Dijeli ih tek stotinjak nautičkih milja plavetnila, isto sunce i isto more, no kada je u pitanju obiteljski novčanik, talijanska i hrvatska obala Jadrana kao da se nalaze na različitim planetima. Analiza cijena smještaja na popularnoj platformi Booking.com za obitelj s dvoje djece otkrila je šokantnu istinu: ljetovanje u Dalmaciji u prosjeku je gotovo dvostruko skuplje nego na suprotnoj, talijanskoj strani.
Analizirali smo stotinjak nasumično odabranih objekata na istoj geografskoj širini. U obzir smo geografski uzeli srednju i južnu Dalmaciju i s druge strane, Abruzzo, Molise i Foggiu. Također smo tražili opcije “Hotel” za obitelj s dvoje djece, a trajanje odmora bi bilo tjedan dana.
Talijanski recept: Pristupačnost iznad svega
Dok se hrvatski turistički djelatnici bore s imidžom “elitne destinacije”, talijanske regije zadržale su razinu cijena koja je domaćim gostima, ali i prosječnim Europljanima, znatno prihvatljivija.
Prosječna cijena na talijanskoj strani iznosi tek € 738,72. S talijanske strane Jadrana je još uvijek moguće pronaći pristojan smještaj za četveročlanu obitelj po cijenama od €450 do €600, dok se najskuplji zabilježeni objekti rijetko penju iznad €1.100.
Dalmacija: Luksuz koji boli
S druge strane Jadrana, u Hrvatskoj, slika je dijametralno suprotna. Prosječna cijena za nasumično odabrane i analizirane objekte u Dalmaciji iznosi vrtoglavih €1.402,58. To znači da je hrvatska obala u prosjeku 89,8% skuplja od talijanske.
Najveći “krivci” za ovakav prosjek su top destinacije poput Hvara, Splita i Dubrovnika, gdje cijene za obiteljski smještaj nerijetko probijaju granicu od €2.000, a u ekstremnim slučajevima dosežu i €2.383. Čak i na manje razvikanim lokacijama, cijene ispod €900 prava su rijetkost, dok je to u Italiji standard.
Usporedba po brojkama
| Lokacija | Prosječna cijena | Status novčanika |
| Talijanska obala | €738,72 | Štedljiva opcija |
| Hrvatska obala | €1.402,58 | Premium zona |
Gdje nestaje razlika?
Zanimljivo je primijetiti da čim se prijeđe granica Hrvatske prema Bosni i Hercegovini (Neum) ili južnije prema Crnoj Gori, cijene lagano padaju, ali i dalje gravitiraju bliže hrvatskom nego talijanskom standardu.
Pitanje koje se postavlja nakon ove analize nije samo “zašto je Hrvatska skuplja”, već koliko dugo će tržište tolerirati ovoliku razliku. Dok Talijani igraju na kartu masovne pristupačnosti, Dalmacija se očito odlučila za strategiju visokih cijena, čak i po cijenu da prosječna hrvatska obitelj svoje ljeto radije potraži – preko puta.
Hoće li nas iduće sezone “stotinu milja razlike” koštati još više ili će tržište prisiliti iznajmljivače na spuštanje cijena, ostaje za vidjeti. No jedno je sigurno: Jadran je jedan, ali cijene su dvije.
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
NE, NISU VAM KRIVI HOTELI! Gosti su sve pažljiviji: Rentijeri, pripremite se na eliminaciju s tržišta ako ne ulažete u kvalitetu!
(Ispod)prosječan mali hrvaCki iznajmljivač, prilično slično kao i (ispod)prosječan mali hrvaCki Ćovijek smatra da su zbog njegove neizvjesne sudbine u kojoj uspijevaju samo najsposobniji i najprilagodljiviji, uvijek krivi neki drugi. Kod rečenog malog hrvaCkog iznajmljivača krivi su „veliki“, „hotelski lobiji“, „država koja im pogoduje“, a u posljednje vrijeme,
