A žena koja je bila mučena u jednom od zloglasnih ujgurskih logora u Kini, žestoko je napala Sir Keira Starmera, optužujući ga za “nepoštivanje ljudskih prava” odobravanjem planova za kinesko mega-veleposlanstvo u Londonu.
Sayragul Sauytbay, etnička Kazahstanka koja kaže da je svjedočila ozbiljnim zlostavljanjima kada je bila prisiljena raditi u jednom od kineskih logora za interniranje Xinjiang, optužila je britanskog premijera da daje prednost gospodarskoj i političkoj dobiti nad međunarodnim pravom.
“Nedavne aktivnosti aktualne britanske vlade ostavile su nas u dubokoj tjeskobi i strahu”, rekla je, dodajući da Britanija “nema pravo govoriti o slobodi i demokraciji” s obzirom na njezine napore da ojača svoj odnos s vladom predsjednika Xi Jinpinga.
Aktivist, koji živi u Švedskoj, sada je potpredsjednik vlade u egzilu Istočnog Turkestana. Godine 2020. pokrenula je tužbu pred Međunarodnim kaznenim sudom (ICC) optužujući kineske dužnosnike za genocid i zločine protiv čovječnosti, nakon što je pobjegla iz Kine 2018. godine.
Prije šest godina odlikovana je kao jedna od ‘Hrabrih žena 2020’, primivši nagradu u Washingtonu, DC od prve dame Melanije Trump i tadašnjeg državnog tajnika Mikea Pompea, koji su prepoznali njezinu “hrabrost” i ulogu u inspiriranju drugih bivših zatvorenica da ispričaju svoje potresne priče.
Govoreći s The Independentdetaljno je opisala teška zlostavljanja u kineskim logorima i podsjetila na strahote tzv. “crne sobe” u kojoj su zatočenici mučeni.
Usred noći u siječnju 2017. gđu Sauytbay prvi su put pritvorile vlasti u Xinjiangu, autonomnom teritoriju poznatom kao Istočni Turkestan od strane nekoliko turskih etničkih manjinskih skupina, uključujući Ujgure i Kazahe.
Kaže da su je ispitivali na temelju činjenice da ima obitelj u Kazahstanu, nakon što su njezin suprug i dvoje djece emigrirali i dobili kazahstansko državljanstvo godinu dana ranije.
Gospođa Sauytbay bila je puštena na slobodu nekoliko mjeseci, kada su joj u studenom 2017., kaže, stavili povez na oči i odveli je u zatočenički logor u autonomnoj prefekturi Ili Kazakh, kamp od oko 2500 ljudi, gdje joj je naređeno da radi kao instruktorica kineskog jezika.
Osnovani 2010-ih, kampovi su vidjeli više od milijun etničkih Turaka zatočenih u, kako ih Peking opisuje, “centrima za strukovnu obuku” osmišljenim za borbu protiv terorizma i vjerskog ekstremizma.
Mnogi su pritvoreni iz lažnih razloga, uključujući prakticiranje vjere, putovanje u inozemstvo ili otvoreno pokazivanje različitog kulturnog identiteta. Grupe za zaštitu ljudskih prava osudile su ova pritvaranja, ističući da se ona odvijaju bez suđenja.
U logoru, gospođa Sauytbay kaže da je svjedočila užasnom zlostavljanju zatočenika.
“Oni sudjeluju u svim oblicima torture nad zatočenicima, uključujući i psihičku i fizičku torturu”, rekla je. “Rutinski siluju žene. Svjedočio sam i grupnim silovanjima vlastitim očima.”
Ona kaže da je u logoru postojala “crna soba”: mračna ćelija bez ikakvih kamera u kojoj su stražari daleko od pogleda vršili torturu nad zatočenicima.
Unatoč svojoj ulozi učiteljice, gospođa Sauytbay bila je podvrgnuta istom nehumanom tretmanu.
“Ne možete razgovarati, ne možete plakati, ne možete se smiješiti – čak i kao instruktor, ne možete razgovarati sa zatočenicima osim ako ih ne želite poučiti”, prisjetila se.
Kad je stigla jedna grupa novih zatvorenika, starija Kazahstanka je plačući otrčala gđi Sauytbay. Zagrlila ju je i rekla joj da nije počinila nikakav zločin. Zbog razmjene je bila mučena.
“Nekoliko sati su me tjerali da sjedim na električnoj stolici. Tukli su me. Mislio sam da ću umrijeti. Onda sam se, nakon što su me pretukli, onesvijestio. Probudio sam se u 6 ujutro na znak alarma logora i uštinuo sam se da vidim jesam li samo sanjao ili sam živ.”
Silovanje je, dodala je, bila “vrlo česta pojava” u logoru, a zatvorski čuvari su uzimali “koju god ženu vole”.
‘UK je licemjerna’
Kazahstanci i Ujguri, rekla je gđa Sauytbay, nekoć su u Ujedinjenom Kraljevstvu tražili “nadu i pomoć”.
No posljednjih mjeseci Downing Street je nastojao popraviti napete odnose između Ujedinjenog Kraljevstva i Kine – unatoč stanju ljudskih prava u Pekingu i njegovim savezima s Rusijom i Iranom.
Premijer se založio za “sofisticiraniji” odnos s kineskom vladom dok je boravio u značajnom posjetu Pekingu u siječnju, naglašavajući financijske prednosti poboljšanog odnosa s drugom po veličini svjetskom ekonomijom.
Nekoliko dana prije posjeta, Ujedinjeno Kraljevstvo je odobrilo kontroverzni plan za kinesko mega-veleposlanstvo u Londonu, koji su mnogi kritizirali kao rizik za nacionalnu sigurnost.
Procjena gospođe Sauytbay o vladi Sir Keira bila je oštra.
“Starmer ne poštuje ljudska prava. On ne poštuje međunarodno pravo i obveze, jer ljudska prava moraju imati prioritet nad svim stvarima, nad ekonomskim i političkim dobicima”, rekla je.
“Svaka država ima zakonske obveze koje je potpisala pred međunarodnim pravom, da će dati prioritet i poštovati ljudska prava.
“Ako to ne poštuju, onda nemaju pravo govoriti o slobodi i demokraciji u drugim dijelovima svijeta. Stoga želim istaknuti ovo licemjerje britanske vlade kada su u pitanju naši ljudi.”
‘Još uvijek se ne osjećam sigurno’
Nakon gotovo šest mjeseci boravka u jednom od zatočeničkih logora, gospođa Sauytbay službeno je otpuštena iz svoje uloge u dječjim vrtićima.
Bilo je samo pitanje dana kada će joj se kineske vlasti vratiti na vrata. Opet je zatočena i ispitivana usred noći i rečeno joj je da će se vratiti u logore na tri godine na “preodgoj”.
“Znala sam da ako se vratim u logore kao zatočenica, neću preživjeti. Umrijet ću. Vidjela sam mnogo ljudi kako tamo umiru. Pa sam odlučila riskirati, pobjeći u Kazahstan, barem pokušati vidjeti svoju djecu”, prisjeća se.
U Kazahstanu je uhićena i osuđena zbog ilegalnog prelaska granice, te joj je izrečena uvjetna kazna od šest mjeseci.
Nakon što je Kazahstan odbio njezin zahtjev za azilom, gospođa Sauytbay je pobjegla u Švedsku, gdje sada živi nakon što joj je odobren azil. Udaljena je 4500 km od kuće – ali ne osjeća da se doista oslobodila prijetnje koju predstavlja kineska vlada.
“Ne osjećam da sam 100 posto sigurna”, rekla je. “KPK ima veliki doseg. Ima agente u svim tim zemljama. Ona je u stanju koristiti svoj utjecaj i meku moć da postigne svoje i zastraši i ušutka ljude.
“Sve veći utjecaj KPK u demokratskim nacijama nije samo prijetnja sigurnosti tih nacija, već je i prijetnja demokraciji, i to je vrlo ozbiljno pitanje s kojim se treba suočiti.”
The Independent je kontaktirao Ministarstvo vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva i Ministarstvo vanjskih poslova Kine za komentar.
