To je politički progon – bila je donedavno mantra svakog lupeža uhvaćenog s prstima u pekmezu. U međuvremenu, HDZ-ovci su uglavnom odustali od te šuplje priče, ali u Možemo su je tek sad otkrili. “Hoćemo se kladiti da su ova dva naslova povezana”, rekla je Ivana Kekin svojim pratiteljima na društvenim mrežama uz fotografije dvaju novinskih tekstova, jednog u Slobodnoj u kojem je citiraju kako su “ugovori s Medikolom najveća pljačka hrvatske države” i drugog, iz ovog tjednika koji držite u ruci, koji govori o tome da će, prema saznanjima, uskoro biti podignuta optužnica protiv Ivane Kekin zbog malverzacija pri kupnji zemljišta u Istri od općine Buje. “Tekst o meni je naručen”, kaže Kekin. “Evo još jedna naslovnica koju oni ne žele da vidite!”, kaže ona u stilu teoretičara zavjera ili onih prevarantskih reklama koje iskaču s portala (“liječnici ne žele da ovo vidite”).
No njezina teorija velikim dijelom pada u vodu već na datumu: članak iz Slobodne Dalmacije “za koji HDZ ne želi da ga vidite”, ima nadnevak 16. travnja, a “naručeni članak” u 7dnevno koji je navodno posljedica njezinih optužbi iznesenih i objavljenih u medijima u četvrtak objavljen je u broju koji je zaključen 15. travnja, u srijedu! Naime, srijeda je zadnji rok za predaju tekstova za tisak. S tim da je velika većina tekstova predana i ranije. Ukratko: tekst u 7dnevno prethodio je njezinu traženju istražnog povjerenstva o Medikolu pa nije mogao biti posljedica istog. Takav pristup politički je spin, gdje se fokus javnosti pokušava skrenuti s optužbi protiv sebe na posve drugu temu (u ovom slučaju Medikol) kako bi se delegitimirala istraga tvrdnjom da su te stvari povezane, a jedini argument tome u prilog jest da to njoj i njezinoj sljedbi zvuči ljepše nego “Ivana je muljala sa zemljištem za vilu s bazenom, dobila ga je po cijeni Golfa četvorke s 300 tisuća kilometara”. Njezina je taktika tvrditi da je riječ o politički montiranom procesu. Krunski joj je argument “tajming”, što smo također već imali u slučaju afere Hipodrom pa se pokazalo da je “tajming” bio definiran time kad je djelo počinjeno i istraga provedena, a ne izborima.
Ističe da se optužbe protiv nje izvlače upravo sada zato što je “dirnula u osinje gnijezdo” Medikola i prozvala vrh vlasti, uključujući premijera Plenkovića. No ta teorija ima još jednu veliku rupu. O Medikolu se govori po svim medijima još od 2011., dakle već 15 godina, i ona nije rekla baš ništa novo, ništa što već nije poznato i sto puta prožvakano, nije iznijela nikakve nove činjenice ili dokaze. Samo je iz naftalina izvukla priču koja se vuče još od Milanovićeve vlade po medijima i javnim raspravama, i to bi bio razlog da je netko sudski progoni? Baš nju, od tisuća ljudi koji su o tome javno pisali i govorili, i baš sad kad nema nikakvih izbora blizu, nego, eto, samo zato što je dala neki intrevju u kojem nije rekla ništa što nismo sto puta čuli? “Progovorila o Medikolu za Slobodnu”, a na Slobodnoj ispod njezina teksta linkovi na još bar 30 tekstova o Medikolu i “pljački”?! Što, zatražila je istražno povjerenstvo? Strava, moraju je ušutkati! Pa Možemo svaka dva tjedna traži da se osnuje nekakvo istražno povjerenstvo za ovo ili ono! Logičnije je pretpostaviti da je ona temu Medikola izvukla baš sad kako bi se mogla vaditi na to, zar ne, jer ionako vrlo dobro zna da istraga ide prema njoj i da je u DORH-u smatraju mozgom operacije. Mislim, mozak operacije sigurno nije Mile.
Optužnice u ladicama
Njezina teorija da vlast koristi represivni aparat i naklonjene medije kako bi je ušutkali i skrenuli pozornost s višemilijunske afere u zdravstvu na njezinu nekretninu i da se sudski procesi i istrage ne pokreću radi pravde, nego kao alat političke borbe protiv oporbe koja postaje preopasna za vladajuću strukturu, promašeni su. Kao, sad će novinari i drugi političari biti zastrašeni i nitko više neće pisati ni govoriti o Medikolu jer Ivani sude zbog toga? Ma hajde. Plenković bi bio idiot kad bi to mislio. A i njezini bi fanovi bili idioti kad bi stvarno vjerovali u to što ona priča. Uostalom, Ivana može dobiti status političkog zatvorenika i međunarodnu zaštitu ako nečim može potkrijepiti svoje tvrdnje. Je li javila Amnesty Internationalu da je politički progone, međunarnodnim organizacijama, javnom pravobranitelju, Europskom parlamentu? Svi su oni jako osjetljivi na potencijalne političke progone, naročito unutar EU-a. Nije?
A je li kontaktirala Faktograf, da opovrgne navode ovih novina jer “nedostaje kontekst” ili “nema dokaza”? Polako, prvo ide optužnica, onda suđenje i izvođenje dokaza, bar u pravnim državama. U antifašizmu je drukčije. Kekin se postavlja u ulogu osobe koja pati isključivo zbog svojih uvjerenja ili kritike režima, a ne zbog stvarnog kaznenog djela. “Argumentum ad victimam”, oliti primijenjena žrtvologija, muljaža je kojom se fokus s dokaza prebacuje na status okrivljenika kao navodne nevine žrtve sustava. Ona tvrdi da je to “zloporaba pravosuđa”, odnosno da vlast koristi sudove i policiju kao alat za uklanjanje političkih neistomišljenika, ali ne navodi nikakve dokaze u svoju obranu niti ulazi u meritum stvari.
U Hrvatskoj montiranog procesa kojem bi cilj bio nekog nedužnog ušutkati nije bilo još od socijalizma, niti danas u Hrvatskoj postoji itko tko sebe s pravom može nazvati političkim zatvorenikom. Ne sjećam se da je ikad ikomu od neovisnosti do danas suđeno samo zato što je bio politički nepoćudan, a da pritom stvarno nije postojala opravdana sumnja da je počinio kakvo kazneno djelo, kamoli da bi bio osuđen. Malo je vjerojatno i da je itko od političara nepravedno osuđen, samo što su neki nepravedno na slobodi, a mjesto im je u zatvoru. Bilo je mnogo slučajeva gdje ljudima NIJE suđeno zato što su imali dobre veze u politici pa su optužnice završile u ladici, i to jest nepravda, ali to ne znači da se zato ne smije suditi nikome, a naročito ne “antifašistima”, naprotiv. A i ti ljudi protiv kojih su optužnice redovito završavale po Bajićevim i Ostojićevim ladicama često su bili SDP-ovci poput Obersnela i Bandića (dok je još bio u SDP-u) ili stari udbaši, nipošto samo HDZ-ovci. Zapravo, češći su bili oni prvi. O tome kolikog utjecaja Vlada ima na Turudića i DORH najbolje govori broj HDZ-ovih ministara i ostalih dužnosnika koji su nedavno završili pod optužnicama za korupciju, a ni po zatvorima ih nije malo.
Kako povoljno do zemljišta
To je, dakle, ista ona taktika koju je Tomašević koristio kad je tvrdio da je optužnica protiv Koste Kostanjevića za izvlačenje oko dva milijuna eura u aferi Hipodrom politički montirana. Podsjetimo, riječ je o novcu plaćenom privatnoj zaštitarskoj tvrtki za vojsku nepostojećih i nepotrebnih zaštitara, za koje nas je Tomašević uvjeravao da su postojeći i potrebni jer će inače neki Ponjević izvršiti desant na hipodrom. No izgleda da svi koji podržavaju Možemo vjeruju Ivani Kekin. Pa i dio onih koji ih ne podržavaju. Zašto? Pa zato što u Hrvatskoj postoji snažna percepcija da je sudstvo pod utjecajem politike i da se sudi samo onima koji su u političkoj nemilosti, dok se onima koji su u milosti ne sudi. Ima tu istine, naročito u periodu prije Turudića, no to ni na koji način ne bi značilo da Ivani Kekin, postoje li protiv nje svjedoci ili dokazi, ne bi trebalo suditi, baš naprotiv.
Naime, bračni par Kekin kupio je 2018. od Grada Buja parcelu od 358 m² za svoju vilu. Plaćena je oko 3186 eura, preko natječaja koji je trajao svega tri dana, i na natječaj nije stavljena cijela parcela, nego samo onaj dio koji nema izlaz na cestu i pristup komunalijama, tako da nije bila od interesa ni vrijednosti nikomu osim onom tko je vlasnik parcele neposredno ispred nje, prema cesti! I gle čuda, parcelu neposredno ispred, premalu da bi se na njoj smjelo išta gradito, od jedva sedamdesetak kvadrata, baš su par dana ranije zakaparili Kekinovi i potpisali predugovor! A dobili su je u bescjenje, jer prethodni vlasnik, gle čuda, nije mogao od općine otkupiti dio iza svoje parcele pa da mu zemljište postane građevinsko i deset puta vrednije. Kekinovi su istog dana potpisali kupnju obiju parcela, koje su objedinjene bile taman dovoljno velike da se ondje može graditi! A gle opet čuda, objedinjene su odmah. Da čudo bude veće, ne samo da je gradska uprava odlučila prodati zemljište baš u trenutku kad je Kekinovima trebalo, i samo onaj dio zemljišta koji taj čas nije vrijedio nikomu osim njima, nego je neposredno nakon toga gradonačelnik Buja Vižintin angažirao Milin bend da svira, za otprilike cijenu zemljišta, na lokalnoj fešti. Dakle, lova Vižintinu, zemljište Kekinovima, a građanima Buja račun za nastup Kekinova benda! Sve je to puka slučajnost! Ali nije slučajno da se optužnica diže baš sad kad se ona sjetila Medikola, ne, ne!
Kupoprodaja je inače ugovorena preko turbokorumpirane pročelnice Jelene Perosse, koja je svom mužu prethodno omogućila da se za sitniš od par desetaka tisuća eura dočepa brojnih zemljišta u općini koje je onda potezom pera pretvorila u turističke zone vrijedne desetak milijuna eura. I koja je trenutno u zatvoru. A Vižintina se IDS odrekao jer se iza njega i za njihov ukus vuče previše repova, ponajprije zbog koruptivnih prodaja općinskih zemljišta, o čemu se, kao i o Medikolu, pričalo godinama. Dakle, sve su kupnje zemljišta u Bujama preko Perosse bila koruptivne, osim onog Kekinovih. Ako pitate Kekinove. A ako Perossa i priznaje da je to Kekinovima namjestila, laže na svoju štetu.
Kao i CIOS-u, sada plaćaju dvostruko
Vratimo se sad i Ivaninoj priči o Medikolu. Vidite, ona traži objašnjenje zašto država nije kupila PET/CT uređaje koje je mogla kupiti za mnogo manje novca od onoga što Medikolu isplaćuje na godišnjoj razini. “Tražimo osnivanje istražnog povjerenstva o aferi Medikol jer hrvatska javnost nakon gotovo 20 godina mora dobiti odgovore na neka jednostavna pitanja”, poručila je predsjednica Odbora za zdravstvo Ivana Kekin na konferenciji za medije u Saboru. Istina, javnost treba dobiti taj odgovor, no treba dobiti i odgovor na druga pitanja. Recimo, gdje je diploma Sandre Benčić. Kako je moguće kupiti zemljište za vilu s bazenom u Istri vrijedno (tada) bar 50.000 eura za 5000 eura bez korupcije i lopovluka. Kako je moguće da grad već drugu godinu zaredom nema novca za ljetovanje za djecu s invaliditetom, dvadesetak tisuća eura, ali ima par milijuna za udruge Gordana Bosanca, poput Centra za mirovne studije, Domina, i tako dalje.
“Očito je, i to mora biti jasno svakom građaninu ove zemlje, da se ovakvog Medikola nećemo riješiti dok se ne riješimo HDZ-a”, zaključila je Kekin.
Oni će, kada dođu na vlast, prestati davati novac Medikolu i ubuduće će državne bolnice to raditi brže i jeftinije. Kao što su prestali, kad su došli na vlast u Zagrebu, davati novac Pripuzovu CIOS-u i sad to sve grad radi bolje i jefinije. Ne, šalim se. Sad CIOS-u plaćaju dvostruko više nego što je plaćao Bandić. I još im Pripuz preko medija poručuje da budu dobri i šute jer će im nabiti još veću cijenu. Pa zato o CIOS-u koji im je bio glavna tema deset godina šute. Sad je tema Medikol. E sad, vidite, dopustite digresiju, da se mene pita, javno zdrastvo u ovom obliku ne bi postojalo jer je skupo i beskorisno. Najjednostavniju pretragu čekate godinama. Bi li se to promijenilo da javne bolnice imaju više CT uređaja? Ne, jer su neučinkoviti i, iako ne profitiraju, puno skuplji od bilo čega privatnog. Vidite, u SAD-u se prije nekoliko godina digla hajka na zdravstveni sustav, jedan od boljih u svijetu unatoč medijskoj hajci, jer su “milijuni bez osiguranja” i “ne mogu si ga priuštiti”. To je bila laž: milijuni jesu bili bez osiguranja, ali samo zato što ga nisu htjeli plaćati, ne zato što nisu mogli. Većina ih je statistički spadala u skupinu koja zarađuje između 50 i 100 tisuća dolara godišnje, dakle mogli su ga platiti. Sirotinji je ionako oduvijek sve pokrivala socijala.
Razni socijalni zdravstveni sustavi poput Medicaida i Medicarea danas su zaslužni za gotovo cijeli budžetski nepokriveni američki minus. Tijekom sljedećeg desetljeća, predviđa se da će Medicare predstavljati 9,5 bilijuna dolara (45%) od projiciranih 21 bilijuna dolara (tisuća milijardi, ako vam je tako lakše razumjeti) ukupnog saveznog deficita. U fiskalnoj godini 2024., Medicare i Medicaid zajedno su činili 20% svih američkih saveznih izdataka. NASA i Pentagon su sitniš. Ceterum censeo, domove zdravlja i HZZO treba ukinuti, osiguranje, kao u Švedskoj, Nizozemskoj i drugim zemljama s vrhunskim i funkcionalnim zdravstvenim sustavima, prepustiti konkurenciji i osiguravateljima koji će se natjecati ugovoriti što bolje uvjete s liječnicima jer im je to u interesu, a ne plaćati koliko tko traži, a liječenje prepustiti klinikama i liječnicima s privatnom praksom koji će biti plaćeni iz osiguranja i koji će preged odraditi u tri dana, a ne tri godine. To funkcionira svagdje gdje postoji. Ovo što imamo ne funkcionira. I nije funkcioniralo u Jugoslaviji, gdje se isto na preglede, terapije i operacije čekalo godinama i desetljećima.
Slučaj bivšeg ministra
Dakle, koja je istina u slučaju Medikol? Korupcija, kako tvrdi Kekin? Je li ministar Kujundžić smijenjen, a ona pod istragom, zato što su se usudili zboriti o Medikolu, ili je riječ o normalnom javno-privatnom partnerstvu u zemlji koja i dalje prezire sve privatno i obožava sve javno, ma kako bilo skupo i neučinkovito? Iskreno, za korupciju ne znam. Moguće je da je ima, ako je ima, treba je istražiti. Ali znam za Kujundžića. “HDZ-ov ministar zdravstva Milan Kujundžić zatražio je analizu i ona je pokazala da Hrvatskoj trebaju, u tom trenutku, četiri PET/CT uređaja koji bi prema njegovu izračunu državu koštali 60 milijuna kuna, dakle nekih osam milijuna eura. U to je vrijeme Kujundžić javno govorio o pritiscima kojima je izložen. Pa i da mu se prijeti čak i smrću. Na odgovornost je pozivao HZZO i Medikol. I onda se pojavila nekretninska afera i on je odletio s pozicije ministra, izbila je pandemija i ta je tema opet pala ‘iza frižidera’. Nakon njega je došao Beroš i posao se nastavio. I mi smo danas ponovno u situaciji da imamo tu potpuno nelogičnu priču”, navela je Kekin u nedavnom intervjuu Slobodnoj Dalmaciji.
Ima li nelogičnosti? Što se mene tiče, nema. Kupiti uređaj je jedno, stvarni trošak upotrebe nešto je drugo i podrazumijeva vrlo skupe preparate, obučeno i vrlo skupo osoblje, adekvatan prostor i tako dalje. Nekima je nelogično i da je zemlja okrugla jer im izgleda ravna. Je li jeftinije kupiti vlastiti auto nego koristiti Uber? Ako računate samo cijenu auta, jest. Ako dodate troškove goriva, registracije, guma, servisa, onda možda i nije, ovisno o raznim stvarima poput kilometraže. A vi se ne treba zamarati time koliko vozač zarađuje, nego samo svojim stvarnim troškom.
No Kekin sad govori da je Kujundžić smijenjen zato što je dirnuo u Medikol. Što se prijetnji smrću tiče, Kujundžić ih nikad nije prijavio, provjereno. I o njima nije govorio on, nego “izvor”. “Osoba bliska bivšem ministru” koja se iz nekog razloga ne želi razotkriti, pa joj ne možemo baš ni vjerovati na riječ jer ne znamo koji su njezini interesi u tome. No ono čega sigurno nije bilo jest smjena Kujundžića zbog Medikola. Naime, što god sada Kekin tvrdila, Kujundžića Plenković nije smijenio zbog HDZ-a, nego zbog afera s nekretninama – Kujundžić jednostavno nije znao objasniti odakle mu novac za neke od njih i zašto nisu bile u imovinskoj kartici, ali ga bar nisu teretili da je nekog podmitio da mu ispod cijene proda nešto državno. I smijenjen je upravo na pritisak ljevice u Saboru, SDP-a i Možemo. Davor Bernardić, tadašnji šef socijaldemokrata, hvalio se da je ministar zdravstva smijenjen zahvaljujući SDP-u. Aferu je u javnost lansirao novinar Telegrama Andrej Dimitrijević. Ljevica je tako, boreći se “protiv korupcije”, instalirala jednog Beroša, koji im je tijekom pandemije bio idol.
Dakle, pitanje je kako je najednom Ivani Kekin Kujundžić, donedavna “hercegbosanska lopovčina”, postao borac protiv korupcije u zdravstvu. I zašto joj je sumnjivo što je Vladi strateški projekt u zdravstvu privatna klinika koju Medikol gradi svojim novcem, bez kune državnog. Njihov je Tito za 35 godina vladavine u Zagrebu sagradio nula bolnica, a zarađivao je više od Medikola i živio puno luksuznije od njegovih vlasnika. I kad smo kod toga, stvari vezane uz troškove nisu nimalo neobjašnjive. Ne tvrdim da treba vjerovati na riječ vlasnicima Medikola kad tvrde da je njihova usluga zapravo jeftinija i neusporedivo brža od one koje bi moglo pružati javno zdravstvo, ali ne možete jednostavno reći “aparat košta toliko i toliko pa nam je isplativije imati svoj nego plaćati privatnoj firmi iz zdravstvenog”. Obično to nije tako, ni u zdravstvu ni bilo čemu. Ni u Hrvatskoj ni igdje. Naravno, to je li privatno jeftinije je jedno, a ima li korupcije drugo, i potonje treba istražiti. Kao što treba istražiti i kupnju kuće Kekinovih.
Može li SDP pasti niže?
Davor Bernardić na čelu SDP-a bio je promašaj. Peđa Grbin, koji ga je naslijedio na čelu SDP-a, bio je još veći promašaj. Ali u odnosu na Sinišu Hajdaša Dončića Bero izgleda kao Willy Brandt, a Grbin kao Bill Clinton. Sva su trojica apsolutni antitalenti za politiku, ali Hajdašu usto nedostaje elemenatrni “cool”. Da, i njegovi su prehodnici govorili gluposti, ali to spada u opis posla političara. Pogotovo kad ste u oporbi, morate kritizirati vlast što god učinila. Hrvatska ima najveći realni rast standarda u EU-u? Eh, zanemarite priču i prodajte onu da ima i najveću inflaciju, pa onda pokušajte malo zamagliti i reći kako inflacija taj rast plaća pojede, praveći se da ne razumijete razliku između pojmova “realno” i “nominalno”. I tako dalje. Vaš je posao hračkati po vladajućima, pokušati ih srušiti svim legitimnim sredstvima (to su manje-više sva osim državnog udara) i preuzeti vlast.
Samo, kritizirati nije uvijek jednostavno, neki put vam se obije o glavu. Pa kad Hajdaš Dončić Plenkovića nazove “ekstremnim desničarom”, to kod svakog imalo objektivnog mora izazvati sažaljiv pogled. Teško da i ekipa iz Možemo Plenkovića smatra desničarom, kamoli ekstremnim. Desno od njega barem je pet–šest (doduše malih) stranaka, od Mosta i Suverenista do Domina i Domovinskog pokreta, da ne spominjemo razne kelemince i kolakušiće, kamoli Skeju. Što je najgore, pojam “kršitelj Ustava” pokupio je baš od HDZ-a, koji ga je koristio za Milanovića kad je 2024. pokušao postati premijer obnašajući tijekom kampanje predsjedničku funkciju, pa kad mu je Ustavni sud rekao da to ne bi išlo, izvrijeđao je suce.
Može li SDP pasti niže? Teško, i ovako su prirepak Možemo. A Možemo su prirepak njemačkih Zelenih. A Zeleni propadaju i u Njemačkoj i drugdje. Ali uvijek može smisliti nešto novo protiv Plenkovića. Ma kako bilo glupo. Plenković je puno toga, i dobrog i lošeg, ali “ekstreman” je zadnji pojam koji se uz njega može objektivno vezati. Što se pak ustavnih sudaca tiče, što je bio povod tog ispada, najbolje bi bilo da Možemo izabere njih sedam, a SDP preostalih šest. Jer vlast trebaju obnašati izborni gubitnici.
Prosvjed za muzičku želju
Sindikat je održao pompozno najavljen prosvjed, na čije sam se nerealne i nesuvisle zahtjeve osvrnuo ukratko prošlog tjedna. Prosvjed nije okupio ni blizu onoliko ljudi koliko su se organizatori nadali, što nije ni čudno s obzirom na rast plaća posljednjih godina i neprijateljski stav javnosti prema dizanju cijena rada, naročito državnih i javnih djelatnika, kojima se obično tepa “uhljebi”.
Nisu svi oni uhljebi, ali prisutni zacijelo jesu. Prosvjednici su zatražili veće plaće i mirovine, pravednije raspodjele dobiti i niže cijene hrane, pristupačnije stanovanje, društvo bez korupcije i sive ekonomije te bolji standard. Što je, zapravo, bezobrazluk. S obzirom na produktivnost, plaće su i previsoke, pa hrane inflaciju.
Društvo bez korupcije utopija je i u Švicarskoj, a kamoli ovdje, a sivu ekonomiju upravo proizvodi podizanje plaća, pa se u brojnim djelatnostima jednostavno nikomu ne isplati plaćati radniku sve doprinose, jer tada plaće kakve prosvjednici traže rastu na oko 4000 eura za poslodavca, bez režijskih troškova radnog mjesta. A to znači da radnik mora privrijediti bar 200 eura čistog neto profita gazdi svakog radnog dana, samo da bi ovaj bio na nuli. Što se nižih cijena hrane tiče, za to moraju pitati seljake, prije svega. Pristupačnije stanovanje? Da, svakako, neka se obrate kolegama iz građevinskog sektora – eh, ali tamo majstori zarađuju i više od 2200 eura mjesečno neto pa kvadrat košta koliko košta, kad se još dodaju i porezi koje država uzima kako bi dala onima koji prosvjeduju. A mogu pitati i iznajmljivače da spuste cijene. Država sa svim tim što su nadrobili nema puno ako nije totalitarna.
Iskreno, mislim da ni oni sami svoj prosvjed u ovom trenutku ne shvaćaju naročito ozbiljno. Oni bi da ćevapi u somunu budu tri eura, ali da onaj koji ih peče, kao i konobar, mesar i pekar imaju bar dvije i pol tisuće eura neto, i da država pritom uzme od svih njih dovoljno poreza da plati sve moguće uhljebe. Eh, ja bih isto koji milijun eura i Sidney Sweeney u krevetu, i razmišljam da organiziram kakav prosvjed da mi to vlada omogući.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr.
