Od obećanja u Interu do povrataka u Chelsea, do Napolijeve afere s Conteom, karijere pune strasti, predomišljanja i prekida
belgijski žigolo. To je Lukaku, netko koga svi (timovi) vole. On ih uzima, on ih voli, on ih ostavlja. Kakav sjajan sin centarfora. Prije dva mjeseca zabio je gol protiv Verone i počeo plakati. Čak i divovi poput njega imaju srce. I hrabrost da bez oklijevanja kažem: “Prije dolaska u Napulj bio sam mrtav”. (Neka netko objasni Big Romu da izreka djeluje obrnuto: vidi Napulj i onda, ako išta…). Ni trideset dana nakon tih melodioznih nogometnih izjava izbio je slučaj u Napulju: napadač se više nije pojavio.
Antonio Conte, netko širokih ramena, krenuo je ravno svojim putem: za njega nitko nije nedodirljiv. I kada se prije nekoliko sati Lukaku vratio u Castelvolturno kako bi posjetio sportskog direktora, trener ih nije poslao k njemu da kaže: “Jesam li ga vidio? Ne. Nisam imao priliku razgovarati s njim. Došao je u centar, razgovarao je s menadžerom, ali ne i sa mnom. Tamo imam ured, nitko mi nije pokucao na vrata. Bilo mi je jako žao zbog ovoga: poruka, nešto. Trener pokušava razumjeti sve, ali nitko ne pokušava razumjeti trenera.” Ali ovo nije uobičajena priča. Nije išlo kao s Higuainom, Osimhenom i Kvarom, ili svima onima koji su Napulj doživljavali kao zemlju koju treba prijeći. Za Lukakua je to normalno. Uzima što hoće, a ostalo nije važno. Ali ispod vulkana znaju što je ljubav (Capossela), a neke osjećaje ne treba prljati.
u Premijer ligi
—
Romelu, Romelu, zašto si ti Romelu? Trebao bi Shakespeare da isklesa život ovog nevaljalog napadača. Kada je prije mnogo godina (2014.) prešao iz Chelseaja u Everton, izjavio je da nimalo ne žali. “U nogometu oni ne postoje. Ponekad donosiš odluke.” A s obzirom na njega, koji je stigao na Stamford Bridge kao najsjajnija zvijezda na nebeskom svodu, to se činilo kao način da se ne brine. Svoju odluku o odlasku priopćio je svom agentu. Na klupi je bio José Mourinho koji ga je otkrio iz kluba. Mou, uspravan kao i uvijek, ipak je tvitao: “Nogometni klub Chelsea i ja želimo Romelu sve najbolje. On je dobar dečko.” Belgijski napadač odgovorio je u tweetu nakon što je sletio u zračnu luku u Liverpoolu: “Vrijeme je da se ispiše novo poglavlje.” Trajale su tada gotovo četiri sezone i ljepota od gotovo devedeset golova. Lukaku je bio ambiciozan dječak, nemoguće ga je zaustaviti. “Ne žalim. Jako sam zadovoljan izborima koje sam napravio. Ponekad se takve stvari dogode u nogometu. Ponekad nije suđeno. Chelsea je veliki klub i kad sam stigao imao sam 18 godina. Bio sam vrlo ambiciozan. Naučili su me kako biti profesionalac, radnoj etici i pobjedničkom mentalitetu. To je sjajan klub. Ne bih rekao ništa loše o tom klubu, ali nisam želio biti u klupa za 10 godina.”
Voodoo poruka
—
Lukaku zavodi i onda odlazi, to je njegova priroda. Nije on loš, tako ga crtaju. Bolja od Jessice Rabbit. Napustio je Everton zbog voodoo poruke. Otkrio je to Farhad Moshiri, većinski dioničar. “Uvjeravam vas da smo pokušali sve da zadržimo Romu. Kad bih vam rekao što smo mu ponudili, ne biste vjerovali.” Otišao je u Manchester United za 75 milijuna funti. Moshiri ga je uvjeravao da mu je “ponudio bolji ugovor” i da je agent otišao na Finch Farm potpisati. “Robert Elstone, izvršni direktor, bio je tamo, sve je bilo spremno, vani su bili neki novinari, a onda je tijekom sastanka Roma nazvao svoju majku. Rekao je da je na hodočašću u Africi ili negdje drugdje te da je prisustvovao vudu ceremoniji i da je dobio poruku da mora otići”, otkrio je za Guardian. U Unitedu je ostao dvije sezone, a onda je osjetio da mu je i tamo vrijeme isteklo. Još jedan izgovor, opet zavedeni i ostavljeni (navijači). Lukaku je zabio 42 gola u 96 utakmica, ali je vjerovao da je bio na meti kritika kada su rezultati bili razočaravajući. “Moraju pronaći nekoga koga će okriviti”, rekao je. “Pogba je, ja sam ili Alexis. Uvijek smo nas trojica. Što se mene tiče, situacija je složena i raznolika.” Tvrdio je da ga Manchester nije uspio zaštititi. Pa idemo, druga priča: u Interu. Osjećao se kao prava ljubav.
Scudetto s Interom
—
Conte, koji je bio trener te skupine, uzeo ga je i transformirao u Velikog Roma: više nije obećanje, više nije nesporazum, više nije centarfor Premiera s glavom okrenutom negdje drugdje. Hej, Rom, jesi li sredio glavu? Bravo. Prvenstvo, Lu-La (Lukaku-Lautaro), San Siro. Dvije godine, niti malo. Zatim želja za promjenom, za povratkom bivšima. U Chelseaju, drugi put. Ali svi znaju da podgrijane juhe ne djeluju. Zapravo, pokajanje je došlo odmah potom. “Mislim da se ovo nije trebalo dogoditi kako se dogodilo. Način na koji sam otišao iz Intera i način na koji sam komunicirao s navijačima: živciran sam zbog toga”, rekao je za Sky. I opet: “Uvijek sam govorio da volim Inter i da ću se vratiti tamo igrati.” U tom je intervjuu zapisao i manifest svog nerazzurri srca: “U Italiji postoje samo nerazzurri”. Nikada u Juveu ili Milanu. “Ako se u budućnosti vratim u Italiju, igrat ću za Inter”. Obećanja, obećanja, obećanja. U Chelseaju je nedugo nakon toga priznao da nije zadovoljan: “Nisam zadovoljan situacijom.” Tuchel, trener, promijenio je svoj sustav, Lukaku se osjećao izvan sebe. Moral: još jedna runda, još jedan povratak. Povratak u Inter. Oprosti ljubavi, pogriješio sam. Otvoriti. Ja sam. I Inter je otvorio. Posudio ga je. Lukaku je zabijao, ozlijeđivao se, vraćao se, griješio, borio se. Onda je došlo ljeto i telefon je prestao zvoniti i to je postala optužnica. Zvali su menadžeri Nerazzurra, nije se javljao. U međuvremenu je razgovarao s Juventusom. Upravo onaj Juventus za koji se zakleo da ga nikad neće poželjeti. Nije otišao tamo, ali je ta pomisao bila dovoljna. U nogometu, ponekad, izdaja počinje i prije potpisa. A LuLa? Veliki Rom i Lautaro pozdravili su se sa svakih balkona City Lifea, bili su prijatelji, od tada se ne čuju –
Predviđanja Serie A generirana pomoću naše umjetne inteligencije. Isprobajte Journal AI Predictor besplatno.
zviždaljke
—
Kad se potom vratio na San Siro s Romom (također na posudbi od Bluesa), Curva Nord mu je za dobrodošlicu pripremila pedeset tisuća zvižduka. “Izdajica”, tako su ga zvali. Tiskali su letke: “29. listopada, datum koji treba označiti crvenom bojom da ljudi osjete svu gadost koju osjećamo prema onima koji su nam na najnedostojniji način okrenuli leđa. Lik koji se pokazao kao mali čovjek, jer prije nego budeš prvak moraš biti čovjek i znati poštivati svoju riječ: branili smo te isukanom sabljom, a ti si nam uzvratio okretanjem leđa”. I opet: “Pokažimo svima kako oni koji su se pokazali nedostojnima nošenja naših boja zaslužuju tretman.” Na kraju su ih zabranili zvižduci, ali nije pomoglo. Giallorossi su jako dobro krenuli u sezonu, onda im je i tu dosadilo. Na kraju je rimski gol bio 20, što mu je omogućilo da postigne 300 golova s klubovima. Ali zabio je samo jedan protiv jednog od pet najboljih u Serie A (Juventus). U Europi, dakle, svjetla i sjene. Kad je stigao poziv Antonija Contea, iz Napulja, nije puno razmišljao i otišao je. Lukaku je uvjeravao da mu nisu pružene nikakve usluge. “Nemam nikakav preferencijalni tretman od Contea, naprotiv, on je stroži prema meni jer očekuje puno”. I zakleo se da se osjeća barem malo Napuljcem. “Svakog dana sve više i više”, rekao je. Problemi su nastali kasnije. Ali, kako pjeva Carrà, znaš li što postoji? Nađi neko drugo ljepše (prvenstvo) koje nema problema.
© SVA PRAVA PRIDRŽANA
