Nedaleko od Dubrovnika, u podnožju brda Malaštica, sve do područja Duboke Ljute, prostire se Župa Dubrovačka – prostor sastavljen od niza mjesta poput Mlinâ, Kupara, Srebrenog, Plata i drugih naselja koja čine jedinstvenu cjelinu. Riječ je o području koje je nekoć pripadalo starom dubrovačkom teritoriju Astareja, a kroz povijest je nosilo različita imena – od srednjovjekovnog Brenum do kasnijeg, u narodu duboko ukorijenjenog naziva Žrnovnica.
Ovaj kraj poznat je i po obilju vode – s više od dvadeset izvora, među kojima se posebno ističe Bravinjac, stoljećima je bio mjesto okupljanja, rada i svakodnevice. Upravo takav spoj prirodnih resursa i ljudskog života, prema riječima arheologa Nikše Grbića, ključan je za razumijevanje kako su nastajali i opstajali nazivi poput Žrnovnice.
Grbić objašnjava da korijene tog naziva treba tražiti u srednjovjekovnim okolnostima i geografiji prostora, osobito u kontekstu ugovora između Dubrovčana i Uroša IV., kojim je Dubrovnik stekao dijelove teritorija, uključujući i obalni pojas.
“Na tom dijelu obale zapravo bi trebalo tražiti korijen imena Žrnovnica. To je prostor gdje su postojali mlinovi, i tu je ključ razumijevanja. Tamo gdje je mlin – tu je Žrnovnica”, ističe Grbić.
Službeno “Breno”, u narodu Žrnovnica
Naglašava da je riječ o nazivu koji nije bio služben u dubrovačkoj administraciji, ali je bio duboko ukorijenjen u svakodnevnom govoru stanovništva.
“Dubrovačka država nikada ovaj prostor nije nazivala Žrnovnica nego Breno. Postojala je i kneževina tog imena, ali u puku je ostao naziv Žrnovnica, koji se provlači kroz cijeli prostor Župe Dubrovačke sve do početka 20. stoljeća. Susrećemo ga čak i u tisku s kraja 19. stoljeća, primjerice kao ‘župa Žrnjavica’”, objašnjava.
Slavenski tragovi u zaleđu Dubrovnika
Prema njegovim riječima, taj naziv ima još dublje, moguće i ranosrednjovjekovne korijene, povezane sa slavenskim naseljavanjem prostora u zaleđu Dubrovnika.
“Sam pojam ‘Žrnovnica’ pojavljuje se gotovo prije tisuću godina i spominje se u kontekstu slavenskih država koje su postojale u zaleđu Dubrovnika. To nije nešto što su Dubrovčani izmislili ili prihvatili – to je stariji, narodni naziv”, naglašava.
Toponimi kao svjedoci slojevite povijesti
Grbić dodatno ukazuje na zanimljiv spoj različitih jezičnih i kulturnih utjecaja na malom prostoru, što se vidi i u toponimima poput Mlini, Kupari i Vrelo.
“Imate dolje na moru naziv Mlini, odnosno talijanski oblik Mulina, dok su Kupari povezani s romanskog podrijetla, a svega stotinjak metara iznad imate Vrelo, što je čisto slavenski naziv. To jasno pokazuje slojevitost prostora i ispreplitanje kultura”, kaže.
Narod pamti ono što povijest ne zapisuje
Zaključno, Grbić ističe da je naziv Žrnovnica primjer kako se povijest ne očituje samo u službenim dokumentima, nego i u jeziku i pamćenju ljudi.
“Kroz duga vremena u govoru ljudi ostalo je ime koje nije bilo službeno, ali je bilo stvarno. Upravo takvi nazivi često nose najdublje tragove prošlosti”, poručuje Nikša Grbić.
Znate li gdje se nalazi druga Žrnovnica u Hrvatskoj? Također ima svoju rječicu, mlin, vodovod
Moja reakcija na članak je…
