Lani u ovo vrijeme Istra 1961 je bila već u drami. Nakon sjajne sezone s Gonzalom Garcijom, nova priča je krenula odmah loše. Nakon tri kola, jednog boda (Lokomotiva) i dva poraza (Dinamo 0:3, Rijeka 0:6), Mislav Karoglan je smijenjen. Sezonu je završio četvrti trener (Banović jedna utakmica, pa Catala…), Paolo Tramezzani, čiji je rad od ožujka do lipnja (uz 1,64 bodova po susretu) oduševio navijačko okruženje.
U 14 utakmica s prvim Talijanom na klupi Zeleno-žuti su ostvarili 23 boda u 14 utakmica, igrali vrlo dobro i nadahnuto. Na tragu velike podrške okruženja, Tramezzani je, unatoč nekim ozbiljnim ponudama (i u HNL-u, ali unosnije iz inozemstva) odlučio ostati u Istri. Doduše, čekao je amenovanje iz Vitorije na dogovor oko novog ugovora, ali bitno je važnije bila njegova volja da ostaje. Rekao je tada…
– U Puli sam sjajno primljen i uživam raditi. Moja obitelj se odlično snašla i prilagodila životu u Puli i Istri. Imao sam značajne ponude, ali tip sam koji slijedi srce. Zato sam donio odluku da nastavim ovaj projekt.
Taj ostanak maksimalno je razveselio navijače, koji imaju veliko povjerenje u Tramezzanija, a to pokazuju i u ovom relativno problematičnom startu sezone. Porazi od Dinama i Rijeke su konstanta, ali je upravo povišeno očekivanje doprinijelo da razočaranje ishodom bude izraženije. Realno gledano, start ove sezone, unatoč brojnim i važnim odlascima, je bolji nego lani…
– Moram reći da sam po saznanju rasporeda prva četiri kola, kad su nam suparnici 3 od 4 najveća kluba Hrvatske, pomislio kako je jako važno da budemo pravi s Goricom. Uzeli smo tri vrlo bitna boda i to nam je donekle olakšalo situaciju zbog dva poraza, odnosno uoči sljedeće utakmice s Hajdukom. Ovo je faza sezone kada se još popunjavamo, odnosno uigravamo. Imamo jako mladu momčad i iskreno rečeno, očekivao sam da će biti problema na početku.
Prije nego je nastavio analizu tog starta postavili smo mu statusno pitanje. Preispituje li se možda što je ostao u Puli?
– Ma ni slučajno! Nisam taj tip, jer kad donesem neku odluku, onda je ona dobro promišljena i nema nikakvog žaljenja. Pogotovo u ovom kontekstu Istre 1961. Rekao sam prije, odluku sam donio srcem, jer su me ljudi ovdje osvojili svojim ponašanjem, odnosom, podrškom, atmosferom koja je gotovo pa obiteljska.
Jesu li dva uvjerljiva poraza izazvala neke druge, tehničke, taktičke ili selekcijske izbore?
– Prije svega mi smo izgubili dvije utakmice s prvakom i viceprvakom, a znamo da su po tradiciji oni uspješniji od nas. Bile su to čudne situacije, kako u Zagrebu tako i u Rijeci, jer smo vrlo dobro otvorili utakmice, a onda se unutar deset minuta razvodnimo. Protiv Rijeke, primjerice, nakon deset minuta čuli su se već zvižduci domaćih navijača prema momčadi, a onda pogode dva svjetska gola i mi padnemo. Jako mi je žao da nam se to dogodilo i nešto ćemo morati poduzeti da se ne bi ponavljalo. Iako moram i to kazati, pomalo sam očekivao da će start biti kompliciran za nas.
Zašto?
– U mojoj viziji igre kompaktnost momčadi, koja počinje od obrane, je ključna. Mi smo izgubili dva važna aktera obrane, Majstorovića i Devetaka. Uz to ostali smo bez Ekonga, čiji je doprinos našoj igri bio velik, jer nam je davao dubinu i stvarao višak. Prva dvojica su u Rijeci, Ekong je neki dan igrao u prvom kolu Serie A za Empoli. Došli su novi dečki, mladi, puni energije, ali ipak neiskusni te nam treba vremena da se konsolidiramo, prilagodimo jedni drugima, sustavu igre.
Uvijek ostaje pitanje jesu li novaci na razini potencijala onih koji su otišli?
– Svaki od njih ima određeni potencijal, neki se brže prilagode i pokažu ga, drugima treba više vremena. Oni koji su dobili prostora odmah su oni koji taj proces brže prolaze. Kako se neki potencijal pokaže, ovisi o dvije stvari. Prvo je da se kroz rad kvalitetno prihvaćaju kriteriji igre koji se nametnu. To se treningom može poboljšavati i mi to već činimo. Drugi faktor je mentalitet što je za nekoga teže mijenjati i prilagođavati se novim zahtjevima. Za to je onda potrebno vrijeme, i od toga se ne može pobjeći.
Često govorite o mentalitetu koji želite mijenjati. Mislite i na ofenzivni pristup?
– Osnova svega je u nogometu glava. Moja ideja nogometa je napasti, biti hrabar i tako se postaviti u poruci suparniku. Ako se branite, time iskazujete slabost i protivnik to odmah osjeti i iskoristi. Neću igrati bunker, bez obzira s kim igramo, to nije moj nogomet. Želja mi je, cilj, da igrači postanu svjesni da mogu i trebaju igrati sa svakim, jer se samo tako napreduje.
Znači ne biste promijenili nešto u pripremi dvoboja s Dinamom i Rijekom, da sada to možete?
– Rekoh vam, zatvoriti se u šesnaesterac i braniti gol pa da se što manje izgubi, to mi ne pada na pamet. Mi moramo analizirati gdje smo griješili u toj izvedbi i kako to poboljšati. Neki slabiji rezultati, pogotovo s najjačima, nikoga ne smiju obeshrabriti i zato nema odustajanja od pristupa koji smo zacrtali u pripremama, kao i proljetos. To ne bi bilo ni logično ni ozbiljno. Znam da nije lako, ni momčadi, ni klubu, a ni navijačima, ali taj proces moramo proći te biti strpljivi, jer se samo tim putom se može momčad stabilizirati i napredovati. Uostalom, protiv Gorice je momčad odlično reagirala nakon poraza od Dinama. Dobili smo tešku utakmicu, što se kaže muški, s karakterom, dozvolivši jako malo suparniku.
Koje su to stvari koje igrači moraju popraviti, a prepoznate kao minusi u težim porazima?
– Prije svega pitanje fokusa! Moramo biti stalno blizu suparniku, ne dozvoliti mu prostor, podignuti agresivnost, jer ako u igri jedan na jedan pustite previše slobodnog prostora, suparnik će vas kazniti. Mi smo to proljetos započeli i kad je momčad uhvatila te zahtjeve izgledali smo zbilja dobro. Sada je došlo do puno promjena u kadru i neminovno je da se ti zahtjevi trebaju prihvatiti i od novih, homogenizirati redove i hrabro naprijed.
Navijači, logično, očekuju više?
– Oni imaju pravo očekivati više i mi radimo na tome. Naši su navijači, svaka im čast, stalno uz nas, i sada kada izgubimo. Demoni nas podržavaju na svakom stadionu i svaki od nas trenera i igrača jako poštuje njihov stav. Oni među ostalim iskazuju time da nam vjeruju i svjesni smo da neke procese moramo proći.
Što je pozitivno u ovom startu?
– Ima više pozitivnih nota, koje poraz zasjeni. Recimo, reakcija protiv Gorice. I u kontekstu posrtaja u Maksimiru, i primljenog gola pet minuta do kraja u utakmici koju smo dominirali, pa pokazali gard tražeći odmah gol pobjede. Igrači mi stalno pokazuju veliku volju za rad, napredovanje kroz svaki trening. U ponašanju su vrhunski profesionalci, ne žale se nego šute i rade. Imamo odličnu atmosferu u svlačionici.
Negativno?
– Samo rezultat u dva poraza. Nekad to može utjecati na tako mladu momčad po pitanju samopouzdanja, ali sam uvjeren, temeljem onog što vidim na treningu, da reagiraju kako treba.
Ipak, dojam je da je Iure Iovu, nakon odličnog finiša proljetos, u ovim utakmicama pao. Možda je problem u poziciji na boku, duela s agilnim igračima…
– Nije imao sretan ulazak u sezonu, ali sve što se događa, po mojem sudu je prije svega stvar neiskustva. Iure je praktično sa mnom počeo igrati u kontinuitetu. U uigranoj obrani koju smo proljetos imali bilo je i njemu lakše. Sada se gradi nova priča i nije mu lako, pogotovo ako ekipa nije kompaktna u defenzivnom bloku. Sve će mu to pomoći da sazre.
U nedjelju je još jedna velika prepreka na putu na Drosini. Dolazi Hajduk?
– Što novog kazati. Imam veliko poštovanje prema tom klubu gdje sam proveo jednu fantastičnu polusezonu, u okruženju koje je ludo za nogomet i Hajduk. Taj temperament mi je posebno drag. No, kao što sam već više puta kazao, to je emocija koja će ostati dio memorije, a život je sada Istra 1961. Ovo okruženje jest drugačije, manji je grad, povijest rezultata i tradicija su nešto drugo, ali se klub voli i podržava na svoj način. Osjećam tu emociju, kao i podršku ljudi, a upravo zbog tog načina izražavanja, i strpljenja koje se iskazuje, prelomio sam ostati u Istri.
Kakvu zamku pripremate za Gennara Ivana Gattusa?
– Prije svega moram kazati da je Rino Gattuso izvanredan čovjek, vrlo čist i iskren. Uvjerenja sam da je karakterno pravi čovjek za Hajduk. Ne mogu pričati kako mu je na Poljudu i što može ili ne može činiti jer ne poznajem situaciju u kojoj se nalazi. Vidim ipak da je momčad dobro reagirala na pad u Europi. Pobijedili su protiv Varaždina pogotovo dobrom igrom u drugom dijelu utakmice. To im podiže samopouzdanje, a poznavajući Gattusov mentalitet, oni dolaze u Pulu s čvrstim stavom da pobijede i nastave pozitivan niz.
