Gledali smo pravi derbi, utakmicu punu preokreta i s previše nervoze što je rezultiralo i obiljem jedanaesteraca, pa na koncu i crvenim kartonom. Prvo poluvrijeme u tom smislu nije previše obećavalo, inzistiralo se na čvrstom bloku, ali kasnije su se počele nizati zanimljive situacije i bilo je do kraja rezultatski neizvjesno. Rekao bih da ni Mario Kovačević niti Victor Sanchez na kraju neće biti nesretni podjelom bodova. Dinamo se na koncu vratio u meč pokazavši pobjednički mentalitet, a Rijeka je u većem dijelu utakmice bila ravnopravan suparnik i ovaj rezultat joj daje sigurnost uoči finala kupa.
Premda se u najavama puno tinte potrošilo na taj očiti hendikep gostiju u vidu nekolicine ozlijeđenih igrača, ja sam bio prilično siguran da se to na terenu neće bitnije osjetiti. Točno je da je Toni Fruk igrač koji donosi dimenziju više Rijeci, on je i kreativac i strijelac, ali ovako su priliku dobili neki trkački moćniji igrači, momčad se presložila na drukčiji način i djelovala je motorički moćno. Viđali smo to i ranije, jer Fruk je već početkom sezone propustio dobar broj utakmice. Osim toga, neki su drugi igrači osjetili da im se pruža prilika popuniti tu prazninu i nametnuti se kao lideri na lopti. U prvom redu mislim na Tiaga Dantasa, koji je pokazao da može biti lider u sredini terena i opasnost u posljednjoj trećini.
Rijeka se u utakmicu vratila nakon što joj je Sergio Dominguez neopreznim startom poklonio jedanaesterac. Pričao sam već više puta o mladom Španjolcu. Nema dvojbe da posjeduje potencijal, odigrao je on ove sezone puno dobrih, čak i jako dobrih utakmica, ali i dalje mu se događa da ozbiljno zariba u procjeni situacije. Osim jedanaesterca bilo je još nekoliko situacija u kojima je trebao bolje reagirati. Ako u obzir uzmemo njegovu mladost, sve je to dio školovanja i odrastanja. Dominguez će biti bolji. Meni koji sam bio ‘old school‘ stoper i pokušavao učiti od Sergija Ramosa ili Nemanje Vidića, dakle igrača kojima su obrana i čuvanje vlastite mreže bili apsolutni prioritet, malo je teško ocjenjivati današnju generaciju stopera. Od njih se očekuje da budu jaki na lopti, dobri u iznošenju, a Dominguez je na tom planu jak.
Dinamo je u subotu, kao i u većem dijelu ovog proljeća, jurio na Beljin pogon. On je tipični igrač šesnaesterca, kazneni prostor je njegov dnevni boravak, ali ovdje ipak volim staviti stvari u kontekst. Beljine su brojke impresivne, no hrvatska liga danas ne može biti mjerilo jer je, barem iz moje perspektive, trenutačno preslaba. Dinamo je uvjerljivo najjači, a ostali su klubovi su nekonkurentni, kvaliteta je blago rečeno – upitna. Beljo je fantastičan finišer, međutim, mora popraviti igru u ostalim segmentima. U velikim ligama, a logično je da se rasni golgeter poput njega vidi u tom društvu, najbolji napadači jure bez prestanka, ‘gargaju‘ na terenu, svojom povratnom trkom ne daju suparniku disati niti razvijati igru.
Ako je ovaj derbi nešto značio u smislu uvertire za finale kupa, moj je dojam da je Dinamo pokazao manje-više sve čime raspolaže u ovom trenutku. Ima tu i ritma, i dobrih akcija i kreiranih prilika. Rijeka na drugoj strani ima još nekih skrivenih potencijala i može odigrati ravnopravno s plavima u borbi za Rabuzinovo sunce.
