Dvojica hrvatskih pomoraca među brojnima su koji su se našli u središtu krize u Hormuškom tjesnacu, nakon što je iranska vojska zaplijenila brodove koji su pokušali proći blokirani prolaz. Iako su, prema dostupnim informacijama, dobro, njihova sudbina ovisi o političkom raspletu i statusu broda na kojem se nalaze.
Urednik portala Morski HR, Jurica Gašpar za HRT pojašnjava kako je riječ o kolateralnim žrtvama geopolitičkog sukoba, ali i upozorava na širu sliku – nesigurnost plovidbe, moguće presedane u naplati prolaza i promjene globalnih pomorskih ruta.
– Naši pomorci su kolateralna žrtva ove situacije. Međutim, važno je naglasiti da se ovo ne može usporediti s piratima koji otimaju brodove radi otkupnine. Ovdje se radi o političkom načinu pokazivanja moći i otpora prema američkoj agresiji na Iran. Zbog toga vjerujem da će pomorci biti relativno brzo pušteni, iako je pitanje što će biti s brodom – rekao je.
Gašpar upozorava da je percepcija situacije u javnosti često iskrivljena.
– Pojedinačni incidenti brzo dolaze u medije i stvara se dojam da je stanje puno gore nego što jest. Ljudi u Dubaiju i drugim dijelovima regije normalno žive. Pomorci s kojima smo razgovarali ne osjećaju se toliko nesigurno koliko – neizvjesno. To je ključna razlika, kazao je.
Dodaje kako ni opskrba brodova zasad nije problem. Čak i kruzeri, koji su logistički zahtjevniji, funkcioniraju bez većih poteškoća. Problem je prije svega to što nema jasnoće što slijedi, kaže.
EKSKLUZIVNO Ispovijest hrvatskog pomorca nakon prolaska kroz Perzijski zaljev: “Mediji su samo dizali paniku, a mi radili svoj posao – Evo kako je doista tamo!”
Nakon što se i posljednji kruzer s hrvatskim pomorcima izvukao iz Perzijskog zaljeva, jedan od pomoraca na tim brodovima, za ovu priliku nazvat ćemo ga Marko jer iz sigurnostnih razloga ne smije otkriti svoj identitet, za Morski HR opisuje svoje iskustvo i iz prve ruke pojašnjava što se tamo posljednjih
Brod se ne može napustiti
– Brod se ne može ostaviti bez nadzora. On je i sigurnosni i materijalni objekt, ali i obveza prema međunarodnom pravu mora. Osim toga, postoji i snažan kodeks među pomorcima – oni ne napuštaju jedni druge. Čak i kad bi se takva odluka donijela, postavlja se pitanje: tko ide, a tko ostaje? – pojašnjava Gašpar.
Dodaje kako plovidba kroz Hormuški tjesnac nosi ozbiljne rizike i kaže:
– Riječ je o ratnom stanju. Kada ste u takvoj situaciji, slušate vojsku koja kontrolira područje – bilo američku ili iransku. U suprotnom riskirate napad, što se već događalo. Osim toga, postoje i mine za koje se ne zna gdje su točno postavljene, što dodatno povećava opasnost.
Plaćanje prolaza kao realna opcija
Zbog visokog rizika, neke kompanije odlučuju se na pragmatično rješenje – “radije plaćaju prolaz nego da riskiraju. Cijene nisu javne i vjerojatno ovise o političkim odnosima s Iranom, a ne samo o veličini broda ili teretu”.
Gašpar upozorava i na mogući presedan:
– Postoji realna mogućnost da se uspostavi model sličan povijesnim primjerima upravo kod nas, gdje se Neretvanima plaćao “porez“ za siguran prolazak prema Veneciji. Ako se to dogodi u Hormuzu, to bi mogao biti presedan s velikim posljedicama za međunarodno pravo mora”.
Pomorski promet i dalje ostaje ključan i najisplativiji oblik transporta, no kriza u Hormuškom tjesnacu otvara prostor za razvoj alternativnih ruta, poput sjeverne rute kroz Rusiju i kopnenih pravaca na Bliskom istoku, smatra. Dodaje kako interes za pomorski posao i dalje postoji, ali razlike u plaćama u odnosu na rad na kopnu znatno su manje nego prije, što mijenja odluke pomoraca.
D.G.
PROČITAJTE JOŠ:
POVIJEST SE PONAVLJA Gospodari morskih tjesnaca: Kako su Neretvani nekad, a Iran danas, ucijenili svjetske sile
Povijesne i političke paralele između današnjih iranskih akcija u Hormuškom tjesnacu i srednjovjekovnih Neretvana na Jadranu fascinantan su primjer kako geografske “točke gušenja” (choke points) diktiraju moć kroz stoljeća, o čemu smo prije nekoliko dana napisali u prvom članku. U drugom ćemo nastojati usporediti naoko neusporedivo, iako dosta slično; kako
