Hrvatski turizam proživljava paradoksalnu transformaciju. Dok se javne politike fokusiraju na hotele i registrirane iznajmljivače, najmasovniji dio smještajnih kapaciteta u zemlji postao je takozvani nekomercijalni smještaj – vikendice i stanovi koji službeno služe za odmor vlasnika, a u stvarnosti kriju ogromnu sivu zonu.
Prema najnovijim podacima eVisitora i HTZ-a, Hrvatska je lani premašila brojku od 700.000 kreveta u nekomercijalnom sektoru. Za usporedbu, to je više od registriranog obiteljskog smještaja (670.000), a daleko nadmašuje kapacitete kampova (250.000) i hotela (180.000), piše Novi list.
Nelogične brojke: Više kreveta, manje prijavljenih noćenja?
Statistika Državnog zavoda za statistiku (DZS) otkriva neobičan trend koji upućuje na masovno izbjegavanje prijave gostiju. Naime, 2019. godine, kada je bilo prijavljeno čak 200 tisuća kreveta manje nego danas, ostvareno je rekordnih 13 milijuna noćenja. Danas, uz osjetno veći broj objekata, bilježi se tek oko 10,5 milijuna noćenja.
Gdje su nestali milijuni noćenja? Odgovor leži u “razmjeni ključeva” s rodbinom i prijateljima, što je u praksi često paravan za ilegalni najam bez plaćanja poreza.
Stranci drže ključeve obale
Analiza Porezne uprave potvrđuje da je obala rasprodana. Od 2019. do kraja prošle godine strancima je prodano oko 70.000 nekretnina, prvenstveno na atraktivnim lokacijama uz more.
Slovenci predvode sa 19.000 kupljenih nekretnina, Nijemci slijede sa 17.000, a Austrijanci su na trećem mjestu sa 7.000 objekata.
Upravo su Slovenci i Nijemci, uz domaće vikendaše, rekorderi u nekomercijalnim noćenjima, pri čemu prednjače Zadarska i Primorsko-goranska županija.
Pinezić: “Udaramo na legalne, dok siva zona cvjeta”
Poznati konzultant za obiteljski smještaj Nedo Pinezić upozorava da država pokušava riješiti problem “potezom pera”, ali na krivom mjestu. Novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti uvodi strože kontrole za one koji koriste platforme poput Bookinga i Airbnba, no Pinezić smatra da to samo administrativno opterećuje legalne iznajmljivače.
– Nekomercijalni smještaj je nelojalna konkurencija legalnom turizmu i to se mora regulirati poreznom politikom. Većina tih kapaciteta je u vlasništvu stranaca kojima platforme ni ne trebaju – oni svoje objekte popune kroz krug prijatelja – ističe Pinezić.
Dodatni problem je što inspekcije ne mogu ulaziti u privatne stanove bez sudskog naloga, a teret kontrole naplate boravišne pristojbe sada se prebacuje na komunalne redare, kojih kronično nedostaje.
Kraj jeftinog oglašavanja?
Nove europske direktive mijenjaju status platformi (OTA), koje se više neće tretirati kao oglasnici, već kao turističke agencije. To bi moglo značiti automatsko zaračunavanje 13% PDV-a na ukupnu cijenu, što će dodatno poskupjeti legalni privatni smještaj i potencijalno ga učiniti manje konkurentnim u odnosu na hotele, ali i u odnosu na “sive” vikendice koje se oglašavaju isključivo preko društvenih mreža ili usmenom predajom, piše Novi list.
Dok se država bori s krivo izdanim rješenjima za porez na nekretnine, apartmanizacija obale nastavlja se nesmiljenim tempom, ostavljajući za sobom infrastrukturu koja puca pod pritiskom neprijavljenih kreveta.
D.G.
