Nedavno je glavni tajnik OECD-a Mathais Cormann najavio da će Rumunjskoj uputiti službeni poziv za članstvo u toj organizaciji koju hrvatski premijer Andrej Plenković predstavlja kao prestižnu i u koju nastoji uvesti Hrvatsku i time završiti pozicioniranje naše zemlje na međunarodnoj razini. Hrvatska je, međutim, ipak nešto dalje od Rumunjske u realizaciji tog ambicioznog plana, pa tako još pokušavamo privesti kraju kompletan proces kako bismo u ovoj godini ostvarili punopravno članstvo u OECD-a, pri čemu treba imati u vidu Ekonomski pregled koji je za Hrvatsku predstavljen potkraj siječnja, a preduvjet je za završetak pregovora.
Hrvatska se i dalje suočava s niskom produktivnošću u tvrtkama koje nisu u turističkom sektoru, a problem je i visok udio države u gospodarstvu, dok je Rumunjska postigla zapanjujuću konvergenciju produktivnosti s prosjekom OECD-a, što je potaknuto snažnom i uspješnom integracijom u globalne lance vrijednosti. Kada je naša zemlja posrijedi, OECD kontinuirano i neumorno naglašava potrebu za boljim upravljanjem državnim tvrtkama i poludržavnim poduzećima, što se predstavlja i kao jedan od preostalih, pa i krucijalnih izazova.
Našoj se zemlji za ulazak u OECD sugerira i širenje porezne baze kako bi se smanjilo opterećenje rada i osigurala fiskalna održivost, dok Rumunji profitiraju na nižim troškovima i visokoj produktivnosti. Čini se stoga da je Rumunjska u završnici za lipanjski poziv i ulazak u prestižnu organizaciju koja zasad ima 38 zemalja članica.
Foto: Marko Miscevic / CROPIX
Jasna potvrda
Premda u vladajućim redovima smiruju strasti tvrdeći da su i Hrvatska i Rumunjska u završnoj fazi, upućeni u tematiku podsjećaju kako su obje zemlje počele pregovore 2022.
Dio Plenkoviću sklonih sugovornika objašnjava nam kako ulazak Rumunjske u OECD jasno signalizira da je krug primanja otvoren te da su tehnički odbori OECD-a priveli kraju većinu poslova za grupu država u kojoj se nalazi i Hrvatska.
Iako svaka država vodi zasebne pregovore, to što je jedna država iz istog vala, u ovom slučaju Rumunjska, dobila pozivnicu stavlja fokus na preostale hrvatske obveze, što znači da bismo doista nakon Uskrsa mogli očekivati ozbiljniju reformu u državnim poduzećima. Ali ne treba zaboraviti ni pravosuđe, koje se često i u našem javnom prostoru spominje kao slaba točka. Hrvatska vlada, bez obzira na OECD-ov poziv Rumunjskoj, ostaje pri svojem pa će HDZ-ovci i nakon blagdana nastaviti 2026. isticati kao ciljanu godinu za završetak procesa za Hrvatsku. Upućeni kažu kako je izgledno da će Rumunjska članicom OECD-a postati već u lipnju, dok bi naša zemlja zeleno svjetlo mogla dobiti do konca ove ili početkom iduće godine, ovisno o tome koliko će brzo provesti preostala zakonskih usklađivanja.
Rumunjska je dakle trenutačno, da tako kažemo, za prsa ispred Hrvatske u završnoj ravnini. To, međutim, ne znači potpuni fijasko za Plenkovića odnosno našu zemlju, tješe se u vladajućim redovima, dodajući da je baš to jasna potvrda da je ovaj proces u finalnoj fazi. Iz rumunjskog bismo primjera trebali nešto naučiti, kažu ljudi oko Plenkovića, ili barem proučiti gdje nastaje razlika u brzini pristupanja toj međunarodnoj organizaciji.
Porezni klin
Po mišljenju upućenih, najveća je razlika u upravljanju državnim poduzećima jer su Rumunji odavno usvojili stroge zakone o korporativnom upravljanju osnivanjem AMEPIP-a, agencije za nadzor državnih poduzeća, što je OECD u ovoj fazi ocijenio kao sustav zreliji od hrvatskoga. OECD već dugo inzistira na profesionalizaciji uprava i smanjenju političkog utjecaja u državnim poduzećima kao što su, primjerice, Hrvatske šume ili HEP.
Preporuka OECD-a za Hrvatsku jasna je i u pogledu udjela u tvrtkama koje nisu od strateškog interesa – potrebno je, naime, ubrzati prodaju udjela. Osim toga, važno je ubrzati sudske procese, posebice u trgovačkim sporovima, a OECD također savjetuje digitalizaciju i specijalizaciju sudaca kako bi se ubrzalo rješavanje predmeta koji stopiraju investicije. Premda je i rumunjsko pravosuđe još pod povećalom, ta je zemlja uvela agresivnije antikorupcijske mjere koje su već pokazale mjerljive rezultate u privlačenju stranih investicija, što je OECD-u poslužilo kao dokaz funkcionalnijeg sustava. OECD Hrvatskoj savjetuje i smanjenje poreza na rad koji je kod nas visok zbog doprinosa, a problem je i niska stopa sudjelovanja starijih radnika na tržištu rada.
Kada je posrijedi tržište, Rumunji su se fokusirali na IT industriju. Njima se preporučuje da se snažnije usmjere na smanjenje regionalne nejednakosti između Bukurešta i sela, no baza rasta izvoza roba i usluga ocijenjena je otpornijom nego što je to slučaj s hrvatskim turizmom. Visoka javna potrošnja na plaće u državnom sektoru jedna je od zamjerki na hrvatski račun, ali smo zato pohvaljeni za ulazak u Schengen i eurozonu, iako je pitanje koliko su građani zadovoljni uvođenjem eura.
Gotova stvar
Rumunji pak muku muče s visokim proračunskim deficitom, međutim OECD im gleda kroz prste jer taj novac većinom završava u kapitalnoj investiciji i infrastrukturi, što znači dugoročni rast. Tako u konačnici ispada da je Rumunjska, zahvaljujući ranijoj reformi državnih poduzeća, u ovoj utakmici ipak svojevrsna pobjednica, jer se Hrvatska previše oslonila na vanjsku integraciju i bazirala svoju strategiju na euru i Schengenu, dok se u državnim tvrtkama uprava sporije profesionalizirala. Rumunjska je agresivno provela tehničke reforme javnog sektora zadržavajući porezni sustav koji snažno potiče zapošljavanje u privatnom sektoru.
Jasno je da je OECD-ova pozivnica Rumunjskoj praktički i čestitka pa se njezino članstvo smatra gotovom stvari. Sada se može očekivati da će Plenković pokušati uvjeriti javnost da Hrvatska i Rumunjska u ovoj utrci nisu ni bile protivnice. Vjerojatno ćemo sljedećih mjeseci slušati kako Hrvatska ide svojim tempom i provodi temeljite reforme. Međutim, upućeni kažu kako će se tim pričama samo pokušati izbjeći dojam poraza. Želi li uistinu realizirati svoj cilj, Plenković će se morati primiti posla. Morat će prije svega ubrzati donošenje podzakonskih akata kojima će se smanjiti politički utjecaj u upravama državnih tvrtki, što za HDZ-ovce znači početak velikih čistki.
Građane možda najizravnije dotiče to što će Plenković vrlo vjerojatno uskoro prelomiti i krenuti u potpunu implementaciju poreza na nekretnine kako bi pred OECD-om demonstrirao modernizaciju poreznog sustava. Može se očekivati da će premijer sada svoju diplomatsku aktivnost snažnije usmjeriti prema Parizu, gdje i jest sjedište OECD-a, kako bi se ciklus zatvorio prije nego što na hrvatskoj javnoj sceni tema postane naše zaostajanje za Rumunjskom, što bi za njega moglo biti neugodno.
Usporedni uspjeh
Nije tajna da je Plenković svoju politiku od početka prvog premijerskog mandata gradio na tezama da Hrvatska pod njegovim vodstvom najbrže može napredovati u eurointegracijama i međunarodnom pozicioniranju. I zaista, njemu pripadaju najveće zasluge za to što smo istodobno ušli u eurozonu i Schengen. Upravo zato, ako bi Rumunjska, koju dobar dio hrvatske javnosti doživljava kao slabije razvijenu, u OECD ušla prije Hrvatske, to bi se svakako odrazilo na Plenkovićev imidž i dovelo u pitanje njegovu retoriku o ubrzanom hrvatskom napretku, a oporbi bi otvorilo prostor za kritike zbog sporog provođenja reformi.
Za Plenkovića sve ovo znači da više nema ni vremena ni prostora za odgađanje onoga što se od njega u OECD-u traži. No kada krene u depolitizaciju državnih poduzeća, morat će se suočiti i s unutarstranačkim nemirima, jer će tim procesom izravno ugroziti brojne članove HDZ-a uhljebljene na privilegiranim položajima. Bez toga, međutim, može zaboraviti na zeleno svjetlo OECD-a. Kako se Plenković svih ovih godina javno hvalio utjecajem koji ima u Bruxellesu, pa i strateškim partnerstvom s Parizom, rumunjski ulazak i hrvatsko zaostajanje mnogi bi protumačili kao slabljenje njegova međunarodnog ugleda.
Za Plenkovića je to velik rizik pa će morati iskoristiti sav svoj diplomatski utjecaj kako bi isposlovao da Hrvatska pozivnicu dobije najkasnije do kraja ove godine. Pođe li mu to za rukom, kompletan proces mogao bi prikazati kao usporedni uspjeh, a ne kao hrvatsko kaskanje. Pristupanje OECD-u za Plenkovića je ozbiljno unutarnje političko pitanje, objašnjavaju nam upućeni u tematiku te dodaju da hrvatski premijer sada i vlastitoj i europskoj javnosti mora dokazati kako Hrvatska nije zapela u turizmu i birokraciji dok se Rumunjska uspjela transformirati u zemlju koja se pridružuje ovoj prestižnoj međunarodnoj organizaciji.
