ZADAR – Emigracija mladih predstavlja kritičan gubitak kreativne i radne energije koja je ključna za demografsku i gospodarsku obnovu Hrvatske. Jednokratne mjere nisu dovoljne, već su za zadržavanje stanovništva nužne duboke strukturne promjene i dostizanje europskog životnog standarda, pokazala je kroz svoje istraživanje prof. dr. sc. Vera Graovac Matassi s Odjela za geografiju sa Sveučilišta u predavanju: „Emigracija mladih – odljev energije društva“.
Krovna tema ovogodišnjeg Festivala znanosti je energija, a na primjeru odljeva najpotentnijeg dijela društva Graovac Matassi pokazala je kako cijelo društvo ostaje bez svog energetskog potencijala.„Mladi su najaktivniji dio društva: rade, stvaraju i nositelji su kreativnosti.
Kada u većem broju iz osobnih razloga odluče otići iz Hrvatske, to se preslikava na društvo u cjelini jer ima šire posljedice od samog smanjenja broja stanovnika. Kad mladi odlaze iz zemlje, odlazi radna snaga, znanje, ideje i budući roditelji. Jednako kao što razmišljamo o obnovljivim izvorima energije, moramo razmišljati i o tome kako obnoviti i zadržati energiju društva, odnosno kako zadržati mlade u vlastitoj zemlji i osigurati rast“, rekla je Graovac Matassi.
Hrvatska nije izuzetak, nego dio šire slike europskih zemalja iz kojih mladi odlaze zbog posla, viših primanja, obrazovanja i boljih životnih uvjeta. Ono što se događa u Hrvatskoj prisutno je i u Portugalu, Italiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini te Srbiji, a najizraženije je u Sjevernoj Makedoniji. Razlozi se razlikuju od zemlje do zemlje, bilo da je riječ o korupciji, niskim plaćama, slabim poslovnim prilikama ili nestašici stambenog prostora.
– U Hrvatskoj se broj osoba u dobi od 20 do 39 godina od 2011. do 2021. godine smanjio za 20 posto. Smanjenjem mlade populacije dolazi do starenja stanovništva i dugotrajnih trendova niskog fertiliteta, a populacija koja ostaje više ovisi o sustavu te relativno manje doprinosi gospodarskom razvoju i demografskom potencijalu – istaknula je zadarska dr. Graovac Matassi .
Mjere poput jednokratnih naknada za novorođene nemaju značajan učinak jer promjene moraju biti strukturne, a rezultati su vidljivi tek nakon 15 ili 20 godina. Zadržavanje mladih može se postići višim životnim standardom, kvalitetnijim radnim mjestima, priuštivim stanovanjem, većom sigurnošću i općom kvalitetom života.
Trendovi se počinju mijenjati kada zemlja dosegne oko 80 posto prosjeka gospodarske razvijenosti Europske unije, za što su primjeri Irska i Poljska, koje su nekada bile iseljeničke, a danas su imigracijske zemlje.
D.G.
