Vale i Lija… Odnosno Moris Valinčić i Mateo Lisica. Stigli su u Dinamo prošlog ljeta iz Istre 1961, u transferima koji su iznosili nešto više od milijun eura, plus naravno i neki dogovoreni bonusi. Obojica su bili velike želje Zvonimira Bobana.
S bekom Valinčićem i kirlom Lisicom, do tada ključnim igračima momčadi s Drosine, Modri su željeli zatvoriti svoju desnu stranu kvalitetnim izborom igrača. Uspjeli su, od prve prvenstvene utakmice u Osijeku, gdje su dominirali po desnom boku i donosili asistencije za strijelce, Kulenovića i Stojkovića, kako Valinčić tako i Lisica pokazali su što znači imati brze bočne igrače toliko neophodne u današnjem nogometu. Ogroman utjecaj koji su na Dinamov start sezone pokazali su za njih novim izazovima, u Europskoj ligi. Protiv Fenerbahčea a pogotovo protiv Maccabija (gol Lisica, Valinčić asistencija), u dvije sjajne Dinamove pobjede, potvrdili su veliki potencijal i definitivno opravdali svoj dolazak u Dinamo. Izvrsno su se nadopunjavali, Modra desna strana izgledala je jako, jako dobro.
U plavom dresu su zapravo nastavili s sjajnim partijama koje su nudili u dresu Istre. Snaga desnog boka s Valinčićem i Lisicom je bila u tome što prvi pomagao drugom u ofenzivnom dijelu, odnosno što je Lisica pomagao Valinčiću u defenzivi. Valinčićeva tjelesna moć, brzina i sposobnost ponavljanja dugih bočnih trčanja potvrđena je nizom pokazatelja uspješnosti u duelima, defenzivnim reakcijama te ofenzivnim doprinosima. Mateo Lisica je pak bio najbrži igrač Dinama (to je još uvijek) i jedan od najbržih u SHNL-u… Kad se slagao udarni sastav Modrih, nije bilo dvojbe hoće li njih dvoje biti u njemu, bili su standardni. Valinčić je odmah pokazao svoje ogromne kapacitete, postao je hit-igrač, već u listopadu našao se i na pretpozivu Zlatka Dalića. Opravdane su bile priče o najboljem desnom beku, velikom osvježenju, igraču, koji će Modrima donijeti više od deset milijuna eura.
A onda, u razmaku od samo tri tjedna, dogodile su se velike neugode za Dinamov ‘istarski pogon‘. Valinčić je u Vinkovcima 27. listopada prošle godine zadobio frakturu metatarzalne kosti, Lisica je inficiran virusom mononukleoze i nestao je s pozornice 22. studenoga…
Trener Mario Kovačević našao se u neugodnoj poziciji. Prvo je tražio rješenja na desnom beku. I zamislite, pronašao ga je baš u – Lisici koji je na Valinčićevoj poziciji nakon njegove ozljede odigrao dvije utakmice, u pobjedi protiv Rijeke i porazu protiv Istre 1961. Ali tada je Lisicu dohvatila mononukloza. Pa su onda na desnom beku igrali Theophile, Pierre-Gabriel, Mikić i na kraju – Niko Galešić. Originalni stoper dobio je šansu i iskoristio je. Na vrhunski način. Galešić je dugo kod Kovačevića bio izvan planova, ali nova uloga pokazala mu se idealnom. Čekajući Valinčićev povratak, postao je prva opcija za tu poziciju. Dinamo je krenuo u proljetnu dominaciju, a Niko je u toj priči dobio vrlo bitnu ulogu. Valinčić se doduše vratio na teren, no u njegovim se predstavama vidi da još nije na onoj razini prije ozljede, nije uhvatio pravu formu. Tko zna, možda nije niti očekivao da će se trebati ponovno grčevito boriti za udarnu postavu na desnom beku. U ovom trenutku je Galešić prva opcija, a Valinčić još uvijek igrač u procesu povratka. Daleko od izdanja kakva je nudio po dolasku u Dinamo, a pogotovo daleko od pogleda izbornika Dalića.
Vratio se na teren i Mateo Lisica. Počeo igrati, ima dvije asistencije ovog proljeća. Ali teško mu je izboriti mjesto u udarnoj postavi, u formi je Bakrar, a Lisica vjerojatno još nije tjelesno spreman za veću minutažu. Ipak nam izgleda da se vratio se u boljoj formi nego Valinčić. Međutim, teško mu se kao i Valinčiću, izboriti za prvi Kovačevićev plan, jer Dinamo igra izvrsno, pobjeđuje, zabija mnogo golova, a trener Modrih ne želi ‘kopati‘ po udarnoj momčadi kojoj ide tako dobro. Na koncu, izgleda da Lisici nedostaje Valinčić, kao što Valinčiću nedostaje Lisica. Jedan i drugi su najbolji kad igraju skupa u momčadi. Sad je pitanje koliko će im Mario Kovačević pružiti prilika do kraja sezone, hoćemo li ih opet skupa vidjeti u udarnom sastavu?
