Ukrajinski zakon o kolaboraciji, donesen u ubrzanom procesu nakon ruske invazije 2022. godine, stvorio je niz kontroverzi i pitanja o njegovoj pravednosti.
Osmišljen kako bi spriječio bilo kakvu pomoć ili suradnju s okupatorskim snagama, zakon je u protekle dvije godine doveo do osude gotovo 2000 osoba, dok se trenutno istražuje još tisuće slučajeva diljem zemlje. No, kako se zakon primjenjuje, sve je više kritika da obuhvaća i one koji nisu imali druge opcije osim suradnje u cilju preživljavanja.
Zakonodavci su u samo nekoliko dana usvojili amandman kojim je suradnja s okupatorskim vlastima postala kazneno djelo. To je uslijedilo nakon iskustava s ruskom aneksijom Krima 2014. godine, no ovaj put zakon je još stroži. Prekršaji se kreću od pomaganja okupatorima u distribuciji pomoći do preuzimanja formalnih uloga unutar okupacijskih struktura.
Nepravedne osude
Ukrajinski korespondent za BBC – James Waterhouse – koji je posjetio ukrajinski zatvor da bi razgovarao sa zatvorenicima koji su daleko od očiju javnosti, iznosi osobne priče nekih od njih. Jedna od zatvorenica Tetyana Potapenko tvrdi : “Nisam zaslužila biti ovdje.” Ipak, godinu dana od početka svoje petogodišnje kazne, postala je jedna od 62 zatvorenika u izolaciji, optuženih za kolaboraciju s ruskim okupatorskim vlastima. Njezin rodni grad Lyman bio je pod ruskom okupacijom šest mjeseci prije nego što je oslobođen 2022. godine.
Potapenko, koja je 15 godina volontirala u zajednici, bila je aktivna u humanitarnim poslovima i pružanju pomoći lokalnom stanovništvu. No, njena uloga tijekom okupacije, uključujući distribuciju pomoći pod ruskom kontrolom, dovela ju je do osude. “Nisam mogla napustiti te ljude. Odrastala sam među njima”, objašnjava Tetyana svoje djelovanje, koje je ukrajinsko pravosuđe protumačilo kao suradnju s neprijateljem.
Dmytro Herasymenko, električar iz Lymana, bio je osuđen na uvjetnu kaznu jer je popravljao struju za vrijeme ruske okupacije. “Rekli su da mogu to raditi ili nikako”, prisjeća se Dmytro, dodajući da je njegov rad bio nužan kako bi stanovnici preživjeli te da nije radio za Ruse. Iako su se neki ukrajinski zakonodavci zalagali za prilagodbu zakona kako bi uzeli u obzir motive poput prisile ili preživljavanja, dosadašnje osude pokazuju da se zakon primjenjuje strogo, bez obzira na okolnosti.
Preširok i kontroverzan
“Ovaj zakon uključuje sve aktivnosti, čak i one koje ne ugrožavaju nacionalnu sigurnost”, ističe Onysiya Syniuk, pravnica iz Centra za ljudska prava Zmina u Kijevu. Dosad je prema ovom zakonu osuđeno gotovo 2000 osoba, dok se gotovo 9000 slučajeva kolaboracije istražuje. Iako su kazne stroge, dosežući do 15 godina zatvora, Syniuk i njezin tim upozoravaju da zakon ne pravi razliku između pravih izdajnika i onih koji su bili prisiljeni surađivati zbog osnovnih ljudskih potreba. Tako, kao u slučaju Tetyane Potapenko, zakonodavci ne uzimaju u obzir stvarnost života pod okupacijom.
Prema međunarodnom humanitarnom pravu, okupatorske snage trebale bi omogućiti lokalnom stanovništvu nastavak normalnog života. UN-ov odjel za ljudska prava upozorava da mnoge osude za kolaboraciju u Ukrajini ne poštuju ovo načelo. Danielle Bell iz UN-a objašnjava da zakon kriminalizira širok spektar ponašanja, uključujući ono što je zapravo bilo nužno za preživljavanje.
Slučajevi poput Tetyaninog i Dmytrovog otvaraju pitanje kako se zakon o kolaboraciji može prilagoditi tako da pravi razliku između onih koji su prisiljeni pomagati i onih koji aktivno sudjeluju u izdaji zemlje. Trenutni zakon ostavlja malo prostora za te nijanse, a njegova stroga primjena dovodi do pitanja koliko su ove osude zaista pravedne.
Pentagon i Kijev raspravljaju o sudbini Kurska, a uskoro slijedi i ključan sastanak