Osjetljivu ženu, koja pati od višestrukih zdravstvenih problema i demencije povezane s alkoholom, starački dom u Ohiju “bacio” je u sklonište za beskućnike, što je natjeralo osoblje da pozove vatrogasce.
Žena, koja je bolovala od dijabetesa, imala je prijelom tibije i bila je inkontinentna, stigla je u sklonište noseći “veliku torbu lijekova”.
Savezni inspektori iz Centra za medicinsku skrb i medicinske usluge (CMS) dokumentirali su incident nakon inspekcije 3. kolovoza 2023., ističući da ženi “nije bilo jasno što se događa, bila je uplašena i nije bila sigurna tko ju je tamo ostavio.”
Rehabilitacijski i medicinski centar Eastland u Columbusu prisilno je otpustio ženu nakon što je uhvaćena kako pije pivo u ustanovi. Dok je osoblje navodno tražilo krevet za rehabilitaciju ovisnosti, nijedan nije bio odmah dostupan.
Osoblje Eastlanda nije uspjelo kontaktirati županijski psihijatrijski odbor za alternativni smještaj prije nego što su je odveli u sklonište, gdje se suočila s listom čekanja od oko 100 ljudi.
Ovaj incident naglašava uznemirujući trend, koji su stručnjaci opisali kao rijedak, ali sve češći, gdje domovi za njegu prebacuju medicinski osjetljive pacijente u skloništa za beskućnike. CMS, koji financira većinu skrbi u domovima za starije i nemoćne u SAD-u, prije je krivio Eastland i šest drugih ustanova za sličnu praksu otpuštanja posljednjih godina.
Sklonište je prvo odbilo primiti ženu, ostavljajući je vani na kasnoljetnoj vrućini. Osoblje je na kraju popustilo, pustivši je da sjedi u predvorju s čašom hladne vode dok su pozvali gradski tim za brzu reakciju, uključujući vatrogasce i socijalnog radnika.
Ni Eastland ni inspektori CMS-a nisu mogli locirati ženu do trenutka kada je izvještaj objavljen.
“Osim toga, događaji o onome što se dogodilo u centru za oporavak od ovisnosti ili kako/zašto je štićenik #83 završio u prihvatilištu za beskućnike… nije se moglo utvrditi jer ustanova nije mogla pružiti nikakve dodatne informacije u vezi sa štićenikom #83”, stoji u izvješću inspekcije.
Administrator u Eastlandu odbio je odgovoriti na telefonske pozive u vezi s inspekcijom. Osoblje ustanove odbilo je pružiti kontakt informacije za Garden Healthcare, korporativnog vlasnika staračkog doma, koji upravlja s pet drugih ustanova, prema podacima CMS-a. Ne objavljuje nikakve podatke za kontakt na internetu.
Većina pacijenata u ovakvim situacijama su stariji, beskućnici, nezaposleni i nemaju mreže podrške obitelji ili prijatelja koji bi ih mogli provjeravati, prema Chipu Wilkinsu, koji vodi gradski program Ombudsmana za dugotrajnu skrb grada Daytona, koji djeluje kao pravni zagovornik pacijenata na dugotrajnoj skrbi.
“Počinjemo se sve više baviti time. Objekti se tako pomno nadziru na otpustima, ali ipak ih pokušavaju poslati u bolnice i ne primiti ih natrag. Ili ih ostaviti u skloništima za beskućnike”, rekao je u intervjuu.
“Rekao bih da je sigurno došlo do porasta u posljednjih šest mjeseci.”
Leilani Pelletier, državna pravobraniteljica, rekla je da nema spreman pristup podacima koji bi mogli potvrditi jesu li otpuštanja u skloništa za beskućnike učestalija u cijeloj državi.
Ali zdravstvena skrb podložna je makroekonomskim silama poput inflacije kao i drugi sektori gospodarstva. A Medicaid, koji plaća većinu njege, pod sve većim je pritiskom troškova jer su federalni zakonodavci smanjili sredstva za program.
Izazovi s kojima se ustanove za njegu u Ohiju suočavaju odražavaju širi i zabrinjavajući trend koji utječe na ustanove diljem zemlje, rekao je Scott Wiley u izjavi, izvršni direktor Ohio Health Care Association, industrijske trgovačke grupe.
“Ovaj problem raste kako se sve više stanovnika suočava s nestabilnim smještajem”, rekao je. “Potrebni su državni nadzor i resursi kako bi se problem riješio na većoj razini kako bi se pronašla značajna, dugoročna rješenja za Ohioance koji se bore s beskućništvom. To će zahtijevati pristup suradnje koji jedan pružatelj usluga ustanove za njegu nije u stanju samostalno upravljati.”
Ured državnog pravobranitelja dobiva kopije svakog prisilnog otpuštanja iz staračkog doma u Ohiju. Jedna od prvih stvari koju provjeravaju, rekao je Wilkins, je predloženo mjesto pražnjenja.
Otpuštanje iz skloništa za beskućnike prioritetni su slučajevi jer gotovo uvijek nisu sigurni, rekao je. Ne mogu upravljati s 10 do 20 lijekova koji bi im mogli trebati dnevno. Neki se oslanjaju na invalidska kolica ili hodalice.
“To uvijek završi kao užasno iskustvo za pojedinca jer će otići u sklonište, a obično će ih u roku od dva do tri dana sklonište poslati u bolnicu jer ne mogu zadovoljiti svoje potrebe”, rekao je Wilkins.
Problemi često potječu od osiguravatelja, uključujući Medicaid i Medicare, koji su ukinuli beneficije stanovnika. Ponekad se u objektima navodi agresivno ponašanje ili uporaba supstanci.
Skloništa za beskućnike nisu izgrađena za primanje medicinski osjetljivih pacijenata. To nisu medicinski centri. Neki od štićenika mogu zahtijevati da se popnu na gornji ležaj, što je težak zadatak za starije pacijente.
Marcus Roth, direktor komunikacija Koalicije za beskućništvo i stanovanje u Ohiju, rekao je da ta praksa skloništa stavlja u tijesnu poziciju. Oni se brinu o populaciji s kojom nisu opremljeni, ali su također de facto sigurnosna mreža.
“Sustav skloništa za hitne slučajeve, u onoj mjeri u kojoj ga imamo, često je jedina dostupna stvar kada druge intervencije ne funkcioniraju”, rekao je.
Pelletier je u intervjuu naglasio da su takva prisilna otpuštanja u skloništa protiv želja korisnika rijetka. Ipak, procjenjuje da oko 13.000 Ohioana bude otpušteno iz staračkog doma svaki mjesec.
Starački domovi, rekla je, imaju zakonsku obvezu osigurati da su otpusti “sigurni i primjereni”. A nije na objektima, rekla je, da jednostrano odlučuju kamo će osoba ići.
Je li sklonište “sigurno i prikladno” pitanje je koje se odnosi na činjenice. Pelletier je rekao da postoje slučajevi u kojima bi to moglo biti, ovisno o potrebama štićenika i mogućnostima skloništa. To je vrsta stvari na koju se ombudsmani osvrću kada pregledavaju razrješnice.
“Pravi problem je kada su ljudi otpušteni u prihvatilište za beskućnike, a nije bilo nikakvog rada ili istrage o tome bi li to bilo sigurno ili primjereno otpuštanje”, rekla je.
Nije bilo važno što je njegov pacijent bio dijabetičar i borio se s kontrolom šećera u krvi. Kao ni njegova povijest glaukoma, katarakte ili sumnje na autizam, kao ni njegovo 22 godine boravka u staračkom domu.
Ono što je bilo važno je da je njegovo osiguranje prestalo plaćati, a Laurels iz Hillsboroa su htjeli da ode, prema CMS inspekciji objekta od 29. prosinca 2025. Ustanova je prodana u srpnju 2025. i preimenovana u Hillsboro Health and Rehab, ali državni i savezni zapisi odražavaju prethodni naziv.
Muškarac je inspektorima CMS-a u intervjuu rekao da mu osoblje staračkog doma nikada nije reklo da ga odvode u sklonište za beskućnike.
Savezni zakon kaže da štićenici domova za starije osobe moraju dobiti obavijest najmanje 30 dana prije otpusta, osim hitnih zdravstvenih i sigurnosnih slučajeva. Ali pacijent u Hillsborou, koji nije identificiran u istrazi, nije ga dobio. Prema njegovom bivšem cimeru, osoblje ustanove krivo je predstavilo otpust, tvrdeći da će on ići u stan za socijalnu skrb, a ne u sklonište za hitne slučajeve u koje će ga smjestiti samo do 90 dana.
Čovjek nije bio naučen kontrolirati svoje lijekove i pojavio se u skloništu bez igala za korištenje. Borio se da vidi sa svojom mrenom. Nije imao vozačku dozvolu, rodni list ili druge dokumente koji bi mu bili potrebni za posao, prihode ili stanovanje.
“Ne mogu vjerovati da bi nekoga tako isprljali”, rekao je pacijentov cimer inspektorima CMS-a.
Hillsboro je, preko recepcionarke koja je odbila dati svoje ime preko telefona, odbio komentirati, ali je rekao da je objekt sada u “znatnoj mjeri” s državom.
U nekim od ustanova koje navodi CMS, davatelji usluga navodno nisu osigurali da pacijenti dobiju svoje lijekove jer su otpušteni u skloništa za beskućnike. Neki nisu dali pacijentima otkazni rok od 30 dana prije prisilnog otpusta.
Meadowbrook Manor, u okrugu Trumbull, tražio je otpuštanje pacijenta s nizom dugotrajnih bolesti i poviješću upotrebe supstanci i beskućništva, prema inspekciji od 8. srpnja. Dobio je otkazni rok od 30 dana, ali je bez obzira na to 20 dana kasnije poslan u sklonište.
Dobio je lijekove za dva tjedna, ali bez recepata, liječničkih pregleda ili plana njege. Osoblje skloništa identificiralo je “neusklađenost” s obzirom na to da je čovjek imao problema s hodanjem i nije se mogao popeti ljestvama da dođe do gornjeg ležaja, kako to ustanova zahtijeva.
Osoblje Meadowbrooka odbilo ga je primiti natrag.
U New Lebanon Rehabilitation and Healthcare Center, osiguravatelj je jednoj ženi poslao pismo o raskidu zbog liječenja niza neuralnih i spinalnih poremećaja, plus depresije i artritisa.
Iako je imala pravo na otkazni rok od 30 dana, ustanova joj je dala otprilike 24 sata prije otpuštanja u sklonište za beskućnike. Ravnatelj socijalne službe ustanove rekao je da ne zna kamo je žena zapravo otišla, samo da ju je pokupio prijatelj.
