Pad Viktora Orbana otvorio je pitanje koje se već neko vrijeme kuha ispod površine europske politike – tko će sada preuzeti ulogu “neposlušnog” lidera unutar Europske unije i može li se oko njega formirati nova politička osovina koja će izazivati i prozivati Bruxelles. Godinama je upravo Mađarska bila simbol otpora dominantnim politikama Europske unije, bilo da je riječ o migracijama, odnosima s Rusijom ili pomoći Ukrajini. Orban je u tom smislu bio jedinstven politički igrač – dovoljno snažan da blokira odluke, ali i dovoljno iskusan da balansira između sukoba i suradnje.
Njegov odlazak s vlasti otvorio je prostor za nova tumačenja. U dijelu europske javnosti pojavila se teza da bi Mađarska sada mogla krenuti u potpuno drugom smjeru, bliže Bruxellesu i njegovim politikama. No pitanje je koliko je to realno i radi li se o stvarnoj promjeni ili samo o promjeni stila.
Geopolitički analitičar Branimir Vidmarović smatra da se ne radi o radikalnom zaokretu, nego o nastavku iste politike u drugačijem obliku. “U suštini, Magyar je lider koji će i dalje biti nacionalistički mađarski lider kakav je bio i Orban, samo s drugačijom vizurom. On neće ulaziti u konflikt s EU u određenim velikim pitanjima, poput pomoći Ukrajini. Neće blokirati, stopirati i narušavati jedinstvo EU, ali isto tako neće raditi ništa što bi bilo kontra mađarskih interesa”, kaže Vidmarović.
Krivi prikaz u javnosti
Dodaje kako takav pristup ne bi trebao iznenađivati, s obzirom na specifičnost mađarskog društva. “Mađarska je posebna zemlja, mađarsko društvo je jako okrenuto samo prema sebi. Ono što je promaklo liberalnoj javnosti koja je likovala kao da je ovo trenutak kada Mađarska postaje nekakav drugi Bruxelles jest činjenica da je Orban izgubio izbore zbog korupcije i zbog toga što je i dojadio ljudima, kao i zbog toga što se premalo posvećivao unutarnjim mađarskim problemima, a previše je gledao međunarodne probleme. Ne zbog toga što je Magyar bio predstavnik nekakvih proeuropskih elita”” objašnjava.
U tom kontekstu, novi mađarski premijer ne donosi ideološki zaokret kakav se možda očekivao ““Ono što je Magyar do sada izjavio i napravio sugerira upravo to – i dalje ne podržava rat u Ukrajini i dalje smatra da su energenti istočni, odnosno ruski energenti Mađarskoj potrebni”, kaže Vidmarović. Ukazuje i na poteze koji podsjećaju na Orbanov stil upravljanja.
“Još jedna stvar koja ga prikazuje kao lidera koji ima sličnosti s Orbanom je činjenica da je krenuo čistiti medije od Orbanovih ljudi, a vjerojatno će na te pozicije postaviti svoje ljude. Dakle kontrola medija s jedne strane, a s druge strane šuška se o promjenama zakona koje bi ograničile Orbanu da se kandidira ponovno”, navodi.
Prema njegovu tumačenju, moguće je da iza svega stoji i širi politički dogovor. “Sudeći po svemu, možda je to jedan svojevrsni dogovor između Bruxellesa i samog Magyara i njegove stranke, da se kozmetički naprave promjene koje će izgledati kao da Mađarska podržava EU u cijelosti, a s druge strane da se riješe Orbana koji je postao osobno vrlo neugodan briselskim elitam”, smatra. Posebno ističe mogućnost da se Orbanu zakonski onemogući povratak.
Važan odnos s Vučićem
“Ako se Orbanu zabrani kandidatura, jer znamo da je već bio u opoziciji i vraćao se, riječ je o opakom igraču koji bi se mogao vratiti. Mislim da Bruxelles to ne želi”, kaže Vidmarović. U takvom scenariju, novi lider dobiva veći manevarski prostor. “Time bi Magyar imao odriješene ruke i mogao slobodno raditi što želi, a da mu se sredstva iz EU ne blokiraju”, dodaje. Istovremeno, naglašava da je Orban već riješio dio pitanja koja su opterećivala odnose s Ukrajinom.
“Primjerice, pitanje mađarske manjine u Ukrajini. Orban je bio neugodan prema Zelenskom i to je rezultiralo time da je Kijev pristao na određene uvjete vezane uz prava na jezik, kulturu i obrazovanje mađarske manjinea, kaže. Sve to vodi prema zaključku da se politika možda neće bitno promijeniti, već samo način na koji se prezentira. “Radi se o jednoj interesantnoj kombinaciji u kojoj će se nastaviti nacionalistička mađarska linija, ali će izvana izgledati kao da je s Bruxellesom sve u redu i kao da nema problema”, objašnjava.
Kada je riječ o mogućem stvaranju šire grupacije država koje bi slijedile takav model, Vidmarović ostaje oprezan. “Ne vidim temelja za to. Zašto bi Magyar sada išao u takvo nešto? Mislim da će se prije svega morati posvetiti unutarnjim pitanjima, poput korupcije, poreza i zapošljavanja”, kaže.
Dodaje da će zanimljivo biti pratiti i odnose s drugim državama u regiji. “Pitanje je i odnosa sa Srbijom i kako će dalje funkcionirati s Vučićem, posebno u kontekstu infrastrukturnih projekata. Za sada pragmatično ne bi trebalo biti problema, ali ako izvana mora biti proeuropski, a iznutra raditi svoje, onda će se morati malo ‘zakačiti’ i s Vučićem”, zaključuje. A gdje je u svemu tome Hrvatska?
“Gdje je tu Milanović? Pojma nemam”, kratko poručuje Vidmarović. U tom odgovoru možda se krije i šira slika – dok se u Europi preslaguju odnosi i traže novi lideri, pitanje je hoće li se pojaviti nova osovina ili će se sve svesti na tišu, ali jednako tvrdu politiku kakvu je godinama vodio Orban.
