Viktor Orban više nije u poziciji glavnog političkog disruptora Europske unije, a njegova uloga “kralja veta” sada ostaje upražnjena u trenutku kada se Bruxelles suočava s nizom osjetljivih odluka koje i dalje zahtijevaju jednoglasnost. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nije gubila vrijeme ovog tjedna nakon Orbánovog poraza, sugerirajući promjene u pravilima glasanja EU-a kako bi se izbjegla buduća blokiranja.
Godinama je energični mađarski premijer koristio svoj veto kako bi blokirao ključne inicijative, najpoznatije onu o potpori EU-a Ukrajini. Nakon uvjerljivog poraza na izborima, uskoro će ga zamijeniti Péter Magyar, političar desnog centra koji je signalizirao spremnost za bližu suradnju s Bruxellesom, no kakva je situacija s Hrvatskom?
Hrvatska i Mađarska opterećene su latentnom napetošću u međusobnim odnosima još od pretprošlog desetljeća, a glavni i jedini dugotrajno kritičan razlog za to jest pozicija naftne kompanije Ina u grupaciji Mol. ‘Ideja o vraćanju Ine je iluzorna, a ključni problem s tim poduzećem ionako se tiče upravljanja njime, s obzirom na način stjecanja vlasništva, odnosno upravljačkih prava’, rekao je DW-u Božo Kovačević, bivši hrvatski diplomat i ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja RH.
‘Neće biti promjena’
‘Iz dosadašnjih Magyarovih izjava može se naslutiti da u pogledu Ine, a pretpostavljam i Hernadija, neće biti promjena u mađarskoj politici. Novi premijer izjavio je da je taj problem ‘kompleksan’, pa je očito da nije sklon zaokretu. I dalje ostaje pitanje poslovanja Ine. Molova politika dosad je bilo ignoriranje hrvatskog interesa, zbog čega je ugašena rafinerija u Sisku. Iz razloga tržišne koristi Mola i mađarskih rafinerija, dakle. A da nije bilo tako, ne bismo se ni osvrtali na to koji suvlasnik posjeduje više dionica’, procjenjuje Božo Kovačević.
Da RH nema kontrolu nad Inom ni puni suverenitet nad vlastitom proizvodnjom plina zbog kombinacije loših ugovora iz prošlosti, izgubljenih arbitraža i hrvatske institucionalne slabosti, smatra pak Ana-Maria Boromisa iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu.
Ona također smatra da s Orbanovim silaskom s vlasti nipošto ne prestaju problemi za hrvatski energetski suverenitet. Po mišljenju ove znanstvenice s posebnim fokusom na energetiku i klimu, pitanje kontrole nad Inom valja zamijeniti jednim važnijim koje sadržajno nadilazi spor oko te kompanije.
Energetska sigurnost
‘Naime, kako osigurati energetsku sigurnost, održivo upravljanje resursima i sposobnost države da vodi energetsku tranziciju u razdoblju duboke tržišne neizvjesnosti? Drugim riječima, kako postići da Hrvatska više ne ovisi o jednoj kompaniji nad kojom nema stvarnu kontrolu”, pita se Boromisa.
Takav djelomični povrat energetskog suvereniteta sadržavao bi, prema njezinu viđenju, manje simbolike i vlasništva, a više sustava i upravljačkih kapaciteta. ‘Pokušaj uspostave većinskog vlasništva i upravljanja nad Inom izuzetno je financijski i pravno zahtjevan i zato povezan s velikim rizicima. Lako bi se mogao pretvoriti u emotivno ili revanšističko pitanje, što teško može biti temelj odgovorne hrvatske energetske politike i stabilnih odnosa RH s Mađarskom. No to ne znači odustajanje od kontrole nad ključnim energetskim funkcijama’, ističe Boromisa.
‘U uvjetima tržišne neizvjesnosti i još nedovoljno razvijenih kapaciteta obnovljivih izvora, Hrvatska bi mogla koristiti prirodni plin kao tranzicijsko gorivo i u postojećim okolnostima, što je zajednički sigurnosni interes Hrvatske i Mađarske. U tom okviru mogla bi uspostaviti i svojevrstan sigurnosni paket’, istaknula je Ana-Maria Boromisa za DW.
