S obzirom na to da se geopolitička arhitektura jugoistočne Azije u posljednje vrijeme mijenja, Indonezija i Sjedinjene Američke Države poduzele su važan daljnji korak u sigurnosnim odnosima kroz Veliko partnerstvo za obrambenu suradnju (MDCP), potpisano u Pentagon 13. travnja, izvještava Antara News. Za predsjednika Prabowo Subianto to predstavlja ključan trenutak za njegovu obrambeno usmjerenu administraciju: zapravo pokušaj balansiranja između visokorizične vojne modernizacije i nesvrstanih nastojanja u području energetske sigurnosti.
Formalizirano na sastanku indonezijskog ministra obrane Sjafrie Sjamsoeddina i američkog ministra obrane Pete Hegsetha, partnerstvo MDCP opisano je kao “plod desetljeća suradnje”, navodi The Diplomat. Temelji se na tri ključna stupa: modernizaciji i izgradnji vojnih kapaciteta, obuci i profesionalnom vojnom obrazovanju te zajedničkim vježbama i operativnoj suradnji.
U segmentu modernizacije, fokus je na razvoju pomorskih, podmorskih i autonomnih sustava nove generacije. Kod obuke i profesionalnog vojnog obrazovanja, Indonezija nastoji proširiti elitne programe, uključujući intenzivnije zajedničke vježbe specijalnih snaga. U području operativne suradnje planira se povećanje složenosti bilateralnih i multilateralnih vježbi, osobito programa Super Garuda Shield.
Zanimljivo, Hegseth je upitio primjedbe jer je Jakarta u jednom trenutku odlučila da ipak neće sudjelovati u američkom Odboru za mir (BoP) i Međunarodnim stabilizacijskim snagama (ISF) za Gazu. Većina stanvnika Indonezije su muslimani (preko 85%) i to je država s najviše muslimana na svijetu, njih čak 240 milijuna. Naklonost stanovništva prema Americi nije ni blizu na visokoj razini.
Zašto baš sada?
Analitičari ističu da Indonezija vodi sofisticiranu dvostruku diplomatsku strategiju, dodatno opterećenu energetskom krizom 2026. godine. Jačanje odnosa sa supersilama dio je nastojanja da osigura vlastitu sigurnost u sve nestabilnijem okruženju.
Uz SAD, Prabowo se u Moskva sastao i s Vladimir Putin, nastojeći osigurati svojevrsno “visokotehnološko sigurnosno osiguranje”, a sve uz pokušaj da se ne naruši nesvrstana pozicije Jakarte.
Takav pristup ima i vrlo praktičnu dimenziju zadnjih tjedana: nestabilnost u Hormuški tjesnac redovito podiže cijene nafte iznad 100 dolara po barelu. Suradnjom s Rusijom Prabowo pokušava osigurati kratkoročne isporuke energenata, dok se američko partnerstvo koristi za dugoročno pomorsko odvraćanje, prije svega od Kine. No, zanimljivo je da Indonezija čak i s Kinom održava i produbljuje ekonomsku suradnju. Zanimljivo je da 80% sirove nafte koja ide za Kinu prolazi kroz uzak Malajski prolaz uz obalu Indonezije.
Ipak, tajming izaziva pitanja. Indonezija produbljuje veze sa SAD-om u trenutku kada raste domaći politički pritisak da se distancira od američkih inicijativa, osobito nakon nedavnih američko-izraelskih napada na Iran.
23.2 million barrels of oil per day flow through the Strait of Malacca.
80% of China’s crude oil imports pass through it.
The US just locked down a Major Defense Cooperation Partnership with the country that controls its southern shoreline.
Hegseth hosted Indonesia’s Defense… https://t.co/k5jIn5zPUk pic.twitter.com/ixVSNpFWdE
— Armaan Sidhu (@realarmaansidhu) April 14, 2026
Modernizacija tehnologijom nove generacije
MDCP posebno naglašava suradnju u visokotehnološkim pomorskim i podvodnim sustavima. To je ključno s obzirom na kontinuiranu prisutnost Kina u Sjevernom Natuna moru. Jakarta pritom nastoji iskoristiti američku tehnologiju za razvoj kapaciteta održavanja, popravka i remonta (MRO).
Istodobno, proširenje obuke specijalnih snaga ostaje osjetljivo pitanje zbog ranijih kontroverzi vezanih uz ljudska prava u Indoneziji. Sama finalizacija sporazuma sugerira da su SAD spremne zanemariti dio tih zamjerki (ništa novo za SAD) kako bi osigurale strateško uporište u Indo-Pacifiku.
Kako bi naglasio stratešku autonomiju, Prabowo je posjet Pentagonu upario s još jednim posjetom Rusiji, trećim u manje od godinu dana. U Moskvi je istaknuo konstruktivnu ulogu Rusije u globalnom poretku te potrebu za jačanjem suradnje u energetici i gospodarstvu.
Indonezija je pozvana na KazanForum i INNOPROM što dodatno sugerira da Moskva Indoneziju vidi kao ključni most prema globalnom Jugu, unatoč njezinu približavanju Zapadu.
Rizici i domaća trenja
Sporazum MDCP je već izazvao negativne reakcije u javnosti. Kritičari spominju smrt trojice indonezijskih mirovnjaka u Libanonu te napade na Iran, što je pojačalo pritisak dijela društva da se smanji suradnja sa SAD-om.
Ipak, simbolična dimenzija sporazuma sugerira da je riječ prije o postupnom proširenju postojećih programa nego o radikalnoj promjeni. U pozadini se, navodno, vode i rasprave o potpunom pristupu američkih vojnih zrakoplova indonezijskom zračnom prostoru, što dodatno komplicira političku situaciju.
Zaokret najmoćnije zemlje jugoistočne Azije: Nabavljaju kineske lovce J-10C
