali”, sigurno unutar svlačionice kuha da ova generacija nakon svega uđe u neke povijesne knjige. Za Dinamo je to odlična vijest, jer bez obzira na to što je jedna ruka već na trofeju namijenjenom najboljem hrvatskom klubu, postoji i više od nekoliko stavki koje bude ekstra dominaciju. Ne zaboravimo ujedno da neki igrači u svemu tome traže i priliku nametnuti se izborniku Zlatku Daliću i osvojiti pozivnicu za američki Mundijal.
Zbog svega navedenog, jasno je da će Dinamo i u ponedjeljak u Vukovaru upaliti motore i imati jasnu namjeru doći do pobjede, a pritom i tražiti približavanje igračima, generacijama i trenerima koji su pisali maksimirsku povijest. Vukovar svakako ima svoje namjere, bori se za ostanak, ali u Gradskom vrtu najviše će se sigurno pitati – Dinamo.

