Inzistirao sam na njemu kad sam došao u Dinamo i jako mi je drago što mu se sve ovo događa. Mnogo je puta u svojoj karijeri bio podcijenjen igrač i nije mu se vjerovalo, a ja smatram da mu samo treba dati povjerenje i da će on dati najbolje od sebe – ovim je riječima nakon Dinamove pobjede nad Qarabagom Sergej Jakirović govorio o Sandru Kulenoviću.
Strateg “modrih” doista je vjerovao u 24-godišnjeg centarfora čak i onda kad su ga mnogi, ako ne i svi, navijači prvaka već bili otpisali te ga povukao iz limba kojim cirkuliraju “nedovoljno dobri” za Dinamo i ponovo mu širom otvorio vrata Maksimira. Novi heroj zagrebačkih ulica odužio mu se na najbolji mogući način; maksimalno koristeći svaku minutu na travnjaku i, napose, zabijajući golove – vrlo važne – uključujući i ove posljednje na temelju kojih bi u Dinamov poštanski sandučić mogla stići toliko željena pozivnica na raskošni banket europske nogometne elite, u kuvertu upakirana zajedno s čekom ispisanim na 30-ak milijuna eura.
Ove je sezone u četiri utakmice već pet puta bio strijelac, dok je u protekloj protivničke mreže zatresao 11 puta uz jednu asistenciju u 35 nastupa (sva natjecanja). Napravili smo mini-retrospektivu i prisjetili se svih Kuletovih pogodaka od rujna do danas, odnosno njegove transformacije od otpisanog i neželjenog marginalca do čovjeka kojem uloga “jokera” pristaje bolje nego Joaquinu Phoenixu, i koji među navijačkim pukom više ne izaziva podsmijeh i sumnju, nego dijametralno suprotno – uživa maksimalno poštovanje, uvažavanje, pa i divljenje.
Sve je krenulo početkom prosinca prošle godine na Maksimiru, kada je Kulenović u susretu 18. kola HNL-a protiv Rudeša ušao s klupe u 67. minuti, a u 76. zabio jedini gol na utakmici. Ljubičić je centrirao s lijeve strane, Kaneko vratio u sredinu, a ondje se glavni junak ove priče elegantno naklonio i glavom postigao tri boda vrijedan pogodak. Tri mjeseca kasnije, u 25. kolu, travnjak Opus Arene zagazio je tek u 86., da bi u četvrtoj minuti sudačke nadoknade ponovno odjenuo ruho džokera, bio prvi na odbijenoj lopti nakon Špikićevog udarca, te s 11-12 metara lijevom nogom probušio Malenicu, pogodio donji desni kut za 1-1 i tako spasio Dinamo od poraza u gradu na Dravi. Zabio je mladić iz Travnog već u sljedećem kolu i pobjedi protiv Slaven Belupa, u utakmici koju je počeo od prve minute, a kao prvotimac je pronalazio put do mreže i u 30., 31., 35. i 36. kolu, odnosno u pobjedama nad Goricom i Lokomotivom te još jednom Slavenom i Rudešom.
Efikasan je bio i u hrvatskom Kupu, gdje se upisao među strijelce u visokim Dinamovim pobjedama nad Ponikvama, Oriolikom i Goricom, a lice je ponovo namazao bijelom, crvenom i ljubičastom bojom onda kad je bilo najpotrebnije – u polufinalnom obračunu s Hajdukom na Poljudu. Petković je u 14. minuti tukao s vrha kaznenog prostora, Kalinić je odbio loptu, a prvi je na odbijancu bio upravo Kulenović, koji je desnom nogom s pet metara poslao loptu u mrežu i osigurao finale Kupa.
U aktualnu je sezonu zagazio još odlučniji i samopouzdaniji te je već na otvaranju ugradio dva gola u Dinamovu pobjedu nad Istrom, te je ponovo bio precizan i protiv Šibenika. Uslijedila je, potom, i potpuna eksplozija protiv Qarabaga. Kulenović je ušao u 63., a onda u 75. iskoristio sjajno dodavanje Baturine i s lijeve strane iskosa pogodio suprotnu malu mrežicu.
U 80. je akcija ponovo krenula od Baturine, a nakon Córdobinog promašaja ponovo se osmjehnuo sad već dobri stari džoker i desnom nogom zakucao pod gredu za konačnih 3-0.
