Moderan nogometaš, kandidat za četiri reprezentacije, koji je sticao iskustvo, učio u podzemlju i pokazao se bez premca kada je stigao na najbolju pozornicu
Postoji točno jedan trenutak, u tom bajnom sarabandu emocija u kojem smo uživali u Bayern München-Real Madridu, koji mjeri udaljenost između modernosti nekog nogometa i prašnjavih starina onih koji su zaglavili u davnom vremenu. Upravo taj trenutak je kada na kraju utakmice Olise skuplja Kaneovo dodavanje i odlučuje se za novi izbor. Reklo bi se filozofski izbor; više: modernitet shvaćen kao nova estetska interpretacija. Tako je u tom trenutku rezultat 3-3 jamčio minhenskom Bayernu prolazak u polufinale. Većina nogometaša na ovom planetu, da bi primili loptu, usporila bi trčanje, vjerojatno bi se gurnula prema korner zastavici, tko zna. Možda bi čekao da protivnik stigne da zaradi prekršaj. Sve ove opcije povjeravaju kronometru jamstvo sudbine koju treba sačuvati. Olise, s druge strane, izaziva tu sudbinu, postaje njezin gospodar, jedini kreator, krajnji korisnik.
