Robert Graf pogledao je uživo jednu utakmicu u Koprivnici i odmah skinuo “carevo ruho” s SHNL-a, Poljak je upro prstom u ono što se mnogi prave da ne vide. Napisali smo brojne tekstove o niskom intenzitetu igre, kaskanju po tom pitanju za Europom i isticali da niti Dinamo već 4-5 sezona ne odskače osobito, ali to kod nas nema pravog odjeka jer u onome što bi trebala biti struka dominiraju populizam i površnost. Treneri više govore o sucima, VAR-u, navijačima, novinarima i čemu god nego o stručnim temama. Tek kad odu van dive se kako tamo lete kao avioni i “puno su naučili”. Netko ih je očito spremio kako bi mogli.
Grafova izjava zato je istinsko osvježenje u javnom diskursu jer ako se taj problem ne rasvijetli do kraja, neće se ni početi rješavati. Ne postoji komfornija profesionalna liga u Europi u kojoj igrači moraju manje znoja uložiti da bi dobili plaću nego što je SHNL.
Graf je Poljak pa je spomenuo poljsku ligu, ali mogao je češku, tursku, škotsku, belgijsku, grčku, dansku, koju god europsku osrednju, da o Petici ne govorimo. Poljska je trenutačno 12. na ljestvici UEFA-e, a SHNL na 20. mjestu.
Kako je Željko Sopić recentno radio u Poljskoj i SHNL-u, pitali smo ga da pojasni razlike i detektira uzroke za njih.
Zašto se u Poljskoj igra u većem intenzitetu nego u Hrvatskoj i u čemu se to najviše očituje?
– Prva jako velika razlika je što u Poljskoj ima puno više akceleracijskih kretanja bez lopte, gdje kreneš tri do pet metara pa staneš ako ti lopta ne dođe. Nakon toga golem je nesrazmjer u količini sprinta i trke visokim intenzitetom. Najviše se to očituje na pozicijama krilnih napadača, bekova i centarfora. Trka visokim intenzitetom je od 20 do 25 kilometara na sat, a sprint je 25 kilometara na sat i više. Jedno krilo u poljskoj ligi ima po utakmici često preko 500-600 metara sprinta i više od tisuću metara trke visokim intenzitetom, a prosjek u tridesetak nastupa je iznad 400 metara sprinta i tisuću metara trke visokim intenzitetom. Kod nas pojedini igrači to mogu u nekoj utakmici, recimo, kad sam vodio Osijek, Anton Matković je došao u nekim susretima iznad 400 metara sprinta, ali u SHNL-u igrači to ne rade u kontinuitetu pa te brojke u prosjeku nemamo ni blizu.
To se ne odnosi na brzinu krila nego učestalost ponavljanja i trku u oba smjera.
– Ne volim komentirati kakve postižu maksimalne brzine jer u Poljskoj je veća platežna moć pa mogu dovesti brže igrače. No, kazat ću da smo imali uvid u podatke za cijelu tamošnju ligu i da krilni igrači postižu brzine od 35 do 37 kilometara na sat. To nije presudna karakteristika s kojom bi se netko u Hrvatskoj trebao zamarati jer koliko imaš novca, toliko kvalitetne i brze igrače možeš dovesti. Talent je nemjerljivo na našoj strani, ali u Poljskoj svaki tjedan dobivaš podjednaki podražaj. Razlika između četvrtoga na tablici i pretposljednjeg, 17., je samo jedanaest bodova. Svi igraju visoki presing, jaka je liga po pitanju duela, dugi aut ima svaka ekipa, dakle svojeg Smolčića ili Čolinu, to je oružje kao korner ili slobodan udarac. Prošle sezone momčad koja je ispala, Puszcza, imala je 7-8 igrača preko 190 cm i čovjeka koji je bacao aut sa svoje polovice u kazneni prostor. U jednoj utakmici zabili su tri gola iz auta, ali su izgubili 4:3.
Dao je primjer:
– Kad sam iz Rijeke doveo Lindona Selahija, pitao sam ga koja je glavna razlika u odnosu na SHNL. Kazao je: “To što se ne mogu odmoriti dok lopta ode u aut jer odmah uzmu drugu na kapici sa strane i jure dalje.” Nema praznog hoda.
Kako postići da se u SHNL-u igra većim intenzitetom? Je li to samo stvar treninga?
– Nije samo treninga. Kroz trenažni proces se možeš poboljšati, ali radi se i o mentalitetu i kvaliteti lige. Ako nemaš podražaj da si svaki tjedan na toj razini, teško je to isključivo kroz trening postići. Možeš do jedne razine, ali teško da si u stanju doći do takvog nivoa kao što je, recimo, u Poljskoj. Tamo i ambijent od igrača izvlači maksimum. Meni je to dosta bitno. Prosjek gledatelja na utakmicama je 15 tisuća. Puno je lakše igrati pred punim stadionom nego Lokomotivi pred praznim Maksimirom, ili Gorici… U takvom okruženju i prosječna utakmica čini se kvalitetnijom.
Ali trenira se intenzivnije nego u Hrvatskoj.
– Intenzivnije se trenira. To je točno. Jače se ide. Tamo su kostobrani normalni, nikoga ne treba upozoriti na njih. Ili ih staviš ili ćeš vjerojatno od tri utakmice dvije propustiti.
Ne bi li treneri onda trebali dići intenzitet treninga u SHNL-u?
– Puno je faktora koji utječu na to što će i kako trener raditi. Od kadra preko atmosfere.
Recimo da preuzmete sad ponovno SHNL klub. Što biste napravili da se igra brže, većim ritmom? Na čemu biste inzistirali?
– Moraš pod broj jedan imati igrače koji to mogu istrčati. Poljska jako puno ulaže, kad dovedeš igrače koji su naučeni igrati višim intenzitetom, naravno da im je lakše nego našima.
Pa možemo li onda podignuti Ligu?
– Nešto možemo, ali da ćemo preko noći stići one koji su daleko ispred, nećemo. Kad govorimo o Poljskoj, to je i drugačija nogometna kultura. Kod nas ima više talenta, imaginacije i poteza, a duela i trke kod njih. Pritom svaki klub može dovesti igrača za 500.000 ili milijun eura jer i u manje su ušli milijarderi i tako je došlo do ekspanzije. Kad sam stigao u Widzew, imao sam 20 ljudi u stožeru, oni su na organizacijskom nivou kao Njemačka. Kvaliteta rada je u cijeloj ligi jako visoka.
No, nemaju osobite rezultate u Europi.
– Nemaju klub kao Dinamo, ali imaju više klubova koji dolaze prilično daleko u Konferencijskoj ligi, pa i Europskoj. Suci su profesionalni.
SHNL je pala u kvaliteti ove sezone?
– Je, ali normalno je da pada. To ovisi o budžetu. Bilo koji igrač iskoči ide dalje, ne zadrži se dvije-tri godine, što je rekao i izbornik Zlatko Dalić. Lokomotiva bi, na primjer, puno bolju ponudu dobila za Diopa da je ostao još godinu i pol, no ne može čekati, mora od nečega živjeti.
Robert Graf bio je sportski direktor drugoligaša LKS Lodza, Sopić trener prvoligaša Widzewa iz Lodza, to su gradski rivali…
– Grafa osobno ne poznajem.
Što može napraviti u Hajduku?
– Došao je na vrijeme, mora posložiti prijelazni rok, ali trebat će prodavati kao i svi u Hrvatskoj da bi popunio budžet. Vjerujem da je stigao pripremljen kako bi mogao unaprijediti kadrovsku politiku.
Sopić je ostavio Widzew na sedmom mjestu, nakon toga su potrošili 23 milijuna eura i sad su pretposljednji. Novac, ipak, nije sve. Naš je klupski nogomet pred velikim izazovima, ako želi koliko-toliko predstavljati u Europi, mnogi bi se morali trgnuti. Uprave, sportski direktori, treneri… Sve više struku prepuštamo strancima, ali problem je kakvima. Čast iznimkama.
