Iako se premijer Andrej Plenković hvali uspjesima svoje vlade koja nam osigurava stabilnost, sve je više građana koji jedva spajaju kraj s krajem. Da je hrvatska stvarnost daleko od Plenkovićeva optimizma, otkriva podatak da je naša zemlja zabilježila najvišu stopu inflacije u eurozoni. Prema procjenama Državnog zavoda za statistiku i Eurostata, godišnja stopa inflacije iznosila je 4,8 posto. Najznačajniji pritisak, objašnjavaju iz Vlade, dolazi od rasta cijena energenata. Kontinuirani rast cijena goriva također je stvorio pritisak na kućne budžete, no građane najviše zabrinjava drastičan rast cijena hrane. I najave podizanja cijena turističke ponude u nadolazećoj sezoni doprinose inflatornim očekivanjima pa nije teško zaključiti da i nakon što su se strasti na Bliskom istoku privremeno smirile, Hrvatska nema ni vremena ni prostora za predah.
S inflatornim udarom borili smo se i prije rata, a borit ćemo se i dalje, pa je potpuno jasno da se Plenković i dalje suočava s golemim izazovima, zbog kojih će se morati osloniti na ministra financija Tomislava Ćorića. Prema stručnjacima, uzrok snažnog inflatornog udara treba tražiti u spoju snažne domaće potrošnje, uvezene energetske krize te rasta cijena u uslužnim djelatnostima. Vlada je najavila ublažavanje situacije paketima mjera, no nekolicina ekonomista upozorava kako je to potpuno promašeno rješenje zbog kojeg nam prijeti opasnost od daljeg ubrzanja inflacije ako se trend ne zaustavi. Premda se Plenković i u najavi krize nametnuo kao spasitelj, kada je inflacija posrijedi, oči javnosti uprte su u Ćorića, koji je zanat pekao i u HNB-u. Udar inflacije iz ožujka, kažu HDZ-ovci, prvi je veliki test za njihova novog ministra kojim ima zadatak zadržati stabilnost državnih financija.
Čelno mjesto u Ministarstvu financija bilo je Ćorićeva velika želja, no dočekalo ga je vatreno krštenje. Za razliku od Plenkovića koji građanima maže oči ignorirajući probleme s inflacijom, Ćorić o njoj govori otvoreno pa je već javno priznao da situacija nije ohrabrujuća. Od ljudi iz njegova kruga može se čuti kako ga osobito zabrinjava rast cijena usluga, za što dijelom krivi podizanje lokalnih naknada koje nisu pod izravnom nadležnošću Vlade. Unatoč tomu što trenutnu situaciju se smatra dobrom, Ćorićevi suradnici kažu kako on vjeruje da će se kriza smiriti u idućih nekoliko mjeseci te da bi do kraja ove godine inflacija trebala biti pod kontrolom. To nije samo njegov nego i jedan od Plenkovićevih ciljeva, posebno ako se odluči na parlamentarne izbore izaći početkom 2027. ili čak ranije.
Dvije razine
Kao ministar koji je praktički tek preuzeo jedan od najsloženijih resora, Ćorić je bio prisiljen suočiti se s kritikama iz oporbe da su Vladine mjere nedovoljne, na što on odgovara da se u našoj javnosti pitanje inflacije veoma pojednostavljuje. Za njega je inflatorni udar izazov na dvije razine – političkoj i ekonomskoj, a njemu je stalo da se na obje dokaže i profilira kao uspješniji ministar od svojih prethodnika Marka Primorca i Zdravka Marića. Daleko sežu Ćorićeve ambicije u ovim izazovnim vremenima u kojima se od njega očekuje da primijeni vječnu Plenkovićevu politiku balansa, u ovom slučaju između realnih vanjskih faktora i pritisaka domaće javnosti koja neumorno traži opipljiviju zaštitu životnog standarda.
Sad je prisiljen i hrvatskoj javnosti i Europi, koja pozorno prati divljanje inflacije u Hrvatskoj, objasniti zašto su kod nas cijene rasle brže nego u susjednim državama koje koriste euro. Nije ugodno ni to što mora držati proračunski deficit ispod tri posto, dok istodobno raste pritisak za povećanje plaća u javnom sektoru, u kojem su se sindikalni čelnici već počeli buniti. U Ćorićevu krugu svjesni su da neće još dugo za inflaciju moći okrivljavati vanjski energetski šok, jer je vodeći generator domaće inflacije sektor usluga.
To će biti još jedan izazov za Ćorića jer su cijene usluga pod utjecajem slobodnog tržišta i lokalnih jedinica, i Vlada na to ima ograničen utjecaj. Pritisci na Ćorića dolaze sa svih strana. Budući da je početkom godine zamijenio Primorca, skok cijena oporba koristi kako bi dokazala jalovost njegovih prvih poteza, no ministrovi suradnici kažu kako on još nije došao u poziciju da može nešto kontrolirati, a već se našao u stisci između socijalnih zahtjeva, strogih pravila eurozone i globalnih potresa na koje nitko nije mogao utjecati.
Metode rješavanja
U dijelu HDZ-a smatraju da bi se na rekordnoj inflaciji mogla testirati Ćorićeva politička izdržljivost. O uspjehu ili neuspjehu u obuzdavanju cijena ovisit će hoće li ostati jedan od Plenkovićevih suradnika s najduljim stažem ili će postati politički uteg. Test je to koji neće biti lako proći jer je Ćorić resor koji je silno želio preuzeo u najgorem mogućem trenutku pa će njegova karijera u financijskom resoru ovisiti o tome hoće li uvjeriti građane da su poskupljenja kojima svakodnevno svjedoče neizbježna ili će ga javnost smatrati odgovornim za pad životnog standarda, zaboravljajući na krive korake njegovih prethodnika. Naši sugovornici iz Ministarstva financija kažu kako Ćorić već pokazuje da se njegov pristup znatno razlikuje od Primorčeva, bilo da je riječ o tonu ili o metodama rješavanja inflacije u aktualnoj godini. Primorčeva se retorika, kažu, više sviđala Plenkoviću jer se služio nerealnim optimizmom, pa je tako ponavljao kako će inflacija biti pobijeđena u 2026. te da proračun ostavlja u dobrom stanju, dok je Ćorić, suočen s rekordnom inflacijom, odmah priznao da nije optimističan te dodao da ne postoji čarobni štapić za rješavanje problema.
Nadalje, dok se Primorac oslanjao na sankcioniranje onih koji neopravdano dižu cijene, najavljujući i moderni sustav fiskalizacije EU-a kao alat kontrole, Ćorić fokus prebacuje na vanjske izazove, pripisujući trenutačni rast cijena energetskom šoku koji je zbog sukoba na Bliskom istoku bilo nemoguće izbjeći. Osim toga, javno je progovorio o opasnosti rasta cijena usluga koje bi mogle ugroziti turističku sezonu, dok se Primorac bazirao na rastu cijena hrane. Razlike su vidljive, iz kruga novog ministra kažu kako je Ćorić već zasukao rukave te da radi na nizu mjera kojima bi se rekordna inflacija trebala suzbiti. Bit će to kombinacija izravne tržišne intervencije i produljenja postojećih paketa zaštite. Treba podsjetiti da je ministarstvo u jeku energetske krize pustilo 35.000 tona dizela iz obveznih naftnih rezervi kako bi stabiliziralo ponudu. Uz to, unatoč zahtjevima HUP-a, Ćorić ne misli ukinuti ograničenja cijena osnovnih prehrambenih proizvoda dok se inflacija ne stabilizira. Oslanja se i na Vladin paket mjera pomoći kojim se subvencije za plin i struju produljuju do početka listopada. Ministar kani zadržati deficit proračuna ispod tri posto BDP-a i spriječiti novo poticanje inflacije prekomjernom javnom potrošnjom, a također će raditi na suzbijanju lokalnih pritisaka upozoravajući lokalne samouprave da ne dižu komunalne naknade i cijene usluga jer su usluge postale jedan od glavnih generatora inflacije u Hrvatskoj. Umjesto horizontalnih mjera za sve, Ćorić razmatra model snažnijeg poticaja za one kojima je to najpotrebnije, zbog čega bi posegnuo za podacima iz registra stanovništva vodeći se preporukom OECD-a.
U svakom će slučaju pokušati uvesti fiskalnu disciplinu. Drugim riječima, restriktivnim proračunom i kontrolom javne potrošnje pokušat će spriječiti dalje podgrijavanje inflacije. Razmatra se i uvođenje specifičnog poreza na dobit, osobito u energetskom sektoru, za tvrtke koje su ostvarile izvanrednu dobit za vrijeme krize, kako bi taj novac preusmjerio na mjere pomoći građanima. Dugoročna mjera, tvrde upućeni, podrazumijeva čak i ukidanje PDV-a na solarne panele i investicije u obnovljive izvore energije kako bi se smanjila ovisnost o uvoznim energentima koji su istaknuti kao jedan od glavnih uzroka postojećeg šoka. Kod svake mjere koju razmatra Ćorić mora vagati između zaštite standarda i održavanja proračunskog deficita, a u kontekstu borbe protiv rekordne inflacije spominje se i plutajući PDV, koji se razmatra kao automatski mehanizam za ublažavanje cjenovnog šoka primarno kod energenata i goriva. Ideja je, naime, da se stopa poreza smanjuje kad tržišna cijena sirovine, primjerice nafte, naglo raste. Tako država odustaje od dijela povećanog poreznog prihoda kako bi konačna cijena za građane ostala stabilna. Ćoriću je, tvrde upućeni, svakako u interesu da cijena goriva trajno ne prijeđe dva eura, a plutajući model omogućuje državi da reagira u trenutku bez potrebe za donošenjem novih uredbi svakih 14 dana. Umjesto da država isplaćuje pomoć iz proračuna, što utječe na porast deficita, ona jednostavno u trenutku poskupljenja uzima manje, što je fiskalno čistiji model koji manje živcira europske regulatore. Ako država smanji svoj udio, odnosno PDV i trošarine, lakše može vršiti pritisak i na distributere i na trgovce da i oni fiksiraju ili smanje vlastite marže kako bi se teret podijelio.
Opasan alat
Međutim, nije sve u priči o plutajućem PDV-u idealno. Najveći je rizik tog modela rupa u proračunu koja bi mogla nastati ako cijene ne padnu u duljem periodu. To bi Ćoriću otežalo financiranje drugih obećanja pa ovaj model razmatra vrlo oprezno, premda je svjestan da ovakav sustav jamči i svojevrsnu socijalnu pravednost te šalje poruku da država ne želi profitirati na krizi, jer pri fiksnom PDV-u, što je cijena veća, to država ubire više novca u apsolutnom iznosu.
Tvrtke također lakše planiraju troškove transporta ako znaju da država ima mehanizam kojim će zapeglati nagle tržišne promjene. Međutim, svako smanjenje stope znači i milijune eura manje u proračunu, a to ministar financija mora kompenzirati na nekom drugom polju ili povećati zaduživanje, što bi Ćoriću poremetilo planove o niskom deficitu. Postoji također rizik da država smanji PDV, a da trgovci i distributeri ne snize cijene za isti iznos, nego da taj prostor iskoriste za povećanje vlastite marže, što bi značilo da profit ostaje u njihovim džepovima pa građani ne bi imali nikakve koristi od toga. Učestalo mijenjanje poreznih stopa sa sobom nosi i brojne administrativne složenosti te stvara kaos u računovodstvenim sustavima tvrtki, što bi iziskivalo kontinuirani nadzor Porezne uprave.
Uz to, treba znati da je Europska komisija sklona fiksnim, stabilnim poreznim sustavima, pa se tako često poigravanje PDV-om može percipirati kao narušavanje tržišne utakmice i nestabilna porezna politika. Pitanje je stoga je li država spremna takav rizik preuzeti na sebe ili će u konačnici teret krize ipak ostati na slobodnom tržištu. Vrlo je vjerojatno da će se država ipak osloniti na slobodno tržište jer je plutajući PDV kompleksan i opasan alat za sustav poput hrvatskoga koji vapi za stabilnošću. Stoga je nešto realnije očekivati da će se Ćorić držati provjerenih metoda, odnosno ograničavanja marži i privremenih subvencija.
Crne liste
Sve to Ćoriću nije nimalo lako jer on nije samo financijaš nego i političar koji mora voditi računa o odnosu s Plenkovićem. A premijer teži stabilnosti i od njega očekuje da se nametne kao čuvar državne blagajne, što nije nimalo jednostavno jer to znači da će morati kočiti potrošnju kako ne bi dodatno potaknuo inflaciju i povećao deficit, a Plenković je nepredvidljiv. I dosad se događalo da odriješi kesu kako bi kupio politički mir i ignorira ekonomske preporuke ministara financija. Plenković je osjetljiv na percepciju javnosti i od Ćorića očekuje da bude ministar koji će smirivati tenzije pa mu je i ovih dana zamjerio način na koji je javno govorio o rekordnoj inflaciji.
Svaki ministar financija, pa tako i Ćorić, u teškim vremenima preuzima na sebe ulogu gromobrana koji štiti premijera, prihvaćajući odgovornost za teške odluke kao što je, primjerice, odbijanje sindikata ili zamrzavanje cijena. U tom pogledu Ćorić je Plenkoviću koristan sve dok ga ne počnu doživljavati kao simbol za skupoću. Ako do toga dođe, Plenković bi ga mogao žrtvovati kako bi zaštitio svoj i stranački rejting uoči izbora. No taj je scenarij, kažu upućeni, malo vjerojatan. Ćorićev i Plenkovićev odnos trenutačno je definiran zajedničkom obranom. Premijer zasad podržava ministrov pristup, a osim toga, zagovornik je institucionalne stabilnosti i europskog puta pa od Ćorića očekuje da odabere način na koji će dokazati da su mjere puštanja naftnih rezervi i subvencije struje dovoljni za zaustavljanje daljnjeg rasta cijena te da u tom dokazivanju održi korektan odnos s trgovcima i poslodavcima koji već šalju upozorenja da su postojeće cijene neodržive.
Ako ankete u ovim kriznim vremenima pokažu nagli pad popularnosti Vlade povezan sa skupim životom, Plenković bi na koncu od Ćorića mogao očekivati i agresivniji pristup, s čime u Ministarstvu financija računaju i kažu kako bi to značilo proširenje liste proizvoda sa zamrznutim cijenama te uvođenje strogih crnih lista za trgovce. U tom slučaju Ćorić bi bio prisiljen provoditi populističku, a ne tržišnu politiku, što bi bilo testiranje njegove stručne dosljednosti.
