Kada je Dimitri Legbo na startu derbija povjerovao da je virtuoz Dimitri Payet, nonšalantno ušao u dribling, predao posjed Monsefu Bakraru i pet sekundi kasnije svjedočio kako Martin Zlomislić vadi loptu iz mreže, mnogi su navijači Rijeke povjerovali da upravo počinje rekvijem za Vicotra Sancheza. Rano je zamirisalo na golijadu nalik onoj nedavnoj 0-4 u Velikoj Gorici, a još jedno slično poniženje Španjolac na klupi hrvatskog prvaka ne bi preživio.
Već desetak minuta poslije ozlijeđeni Anel Husić je morao van s terena, a dojučerašnji šampion se pokošen brojnim izostancima zgrbio poput Quasimoda. Rezultatski karambol se činio neizbježnim, ali je onda umjesto malodušnosti i porcije stigla reakcija, koja daje do znanja da momčad i dalje posjeduje moral te da je lojalna treneru čiji se kredit posljednjih tjedana počeo ubrzano topiti. Sanchez ima čudnu, zbunjujuću sezonu: u javnosti njeguje imidž trenera za ambiciozne klubove i velike stvari, ali zapravo vozi cik-cak, rotira grozničavo kao košarkaški stručnjak u potrazi za idealnom petorkom i testira strpljenje predsjednika Damira Miškovića. Premda je u SHNL-u zaostao svjetlosnu milju za Dinamom, neće biti senzacija ako sezonu zaključi pobjednički, podižući Rabuzinovo sunce.
Da mu posao ovih dana nije lak, shvatit ćete čim bacite oko na opseg renovacija u koju se upustio po dolasku. Kada je Mario Kovačević krajem svibnja prošle godine kao trener Slavena Belupa došao čestitati Rijeci na tituli, šampion je istrčao u sastavu: Zlomislić – Oreč, Majstorović, Radeljić, Devetak – Petrović, Selahi – Janković, Fruk, Djouahra – Čop. Jedanaest mjeseci kasnije uža je obrana i dalje na svojem mjestu, ali sve preko centra je zapravo otvoreno gradilište. Ako na igralištu nema Tonija Fruka kao ideologa igre i tihog lidera, momčad upada u krizu identiteta. Tko će iskoračiti i povezati redove? Postoji li uopće u rosteru takav kalibar?
U subotu je Tiago Dantas osjetio poziv i preuzeo dirigentsku palicu, dokazujući da u njemu čuči potencijal ‘desetke‘, iako sezonu odrađuje u ulozi povučenijeg veznog igrača. Portugalac se još prije četiri godine u dresu PAOK-a najavio kao veznjak s nosom za gol, zabio je pet za momčad iz Soluna, da bi ga u međuvremenu golgeterski apetit potpuno napustio. U Osijeku je za cijelu prošlu sezonu postigao samo jedan gol uslijed čega je završio u igračkom registratoru s radnim naslovom ‘velik promet, mala zarada‘. Sa dva realizirana jedanaesterca u Maksimiru 25-godišnjak je u subotu upravo okrenuo brojčanik stigavši do već desetog pogotka u kampanji. Dio zasluga za ovu renesansu svakako pripada Sanchezu.
– Moja sezona? Jako dobra, najbolja u karijeri, što pokazuju i brojke. Imam samopouzdanja, dali su mi ga i trener Đalović, a nakon njega i Sanchez. A što se derbija tiče, ovaj je rezultat nepravedan za nas. Zaslužili smo više od boda, ali pokazali smo zajedništvo i dobar duh. Ljepota je ove momčadi što računa na sve igrače – optimističan je Dantas na ulazu u posljednje zavoje sezone.
Premda će fokus izoštravati na finalu Hrvatskog kupa (13. svibnja, Opus Arena), kalendar sugerira da Rijeka ne može previše taktizirati. U mačevanju za treće mjesto već u sljedećem kolu Sanchez je pritisnut imperativom, jer gostuje u Varaždinu koji želi ovjeriti europsku vizu. Odmah nakon toga na rasporedu je uvijek žestoki Jadranski derbi. Kao zagovornik čestih rotacija 50-godišnji strateg bi miksao momčad neovisno o zdravstvenom biltenu igrača, a sada mu previše ozljeda i suspenzija ne ostavlja previše manevarskog prostora. Mora se raširiti i aktivirati igrače s klupe i pričekati da se Fruk kao jedini reprezentativac što prije vrati iz ozljede.
– Odigrali smo dobru utakmicu, odlično se branili protiv Dinama koji zna kreirati puno prilika. Držali smo se plana i nakon rano primljenog gola zbog čega smo nagrađeni ovim važnim bodom. Nedostaje nam Fruk, nadamo se da će se vratiti što prije, jer on je ipak naš najbitniji igrač – zadovoljan je Sanchez.
