U Zagrebu će se 21. i 22. travnja 2026. održati dvodnevna konferencija „ENERGREEN – Od otpada do energije” u organizaciji portala Energreen i tvrtke Motus Media. Dvodnevni program bit će upriličen u prostoru WESPA Business & Loungea, u sklopu Green Gold centra na adresi Radnička cesta 50. Sudjelovanje na konferenciji je besplatno, no svi zainteresirani trebaju prethodno ispuniti online prijavnicu. Prijava je obvezna za osiguravanje mjesta, s obzirom na ograničen kapacitet dvorane i organizacijske zahtjeve događanja.
O tome kako se klimatske promjene već danas očituju u Jadranskom moru, koliko se more zagrijalo posljednjih desetljeća te kakve posljedice možemo očekivati u budućnosti razgovarali smo s fizičarom Alenom Šterpinom, osnivačem aplikacije za preciznu vremensku prognozu Neverin, koji se bavi analizom meteoroloških i oceanografskih podataka. U intervjuu objašnjava zašto toplije more znači i snažnije oluje, kako promjene utječu na razinu mora i obalnu infrastrukturu te što bi Jadran mogao doživjeti u sljedećih nekoliko desetljeća ako se sadašnji klimatski trendovi nastave.
Koji su najjasniji pokazatelji da se klimatske promjene već sada očituju u Jadranskom moru?
Najjasniji pokazatelji su dugotrajan rast temperature površine mora te činjenica da se zagrijavanje više ne vidi samo na površini, nego i u dubljim slojevima Jadrana. Znanstvenici su analizirali temperature mora u najdubljem dijelu Jadrana, na dubini od 1000 metara, gdje je zabilježeno povećanje za 0,8 °C u proteklom desetljeću. To je povećanje značajno budući da morska voda ima veliki toplinski kapacitet, znatno veći od zraka, zato je i utjecaj mora na klimu jako velik.
No problem tu nije samo „toplije more“, nego poremećena cirkulacija Jadrana budući da se narušio obrazac koji je osiguravao stabilnost i dotok kisika u dubine. Naime, zimi se more najviše ohladi u plitkom sjevernom Jadranu, takva je voda gušća i onda tone prema dubinama sve do dubokog Mediterana. Zbog sve toplijih zima takva je cirkulacija sve više narušena što onda posljedično utječe na biljni i životinjski svijet.
Koliko se temperatura Jadrana promijenila u posljednjih nekoliko desetljeća?
Koliko je temperatura mora porasla, posebno u većim dubinama, potvrđuje i ova informacija koja je proizašla temeljem istraživanja Instituta Ruđer Bošković i Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Granica temperature mora od 14 °C nalazila se početkom 2010-ih godina na dubini od oko 100 metara. Ta se je izoterma do 2024. godine spustila sve do dna Južnojadranske kotline, najdubljeg dijela Jadrana.
Ako gledamo površinsku temperaturu mora, Jadran prati vrlo jasan mediteranski trend zagrijavanja. Za cijelo Sredozemlje novija istraživanja navode prosječno zagrijavanje od oko 0,41 °C po desetljeću, a u pojedinim je dijelovima još i izraženije.
Koliko su klimatske promjene povezane s pojavom ekstremnih vremenskih događaja na Jadranu?
Toplije more znači više pohranjene energije i više vlage dostupne atmosferi, što pogoduje jačim oborinskim epizodama i snažnijim olujnim sustavima uz odgovarajuće sinoptičke uvjete. Zadnjih godina svako ljeto bilježimo jake, često i razorne oluje duž Jadrana s orkanskim udarima vjetra. To je posebice problematično kod nevera zbog naglih promjena smjera vjetra i to sve u manje od pola sata. Spomenimo i sve češću pojavu većih zrna tuče, posebice na kopnu u neposrednoj blizini Jadrana. U ljeto 2023. godine u Italiji je zabilježeno zrno tuče promjera 19 cm.
Toplinski valovi najčešće se mjere po duljini trajanja razdoblja s temperaturom višom od 30 °C ili po duljini uzastopnih toplih noći, onih u kojima temperatura ne pada ispod 20 °C. Broj takvih dana znatno je porastao zadnjih desetljeća, ponegdje se čak i udvostručio. Istovremeno se ubrzano smanjuje broj dana s mrazom i temperaturama ispod 0 °C. Toplinski valovi najočitiji su dokaz klimatskih promjena i porasta temperature zraka.
Promjene saliniteta najčešće su povezane s ekstremnim oborinama i velikim riječnim dotocima, odnosno izostancima istih, a u toplijoj klimi takvi kontrasti mogu biti izraženiji. Drugim riječima, klimatske promjene ne „stvaraju“ svaki pojedini događaj, ali povećavaju vjerojatnost, intenzitet i posljedice ekstremnih pojava na Jadranu.
Može li porast razine mora dugoročno ugroziti obalnu infrastrukturu, turističke zone i povijesne jezgre gradova uz obalu?
Porast razine mora, visoke plime i valovi već ugrožavaju obalnu infrastrukturu. Mjesta poput Cresa, Trogira, Kaštela i mnoga druga redovito poplavljuju svake godine, češće u zimskim mjesecima budući da u tom dijelu godine imamo dublje ciklone nad Jadranom. Prije 30-ak godina takvi su događaji bili znatno rjeđi. Posebno su osjetljive niske obale, turističke zone, luke, delte i povijesne jezgre gradova koje su građene za drugačije razine mora i drugačije povratne periode ekstremnih događaja.
U prosjeku razina mora u Jadranu raste za oko 3 mm godišnje, što predstavlja ozbiljan dugoročni rizik za hrvatsku obalu. Uz nastavak ovakvog trenda, do kraja stoljeća možemo očekivati da će prosječna razina mora biti za oko 25 cm viša. No, bitno je reći da klimatski modeli očekuju još pesimističniji scenarij po kojem se porast razine mora ubrzava tako da će konačni porast do kraja stoljeća biti i viši od 25 cm.
Kakav utjecaj promjene temperature mora i režima vjetrova imaju na potencijal razvoja obnovljivih izvora energije na moru, uključujući vjetroelektrane?
Da klimatske promjene imaju veliki utjecaj na vjetar, moći će vam potvrditi brojni pršutari koji više ne mogu koristiti buru za sušenje mesa. To se posebno odnosi na Dalmaciju gdje je manjak bure očigledniji nego na sjevernom Jadranu, gdje bura još zna i potrajati do tjedan dana na poznatim lokalitetima kao što je podvelebitsko primorje.
S perspektive iskorištavanja energije vjetra, postoji državna Strategija prilagodbe klimatskim promjenama koja ukazuje na potrebu za prilagodbom u sektoru energetike. Klimatske projekcije za brzinu vjetra u Hrvatskoj do sredine 21. stoljeća (2040./2070.) ukazuju na sezonske varijacije, s naglaskom na povećanje brzine vjetra tijekom toplijeg dijela godine na Jadranu, dok bi zimske brzine mogle ostati stabilne ili se neznatno promijeniti.
Jesu li postojeće nacionalne i europske politike prilagodbe klimatskim promjenama dovoljno ambiciozne kada je riječ o zaštiti Jadrana?
Rekao bih da okvir postoji, ali provedba mora biti još više na razini izazova. Izgleda kako je tempo klimatskih promjena često brži od prilagodbe čovjeka. Ranije spomenuta državna Strategija prilagodbe klimatskim promjenama ima definirane smjernice za budućnost, očekivane promjene u klimatskih uvjetima kao i prijedlog mjera prilagodbe. Europska unija posljednjih godina značajno je ojačala okvir za prilagodbu klimatskim promjenama. Ključni dokument je EU Strategija za prilagodbu klimatskim promjenama, koja je dio Europskog zelenog plana i ima cilj učiniti Europu otpornijom na klimatske rizike kroz bolje planiranje infrastrukture.
Najveći izazov ostaje provedba na lokalnoj i nacionalnoj razini.
Dobra je stvar da DHMZ ima sustav radarskih mjerenja koji pokrivaju cijeli Jadran te plutače nad morem čime imamo detaljne podatke o stanju mora i položaju kišnih oblaka u realnom vremenu. Te informacije pridonose brzim reakcijama u slučaju iznenadnih vremenskih nepogoda, ali i za motrenje i dugoročno planiranje.
Ako se sadašnji trendovi nastave, kako bi Jadransko more moglo izgledati za 20 do 30 godina i što je ključno učiniti već danas kako bi se ublažile najteže posljedice?
Ako se sadašnji trendovi nastave, situacija je onda prilično jasna s obzirom na ranije navedene trendove porasta razine mora. Za 30 godina to znači oko 10 cm višu razinu mora. U situacijama poput ove zime kada smo imali izraženu epizodu plavljenja mora, posebice Kaštela i Trogira, nadodajte još 10 cm, i onda nije toliko teško predvidjeti koliko će dublje ta morska voda ući u kopno. Osim toga, nastavak porasta temperature mora dovest će i do daljnjih promjena u biljnom i životinjskom svijetu uz više invazivnih vrsta. Za zaštitu infrastrukture ključni su jačanje zaštite luka i marina, modernizacija lukobrana te podizanje obalne infrastrukture poput riva, šetnica, prometnica i ostalih objekata kod kojih je to moguće, a posebno za novu infrastrukturu.
Konferencija ENERGREEN – Od otpada do energije
