Utrka za razvojem sve moćnijih modela umjetne inteligencije stvorila je neočekivani problem – najveće ograničenje više nisu čipovi, nego električna energija, piše TechRadar. Kako potražnja za računalnom snagom eksplozivno raste, energetska infrastruktura teško prati taj tempo, što prijeti usporavanjem razvoja umjetne inteligencije.
Moderni podatkovni centri već danas troše goleme količine energije, a procjene pokazuju da bi u Sjedinjene Američke Države do 2030. mogli koristiti gotovo 10 posto ukupne proizvodnje električne energije. Istodobno, dobivanje dozvola za nove objekte postaje sve složenije, lokalne zajednice sve češće pružaju otpor, a troškovi hlađenja tisuća GPU-ova stalno rastu. Sve to stvara svojevrsni energetski plafon koji ograničava daljnji razvoj podatkovnih centara.
Rješenje, barem prema startupu Orbital, nalazi se izvan Zemlje. Tvrtka razvija podatkovne centre u niskoj Zemljinoj orbiti koji bi se napajali solarnom energijom i hladili prirodnim isijavanjem topline u svemir. Bez vremenskih uvjeta i noćnog ciklusa, solarni paneli u orbiti mogu proizvoditi energiju neprekidno, dok vakuum svemira omogućuje učinkovito hlađenje – dva ključna problema zemaljskih sustava, gdje hlađenje čini i do 40 posto ukupne potrošnje energije.
Orbital planira svoju prvu testnu misiju Orbital-1 u travnju 2027., koristeći raketu Falcon 9 tvrtke SpaceX. Satelit će biti opremljen hardverom tvrtke Nvidia, a cilj je testirati rad GPU-ova u svemiru, njihovu otpornost na radijaciju i mogućnost izvođenja AI zadataka. Fokus je na tzv. zaključivanju (inference), koje je prikladnije za distribuirane sustave u orbiti nego treniranje velikih modela, što zahtijeva čvrsto povezanu infrastrukturu i visoku sinkronizaciju računalnih resursa.
Orbital nije jedini koji razmišlja u tom smjeru. Startup Starcloud već je 2025. lansirao satelit i trenirao jezični model u svemiru, dok Google razvija projekt Suncatcher. Ovaj trend podržava i Nvidia, čime se potvrđuje da se utrka za računalnom infrastrukturom širi i izvan planeta, otvarajući novo poglavlje u razvoju svemirske tehnologije.
Ključni motiv za ovakav pristup je ekonomija. Troškovi lansiranja brzo padaju zahvaljujući novim raketama poput Starship, dok je energija u svemiru praktički besplatna. Za razliku od Zemlje, gdje energija za podatkovne centre može koštati i do 140 dolara po megavat-satu kada se uključi hlađenje, u orbiti Sunce kontinuirano isporučuje energiju bez dodatnih troškova. Time se otvara mogućnost znatnog smanjenja troškova energije.
Što se tiče sigurnosti, distribuirane satelitske mreže teže su meta za napade jer se sastoje od tisuća manjih jedinica. Osim toga, pravni okvir poput Ugovor o svemiru iz 1967. onemogućuje državama da polažu suverenitet nad svemirskom infrastrukturom. Latencija također nije problem – signal iz orbite stiže za manje od četiri milisekunde, što je zanemarivo u odnosu na kašnjenja u klasičnim cloud sustavima, čime se zadržava visoka brzina obrade.
Na kraju životnog vijeka, sateliti će se kontrolirano vraćati u atmosferu i izgorjeti, a njihov radni vijek od pet do sedam godina usklađen je s razvojem hardvera. Orbital se trenutno fokusira na testnu misiju i izgradnju proizvodnog pogona za satelite u Los Angelesu, čime želi ubrzati razvoj ove tehnologije koja bi mogla redefinirati budućnost digitalne infrastrukture.
