Rusija će Kini prodavati plin po trećinu nižoj cijeni od one ponuđene Europi; uloga SAD-a
Početkom ožujka, usred energetskih problema zbog rata na Bliskom istoku, kada je, između ostalog, u iranskim napadima iz stroja izbačen izvoz katarskog ukapljenog plina (LNG), norveški ministar energetike Terje Osland objavio je kako bi se u Europskoj uniji mogli nastaviti razgovori o potrebi kupnje ruskog plina zbog rata na Bliskom istoku i povezanih poremećaja u opskrbi energijom.
Na medijskoj konferenciji u Oslu rekao je slijedeće:
„EU je vrlo jasno dala do znanja da se želi osloboditi ruske nafte i plina, ali događaji posljednja tri ili četiri dana bili su složeni. S obzirom na geopolitičku situaciju koju trenutno proživljavamo, vjerujem da će se rasprava nastaviti.“ (info: Reuters)
Norveški ministar nije bio usamljen u takvim razmišljanjima. Štoviše! Belgijski premijer Bart De Wever bio je još odlučniji pa je rekao kako Europa mora pregovarati s Rusijom da bi završila rat u Ukrajini i obnovila pristup jeftinoj energiji, o čemu je izvijestio Financial Times.
Belgijski premijer je osim poziva za početak pregovora s Rusijom o završetku rata u Ukrajini, pozvao i na normalizaciju bilateralnih odnosa kako bi se dobio pristup jeftinoj nafti i plinu. Prema njegovim riječima, europski političari privatno podržavaju ovu ideju.
Ovnovi na brvnu iznad provalije
Međutim, Europska komisija je reagirala promptno i u startu sasjekla bilo kakve pokušaje koji bi išli u smjerovima koje su kao moguće i poželjne naznačili (belgijski premijer i tražio) visoki dužnosnici Norveške (ona nije članica EU) i Belgije. Naime, Bruxelles i dalje ispred svih problema s kojima se suočava Unija stavlja Ukrajinu tj. od Rusije traži bezuvjetno sjedanje za pregovarački stol kako bi se završio rat na pravedan način.
Problem u takvom pristupu je što na pravdu po tom pitanju različito gledaju s jedne strane u Moskvi, a s druge u Kijevu i njegovim europskim saveznicima, dok se politički i gospodarski problemi samo gomilaju. Kao dva ovna koja stoje sučeljeni na brvnu iznad provalije i ni jedan ne pokazuje namjeru za povlačenjem nego uporno onog drugog nastoji strovaliti u ponor iz kojeg više nema izlaska.
Stoga ne čudi što je Vladimir Putin 4. ožujka izjavio kako će predložiti ruskoj vladi, da u razgovoru s ruskim energetskim tvrtkama istraži mogućnost trenutačnog prekida isporuke plina europskom tržištu, ne čekajući da to europske zemlje same učine za manje od deset mjeseci.
„Možda bi nam bilo povoljnije da odmah prestanemo opskrbljivati europsko tržište? Da se prebacimo na tržišta koja se otvaraju i tamo se učvrstimo? Ovdje nema ni političkog motiva. Ako će nam zatvoriti (ruski plin) za mjesec ili dva, ne bi li bilo bolje da to sami sada napravimo? Ali to nije odluka, samo razmišljam naglas. Naložit ću vladi da poradi na ovom pitanju s našim tvrtkama“, rekao je ruski čelnik.
“Ništa osobno, samo biznis”
Podsjećam kako će Europska unija, prema već usvojenim planovima zabraniti uvoz ruskog plina u potpunosti od 1. siječnja 2027. godine, a još se ne vide naznake za promjenu odluke. Štoviše! Kratkoročne isporuke ruskog plina EU je već zabranio. (Ali ništa još nije gotovo dok stvarno ne bude gotovo, o čemu više u drugom dijelu teksta.)
Jasno je kako iza ovakve odluke Bruxellesa stoji i Washington kojemu je jedan od ključnih interesa nakon ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače bio potpuno gospodarsko izbacivanje Rusije iz Europe – prije svega ono energetsko. Najviše, naravno, s plinskog tržišta, gdje je umjesto odbačenog ruskog plina SAD ubrzano uskočio sa svojim ukapljenim plinom – LNG.
Prema podacima Europske komisije za 2026., više od dvije trećine uvoza LNG-a u EU trenutačno dolazi iz SAD-a. Njegove su cijene naravno, postale vrlo visoke zbog rata s Iranom i zbog katarskih problema sa svojim izvozom, a još gore po EU je to što će se i za američki ukapljeni plin, osim Europe, boriti i azijska tržišta koja će biti spremna na ponudu viših cijena (barem bogate zemlje poput Japana i Južne Koreje) što američke tankere s Atlantika namijenjene Europi još tijekom plovidbe može usmjeriti u azijska odredišta koja će ponuditi povoljniju (veću) cijenu. Ništa osobno, samo biznis – rekli bi poslovno uvijek pragmatični Amerikanci.
Kako god bilo, ruske tvrtke uskoro će preusmjeriti dio svojih zaliha ukapljenog prirodnog plina iz Europe u zemlje prijateljske prema Moskvi. To je, nedugo nakon spomenutih Putinovih riječi, 6. ožujka najavio zamjenik ruskog premijera Aleksandar Novak, dodavši kako će se to dogoditi “bez čekanja na daljnja ograničenja od strane EU”. Prema Novaku, popis zemalja u koje će se gorivo izvoziti uključivat će Kinu, Indiju, Tajland i Filipine.
Je li ‘igra’ gotova: Belgijski premijer pozvao EU na pregovore s Rusijom o pristupu jeftinim energentima
I Kina profitira
I tako, dok se ovnovi tuku na brvnu za pravo prolaza, profitira Amerika, urušavajući konstrukciju koju definira vječna namjera europskih elita da Europa nikada ne bude potpuno energetski ovisna ni o Rusiji ni o SAD-u. Kako misle da će im to uspjeti u ovako krajnje složenim globalnim geopolitičkim odnosima, iskreno – ne znam.
Ali znam da će, osim Amerike (koja se svojih ostvarenih (u ovom slučaju energetskih) benefita pod sadašnjom Trumpovom administracijom sigurno neće odreći niti u slučaju da na vlast u Bijeloj kući zasjedne demokratski predsjednik), najveći dobitnik ove krajnje složene energetske igre biti Kina, dok će sigurno najveći gubitnik biti Europska unija koja je potpuno ovisna o tuđim energentima.
Naime, kako upravo piše američki Bloomberg, Rusija će u idućim godinama toj golemoj zemlji prodavati prirodni plin po trećini manjoj cijeni od one koju će nuditi Europi.
Prema izvorima tog medija, prosječna cijena ruskog plina za Kinu ove će godine biti 258,80 dolara po 1000 kubičnih metara, što je više od 38% niže od prosječne cijene ponuđene preostalim malobrojnim kupcima u Europi. Razlika će se postupno smanjivati tijekom sljedeće tri godine, ali će i dalje biti nešto više od 27% do 2029., prema izvorima koji su govorili pod uvjetom anonimnosti jer se planovi ne otkrivaju.
Prošle godine Rusija je prodavala svoj prirodni plin Kini po prosječnoj cijeni od 248,7 dolara za 1000 kubičnih metara, što je također više od 38% niže od prosječne cijene u Europi.
Kao što je prošle godine izjavio izvršni direktor Gazproma Aleksej Miller, cijene za Kinu su “objektivno niže” nego za Europu, budući da se plinska polja koja opskrbljuju plinom Aziju nalaze bliže potrošačima.
Rusija već nekoliko godina povećava isporuke plina Kini putem plinovoda Snaga Sibira. Prema Gazpromu, projektirani kapacitet plinovoda dosegao je 38 milijardi kubičnih metara do 2025. godine, dok su stvarne isporuke plina kroz plinovod bile nešto veće.
Prema izvorima, očekuje se da će se godišnje isporuke plina na istok Rusije povećati na 52,5 milijardi kubičnih metara u 2029. godini.
Blic analiza Zorana Metera: Ozbiljne pukotine u ruskom vrhu i u društvu zbog ukrajinskog rata
Pad konkurentnosti europske industrije i muke po Bruxellesu
Treba naglasiti kako se više cijene energije od onih glavnih konkurenata (SAD-a i Kine) smatraju jednim od glavnih čimbenika pada konkurentnosti europske industrije.
Inače, prema izvješćima zapadnih medija, Europa nema previše izbora zbog svog energetskog siromaštva pa su sve opcije ipak i dalje u igri.
Tako Financial Times 10. travnja piše kako je Europa značajno povećala uvoz ruskog ukapljenog prirodnog plina, potrošivši na to milijarde eura. Povećana kupnja povezana je s krizom goriva uzrokovanom ratom na Bliskom istoku.
U prvom tromjesečju ove godine, EU je primila 69 od 71 tereta prirodnog plina (97%) iz divovskog projekta Yamal LNG u Sibiru. Dvadeset i pet ih je primljeno u ožujku – više nego samo u siječnju ili veljači. Za usporedbu, u istom razdoblju 2025. EU je primila 87% (68 tereta). Preostali tereti bili su namijenjeni Aziji.
Prema podacima analitičke grupe Kpler, uvoz iz projekta Yamal LNG u prvom tromjesečju porastao je za 17% na 5 milijuna tona u usporedbi s istim razdobljem 2025. godine.
Prema procjenama medija, države članice EU potrošile su otprilike 2,88 milijardi eura na plin iz ovog ruskog postrojenja.
Sebastian Retters, predstavnik ekološke neprofitne organizacije Urgewald, rekao je za FT da, sudeći po tako velikim kupnjama, europski kupci “nemaju želju prestati kupovati ruski LNG”.
Tjedna analiza Zorana Metera: Europa nije svjesna što ju čeka; ovo neće moći izdržati
Dodao je da će, ako zabrana uvoza ruskog prirodnog plina stupi na snagu u siječnju 2027., Yamal LNG teško pronaći druge kupce.
Ali zato ću ja dodati kako će, osim plina, i američka nafta uskoro pronaći nove kupce u jednoj važnoj regiji, kao posljedica rata na Bliskom istoku. Ali o tome više u nekoj od idućih analiza.
