Zahra* se probudila usred noći oko 3:30 ujutro 8. travnja neposredno prije objave prekida vatre. Mogla je čuti zujanje struje. “Hvala bogu”, rekla je. “Nije nestalo struje.”
Brujanje uređaja i aparata u njezinom domu u Iranu bilo je znak da zemlja nije bombardirana kao što je obećao predsjednik Donald Trump, kada je nekoliko sati ranije izrekao neviđenu prijetnju da će potpuno uništiti cijelu iransku civilizaciju.
Ali olakšanje je bilo kratkog vijeka i odmah nakon njega uslijedio je strah.
“S jedne strane, bila sam sretna što nisu pogodili elektrane, ali odmah nakon te sreće pojavio se čudan strah. Obuzeo me neki osjećaj smrzavanja”, rekla je za The Independent. “Što će nam se sada dogoditi u njihovoj [the Islamic Republic’s] ruke? Činilo mi se kao da je taj strah brzo izbrisao radost.”
Dok se krhko primirje između SAD-a i Irana bliži kraju i priča se o otvaranju Hormuškog tjesnaca, Iranci ulaze u 50. dan nestanka interneta koji je zemlju odsjekao od ostatka svijeta. Vijesti dopiru na zapad kroz prokrijumčarene poruke, glasovne bilješke i kodirane komunikacije koje se šalju uz veliki osobni rizik.

The Independent prikupio je niz ovih rijetkih svjedočanstava o životu pod gašenjem. Sve to vrijeme dok iranska vlada provodi brutalno slamanje neistomišljenika, pogubljujući disidente i uhićujući tisuće usred najneprijateljske klime sumnje koju je zemlja vidjela godinama.
Glasovne bilješke i priče podijeljene su s publikacijom pod prijetnjom nadzora Islamske revolucionarne garde (IRGC) i strahom od odmazde.
Unutar izvještaja pojavljuje se živopisna slika svakodnevnog života običnih Iranaca, iscrpljenih gospodarskom krizom i žestokim sukobima, zbunjenih i uplašenih budućnosti.
“U početku je spajanje na internet bilo nešto što smo činili sa strahom i drhtanjem, kupujući male količine — oko jedan ili dva gigabajta”, nastavlja Zahra, majka iz Irana.
“Nas troje [in our family] spojili bi se zajedno… dovoljno za samo jednu ili dvije SMS poruke na Telegramu i čitanje nekoliko tweetova, a onda bi ta poveznica bila prekinuta.

“Svi smo primili poruke od Obavještajne organizacije IRGC-a koje to govore pod nadzorom ste jer ste otišli na internet.”
Kada je objavljen 14-dnevni prekid vatre uz posredovanje Pakistana, osjećaji diljem Irana bili su pomiješani. Zahvalni za predah od tjeskobe stalnog granatiranja, misli mnogih ljudi neizbježno su se okrenule strahu od nepromijenjene budućnosti.
Zahra kaže da se njezina sestra “osjećala tako loše i da joj je tijelo postalo toliko hladno da nije znala što učiniti dok se ne pomiri sa sobom” nakon objave prekida vatre. No njihova 73-godišnja majka bila je “izuzetno sretna” i proslavila je događaj čestitajući svojoj obitelji.
Čak i među pristašama Islamske Republike, osjećaji su pomiješani u vezi s prekidom vatre. Jedan pristaša koji ima djecu u zloglasnoj paravojnoj skupini Basij i vrlo je blizak IRGC-u navodno je bio “vrlo sretan” zbog prekida vatre”, prema Zahri. U međuvremenu, više od 100 članova ženine šire obitelji opisano je kao da su i dalje uplašeni.
Ljudi u Iranu razvili su inovativne načine da ostanu povezani s vanjskim svijetom. Koristeći Starlink veze i bezbrojne VPN-ove, mnogi plaćaju pretjerane cijene za samo 1 GB podataka. Zahra i drugi koristili su se ovim ograničenim pristupom za prosljeđivanje poruka Londonu uz veliki osobni rizik.

U međuvremenu, “bijela SIM kartica” (nazvana “krvavom SIM” karticom od strane protivnika iranske vlade) dostupna je za oko 200.000 ljudi u zemlji, ali funkcionira kao “instrument propagande”, kaže Zahra.
Ona kaže da pojedinci koji se opravdavaju zamračenjem ukazuju na činjenicu da bankarske usluge, medicinske usluge, lijekovi, zdravstvene mreže i domaća kupnja putem aplikacija kao što su Digikala i drugih dobavljača funkcioniraju glatko i bez ikakvih problema. Obrazovanje se također uglavnom nastavlja normalno.
“Prema njima, nemamo nikakvih problema u pogledu interneta jer zdravstveni sustavi, bankarstvo, kupovina i obrazovanje funkcioniraju”, kaže ona. “Ali, internet je nešto što je povezano s cijelim svijetom i ne možete iznositi taj argument ili nuditi opravdanje da nemamo problema samo zato što neke stvari funkcioniraju.”
Zahra kaže da nedostatak pristupa internetu također utječe na gospodarstvo. Najčitanije novine u Iranu objavile su da je već izgubljeno 1,3 milijarde dolara. Namirnice je teško kupiti i Zahra kaže da su otpuštanja raširena pojava. Čak i iranski državni mediji procjenjuju da će troškovi obnove iznositi oko 270 milijardi dolara, ali analitičari su rekli Wall Street Journal teško je u ovoj fazi točno procijeniti.

“Kada kažu da kupnja funkcionira, potpuno lažu. Kupnja uvelike ovisi o pretrazi Googleom. Obično ne znamo adresu trgovine i koristimo Google pretraživanje kako bismo pronašli ono što nam treba i usporedili cijene.”
Reza* je proveo dane pripremajući se za raspad struje nakon Trumpovih prijetnji da će potpuno uništiti iransku energetsku infrastrukturu i poslati je u “kameno doba”.
“Osjetio sam malo olakšanje”, rekao je The Independent. “Brio sam se da će napadi na infrastrukturu ozbiljno poremetiti svakodnevni život.”
Ali, poput Zahre, taj je osjećaj odmah pratio strah. “Zabrinut sam da bi se mogao postići sporazum bez uzimanja u obzir naroda Irana, koji dodatno ograničava njihove slobode i normalan život.”
Dodaje: “Većina ljudi oko mene osjeća se potišteno i obeshrabreno, zabrinuti su da bi rat mogao završiti a da ne donese nikakvo značajnije poboljšanje u njihovim životima.”
Govoreći putem glasovne bilješke, rekao je The Independent da osim rasprava o nuklearnom oružju i Hormuškom tjesnacu, želi vidjeti pitanja “vezana uz ljudska prava, građanske slobode i zajamčenu slobodnu komunikaciju s ostatkom svijeta” uključena u pregovore ili potencijalne sporazume. Ali obeshrabren je “maksimalističkim zahtjevima” s obje strane.

Amir*, medicinski stručnjak, rekao je da se ljudi oko njega “boje kakvo bi čudovište ovaj režim mogao postati nakon ovog rata ako se ne dogode temeljne promjene”.
“Internet bi nestao, kao što jest, i bilo bi manje slobode u svemu”, rekao je The Independent. “Ugušit ćemo se.”
The Independent također je razgovarao s članom iranske dijaspore u inozemstvu koji je bio u kontaktu s njihovom obitelji u Iranu. Kažu da se obrazovanje u školama i na sveučilištima u potpunosti preselilo na internet te da nastavnici i učenici više ne moraju izlaziti iz kuće zbog oslanjanja na domaći internet za učenje na daljinu.
No, rekli su da ta obitelj kaže da je “inflacija skočila, cijene su skočile u nebo, a osnovna dobra mnogima su nedostupna”.
Osim toga, mnogi su ljudi ostali bez posla, kažu im. Osobito oni koji rade u privatnom sektoru s brojnim tvornicama koje otpuštaju radnike. Nadalje, bombardiranja u neposrednoj blizini škola u lokalnom području izazvala su strah i zabrinutost.
Nakon primirja ulice su “oživjele”, no ovom pripadniku dijaspore član obitelji je rekao: “Sada kada je primirje nametnuto, sve više ljudi izlazi na ulice, ali stvarno smo zabrinuti što će se sljedeće dogoditi.”
Omid*, mladić koji živi u glavnom gradu, kao i mnogi drugi, ima “pomiješane” osjećaje o prekidu vatre.
“S jedne strane, primirje je uklonilo neposrednu prijetnju vojnih napada i bombardiranja, što je donijelo osjećaj sigurnosti i mogućnost da se počne ispočetka”, kaže.
“S druge strane, trenutni režim u Iranu nije napravio nikakvu značajnu promjenu, čak ni minimalnu koja bi koristila iranskom narodu, a situacija je možda postala još teža.”

Ali postoji percepcija da će se, čak i ako se postigne privremeni sporazum u nadolazećim mjesecima, “uvjeti u regiji ponovno promijeniti u skladu s voljom Izraela”.
Iran je inzistirao da Libanon bude uključen u bilo koji dugoročni sporazum o prekidu vatre, i dok je u međuvremenu postignut slab dogovor, izraelski premijer Benjamin Netanyahu jasno je dao do znanja svoju misiju poraziti Hezbollah zbog prijetnji izraelskim granicama.
Drugi osjećaju isto, kaže on: “Dio stanovništva je u stanju čekanja, očekujući vijest da rat više neće izbiti.
“Drugi dio je ožalošćen vojnim napadom na zemlju, uništavanjem industrijske i civilne infrastrukture i ubijanjem civila. A neki još uvijek imaju nadu za nastavak sukoba i kolaps sadašnjeg vladajućeg sustava.”
* Imena su promijenjena radi zaštite identiteta.

