Rijeka i ove subote dolazi na Maksimir s jasnim utegom oko vrata, i rezultatskim i psihološkim. Posljednja ligaška pobjeda u Zagrebu datira još iz 2021. godine, kada je Rožmanova momčad srušila Dinamo Zorana Mamića. Od tada je prošlo deset gostovanja i pet ljeta, a učinak je porazan – osam poraza i tek dva remija. Taj niz nije samo statistika, nego i realan odraz odnosa snaga koji se, unatoč dvostrukoj kruni Rijeke prošle sezone, nije bitnije promijenio.
Ova to dodatno potvrđuje, iako na prvi pogled možda i vara. Dinamo je dobio dva od tri međusobna susreta, ali daleko od toga da su svi bili jednosmjerni. Na Rujevici je u prvom ogledu presudio konkretan i učinkovit Dinamo, koji je kaznio praktički svaku pogrešku i uzeo ponuđeno od strane glavnog arbitra. Beljo je s dva pogotka riješio pitanje pobjednika, no Rijeka je u nastavku promašila nekoliko izglednih prilika i ostavila dojam da može puno više nego što je rezultat pokazao.
Još je izraženiji taj dojam bio na Maksimiru u uzvratu. Rijeka Victora Sancheza odigrala je jednu od svojih boljih utakmica ove sezone, ravnopravno parirala, u nekim fazama i dominirala, ali je na kraju ostala praznih ruku. I taj susret ostao je zapamćen po sudačkim repovima i situaciji u kojoj je Josip Mišić, nakon guranja Lasickasa i dodatnih kontakata, prošao tek sa žutim kartonom, iako su mnogi smatrali da je izravno isključenje bilo jedina ispravna odluka. U takvom kontekstu, poraz je Riječanima još teže pao, pogotovo jer su najbliže pobjedi ove sezone bili upravo – na Maksimiru.
Treći ogled, onaj na Rujevici bez pogodaka, donio je možda i najslabiju utakmicu obje momčadi. Bez ritma, bez ideje, kao da su i jedni i drugi ostali bez energije nakon prethodnih okršaja. No i takav susret uklapa se u širu sliku – Dinamo zna odigrati koliko mu treba, dok Rijeka prečesto ostaje na dojmu.
Uoči novog dvoboja situacija za Rijeku dodatno je otežana. Momčad dolazi opterećena lošom formom i klimom koja se uvukla u svlačionicu nakon još jednog, jubilarnog desetog poraza ove sezone. Kadar je načet, nema Barišića, Barce, Devetaka, a možda ni Tonija Fruka, igrača koji je u ovim ogledima često bio ključna figura u pokušajima da se probije Dinamova obrana. Uz to, Rijeka djeluje “izraubano”, iscrpljena dugom sezonom u kojoj su ozljede i kartoni dodatno suzili ionako limitiran izbor.
U takvim okolnostima teško je pobjeći od etikete autsajdera. Dinamo, s druge strane, izgleda kao momčad koja je uhvatila ritam i koja većinu protivnika ove sezone rješava bez previše drame. Ako Modri budu i približno na tragu svojih posljednjih igara, to bi im trebalo biti dovoljno za novu pobjedu.
Ipak, nogomet rijetko trpi apsolutne zaključke. Povijest pamti da su i slabije Rijeke znale uzeti puni plijen na Maksimiru, pa ni ovu, koliko god načetu i umornu, ne treba unaprijed otpisati. Problem je što za takav scenarij treba gotovo savršena utakmica – razina koncentracije i realizacije koju Rijeka ove sezone protiv Dinama još nije uspjela uhvatiti.
U konačnici, koliko god Maksimir bio izazov, Rijeci ova utakmica možda i nije presudna u rezultatskom smislu. Borba za treće mjesto ulazi u završnicu i svaki bod jest važan, ali puno veći imperativ čeka ih već u sljedećem kolu – gostovanje u Varaždinu. To je utakmica u kojoj će se lomiti sezona, jer Rijeka jest kvalitetnija od Varaždina, dok protiv ovakvog Dinama objektivno nije favorit. Zato od ove utakmice ne treba očekivati čuda što se tiče momčadi s Rujevice. Rijeka može tražiti dobar nastup, pokušati ispraviti dojam i eventualno iskoristiti neku priliku ako se ukaže. Sve više od toga bilo bi iznenađenje. Dinamo, pak, ima jasnu računicu – nastaviti niz i još jednom potvrditi da je ove sezone, barem kada je riječ o međusobnim dvobojima, jednostavno bolji.
