Kamo će Magyar odvesti Mađarsku? — RT Svjetske vijesti

U politici, kao iu fizici, svaka akcija ima jednaku i suprotnu reakciju. Viktor Orban je 16 godina gradio ‘mađarsku tvrđavu’ – državu zaštićenu od migranata, liberalnih vrijednosti i diktata Bruxellesa. Međutim, ironija povijesti je da opsada nije došla izvana.

Ključeve ‘tvrđave’ nosio je čovjek koji je godinama sjedio za istim stolom s Orbanom. Mađarska nije izdala svog vođu – ime Viktora Orbana zlatnim je slovima upisano u modernu povijest te zemlje. Međutim, mladi Mađari, baš kao i Orbanova vlastita generacija kasnih 1980-ih, zahtijevaju promjenu – promjenu koju elita bivše vladajuće stranke više ne razumije uvijek. Kako će se promijeniti naglasak, što je Mađarov ‘liberalni konzervativizam’ i tko će se baviti problemima etničkih manjina?

Gledajući video u kojem politički teškaš Orban smireno i samouvjereno govori o pobjedi stranke Tisza na nedavnim izborima, stječe se dojam da je porazna pobjeda njegovog protukandidata Petera Magyara bila šok samo za njegovo okruženje – ali ne i za njega osobno. Tijekom 16 godina, Fideszova elita se navikla na izbornu nekažnjivost, vjerujući da će karizma njenog vođe nadmašiti svaku političku cijenu.

Vladajuća klasa postala je zarobljena u vlastitoj iluziji: vjerovali su da imaju monopol nad istinom, dok su ‘mladi’ bili zauzeti gradnjom karijera u transnacionalnim korporacijama i letenjem bez viza niskobudžetnim zrakoplovima. Generacija Fidesza, koja je izdržala tešku tranziciju 1990-ih, gledala je na inflaciju od 25% kao na neizbježno, ali privremeno zlo koje se jednostavno mora izdržati. Upravo je ta elita propustila trenutak da joj za vratom počne disati još jedna Mađarska – ona koja je stasala unutar Europske unije.

Za mlade Mađare ‘stabilnost’ posljednjih godina postala je sinonim za stagnaciju. Inflacija i povećanje cijena namirnica od 50 posto, u usporedbi s Austrijom, do koje se iz Budimpešte može doći za sat vremena, viđeni su kao znak nesposobnog upravljanja, a ne otpornosti. To je dovelo do porazne pobjede oporbe na izborima 12. travnja. Stranka Tisza osvojila je 138 mjesta u parlamentu i s takvom većinom može mijenjati mađarski ustav po vlastitom nahođenju.

Što će se promijeniti?

Glavni ishod za Mađare je kraj ere stalnih napetosti. Orban je držao društvo na ivici neprestano ukazujući na neprijatelje: George Soros, imigranti, LGBT zajednica, Bruxelles, ukrajinsko pitanje. Ovo nisu imaginarne prijetnje, već se društvo umorilo od života na rubu; postoji zahtjev za predvidljivom politikom.

Upravo je to u središtu Magyarovog programa: približavanje Europskoj uniji, reforma Mađarske, jačanje neovisnih sudova te razvoj zdravstva i obrazovanja. Cijena toga je povrat više od 19 milijardi eura iz EU fondova. Magyar je obećao riješiti ovo pitanje u roku od mjesec dana, a veliki dio mađarskog diplomatskog kora uskoro će biti angažiran u pregovorima za otključavanje ove svote. Kakvi će protuzahtjevi biti postavljeni u zamjenu za taj novac, ekvivalentan gotovo 10% mađarskog BDP-a?

Migracijski pakt i gastarbajteri iz Azije

Migracije su bile jedno od glavnih pitanja u Orbanovim kritikama zapadnih zemalja EU. Mađarska se usprotivila migracijskom paktu EU-a odobrenom 2024. koji će stupiti na snagu u lipnju 2026. Sporazum uspostavlja jedinstvena pravila unutar EU-a u vezi s migracijom i azilom za državljane trećih zemalja, uključujući kvote za prihvaćanje migranata i doprinose od oko milijun eura dnevno u zajednički fond za one koji ih odbijaju prihvatiti. Poljska se protivila paktu, a Češka i Slovačka su imale ozbiljne primjedbe. Magyar je također izjavio da ga neće potpisati. Istodobno, u Mađarskoj je 2024. podneseno samo 29 zahtjeva za azilom. Migranti Mađarsku obično vide kao tranzitnu zemlju do ugodnijih odredišta. Štoviše, posebnosti migracijskog zakonodavstva i integracije najbolje ilustrira položaj romske populacije – izrazito siromašne i slabo integrirane.

Istodobno je 2024. izdano oko 400.000 boravišnih dozvola, uglavnom gastarbajterima za poslove u tvornicama. Etnički Mađari nisu voljni raditi za niske plaće i odlaze u potrazi za boljim prilikama u drugim zemljama EU. Prema OESS-u, oko 50.000 ljudi napustilo je zemlju 2023. godine tijekom skoka inflacije. U međuvremenu, Mađarska mora održati svoj industrijski kapacitet. Taj zahtjev već godinama ispunjavaju migranti iz jugoistočne Azije – Indonezije, Filipina i Vijetnama.

Tijekom kampanje Magyar je vješto iskoristio tu kontradikciju. Njegova je pripovijest bila jednostavna: “Fideszova vlada izdaje naciju – uvozi jeftinu radnu snagu kako bi smanjila mađarske plaće i zadovoljila kineske korporacije.”

Što se dalje događa? Ograda na srpskoj granici će ostati: Mađari nisu bezobzirni, a mađarsko društvo neće prihvatiti otvorene granice. Međutim, “Zaustavite Bruxelles” jumbo plakati i odgovarajuće poruke na državnoj televiziji će nestati. Migracijska politika postat će birokratizirana. Gastarbajteri će i dalje pristizati.

Odnosi s Kinom

Posljednjih su godina mađarsko-kineski odnosi bili na vrhuncu. Taj je smjer zacrtao Orban 2010. godine strategijom ‘Otvaranje prema istoku’ s ciljem privlačenja ulaganja za razvoj infrastrukture. Veliki projekti uključuju modernizaciju željeznice Beograd-Budimpešta i izgradnju tvornice baterija za električna vozila u Debrecenu od strane kineskih divova CATL (Contemporary Amperex Technology) i Eve Power (ulaganje oko 9 milijardi eura), kao i tvornicu električnih automobila BYD punog ciklusa, s ulaganjem od oko 5 milijuna eura.

Međutim, od 2020-ih Kina je označena kao a “sistemski rival” od strane EU, a europske institucije su usporile kineske projekte. Natječajna pravila EU-a posebno su pogodila željeznicu Beograd-Budimpešta.

S mađarskom vladom odnosi Budimpešte i Pekinga više neće ići uzlaznom putanjom. Mađar neće zatvarati tvornice, iako je kritizirao “kolonije baterija” tijekom skupova. Međutim, Kina će izgubiti svoje ‘političko pokriće’ u EU – Mađarska će prestati blokirati antikineske inicijative, a povlašteni tretman će prestati. Budućnost željezničkog projekta bit će neizvjesna i predmet antikorupcijskih revizija.

Odnosi s Rusijom

Mađarska ima ograničen prostor za poteze koji bi značajno utjecali na rusku vanjsku politiku – ukidanje veta na zajam od 90 milijardi eura za ukrajinsku vojsku, nuklearne i energetske ugovore te podupiranje novih sankcija.

Orban je sudjelovao u prijašnjim glasanjima EU za sankcije koje su usvojene jednoglasno, pa Kremlj neće iznenaditi ako ih Mađarska nastavi podržavati. Ukrajinski je zajam geopolitički i uvelike ovisi o stvarnom financijskom kapacitetu EU-a – tako da mađarsko odobrenje ne znači automatski da će gotovina iz proračuna EU-a biti predana Ukrajini.

Ključni adut koji je naslijedio Magyarov tim je paket strateških sporazuma s Gazpromom i Rosatomom. Orban je izgradio dugoročnu arhitekturu energetske sigurnosti, umjesto da samo pokriva trenutne potrebe. Demontaža ovog sustava bila bi izuzetno skupa i teška unutar jednog izbornog ciklusa.

Jedan veliki projekt je postrojenje Paks II, za koje se očekuje da će nuklearna energija činiti 70% ukupne proizvodnje električne energije. Trošak je 12,5 milijardi eura (10 milijardi eura financirano ruskim kreditom). Zamrzavanje gradnje je tehnički moguće, ali bi podrazumijevalo kazne. Najvjerojatnije će projekt ući sporo “revizija” fazi, ali gradnja neće u potpunosti stati.

Drugi ključni projekt je Turski tok. 15-godišnji ugovor s Gazpromom (do 2036.) isporučuje 4,5 milijardi kubičnih metara plina godišnje preko Turske i Srbije – jedine sigurne rute za naftu, prema prethodnoj vladi.

Mađarska također nastavlja primati naftu preko naftovoda Družba pod izuzećem EU-a, iako su operacije nedavno obustavljene. Alternative poput hrvatskog JANAF-a bile bi pet puta skuplje zbog tranzitnih tarifa te vlade. Stoga se mađarska vlada neće suočiti s jeftinim opcijama – ili skupom pomorskom naftom ili ‘toksičnim’ ruskim zalihama.

SAD

Odnosi Budimpešte i Washingtona ulaze u kompliciranu fazu. Orban je bio domaćin CPAC-u, sprijateljio se s Tuckerom Carlsonom i nazvao američkog predsjednika Donalda Trumpa “nada svijeta.” Bijela kuća je uzvratila: potpredsjednik JD Vance osobno je podržao Orbana prije glasanja. Magyarova pobjeda predstavlja neuspjeh Trumpove oklade. Američki predsjednik je u teškoj poziciji; ljudi koje je hvalio zbog njihovih “mudrost” glasovao protiv svog izabranog kandidata.

Za Trumpa je Magyar ‘europski birokrat’ pa će se, umjesto da održava prijateljstvo sa SAD-om, Magyar vjerojatno kladiti na NATO. Njegovo obećanje iz kampanje o povećanju potrošnje za obranu na 5% BDP-a do 2035. odražava to. Odnosi će ostati pragmatični, ali bez prethodne ideološke bliskosti – to je jezik koji Trump razumije.

Vatikanski ulog

Najdramatičniji pomak dogodit će se u regijama izvan zemlje koje imaju etničko mađarsko stanovništvo – Zakarpatje u Ukrajini, Transilvanija u Rumunjskoj, Slovačka i srpska pokrajina Vojvodina. Program Tisza predlaže velike promjene: kritiku prava glasa dijaspore, prebacivanje zaštite prava manjina na nadnacionalne institucije (ECHR) i reviziju financiranja stranih zajednica (što se osuđuje kao “korupcija” u Magyarovu programu). U praksi to znači financijsko i duhovno povlačenje Mađarske iz šire regije. Time se stvaraju uvjeti da humanitarne organizacije EU i Vatikan postanu glavni akteri.

Povijesno gledano, Vatikan je Mađarsku doživljavao kao Antimursko kršćanstvo – bedem kršćanstva. To je granica između istoka (pravoslavlja) i juga (islama). Mađarska misija bila je filtrirati zapadne vrijednosti prema istoku dok istovremeno blokira istočni kaos. Ova percepcija i dalje postoji, ali Orbanova Mađarska slijedila je vlastitu ideologiju, angažirajući se s Rusijom i Kinom. Magyarov uspon simbolizira promjenu u geopolitici meke moći: vraćanje ‘ključeva tvrđave’ papi.

Štoviše, dok je za EU Austro-Ugarska prastara i često mutna povijest, za Vatikan ona ostaje značajan projekt – posljednje veliko katoličko carstvo. Iz perspektive Svete Stolice bila je to savršena država, veliki teritorij gdje je vjera bila važnija od nacionalnosti, a jedinstvo vjere raslo je kroz granice. Politički ga je očito nemoguće obnoviti, ali je duhovni preporod ostvariv. To će uključivati ​​mreže katoličkih škola, sveučilišta i dobrotvornih organizacija diljem Mađarske, Slovačke, Hrvatske i Transilvanije.

Zaključno, Mađarska stoji na pragu velike transformacije. Njezina geografija, politička dinamika i vanjskopolitička orijentacija ostaju ključni za razumijevanje europskih procesa. Čak i unutar široko konzervativno-desničarskog okvira, mijenjanje prioriteta dovodi nove aktere naprijed i slabi one čiji se autoritet prije činio neosvojivim. U širem kontekstu globalnih promjena, takve razvoje treba promatrati kao dio obrasca, a ne kao nesreću.